Besplatna radno-pravna zaštita djeluje u sklopu stručnih službi Sindikata grafičara i medija (dalje: Sindikat). Zaštita se pruža članovima prema načelu postupnosti, od posredovanja kod poslodavca, poduzimanja akcija sa sindikalnim povjereništvom, sudskih sporova, pa sve do pokretanja stečajnih postupaka.
Konkretno, Sindikat pruža radno-pravnu zaštitu na sljedeće načine:
- Informiranjem i savjetovanjem,
- Posredovanjem kod poslodavca,
- Zastupanjem na sudu,
- Pokretanjem postupka otvaranja stečaja nad poslodavcem,
- Podnošenjem prijava Državnom inspektoratu i Državnom odvjetništvu,
- Pripremom i organiziranjem industrijskih akcija, te na druge odgovarajuće načine.
Informiranje i savjetovanje
Pravovremena i potpuna informacija članu Sindikata prvi je korak u ostvarivanju i zaštiti njegovih prava. Radnici često nisu sigurni koja su njihova prava, u kojim rokovima i na koji način ih mogu ostvariti, a često nisu sigurni ni koje su im obveze. Stoga je preporuka članovima uvijek se obratiti Sindikatu za savjet ukoliko u konkretnom slučaju nisu sigurni kako postupiti, odnosno nisu sigurni da li je namjeravana odluka poslodavca zakonita i u skladu s njihovim interesima. Premda je radno-prava zaštita namijenjena članovima Sindikata, često traže savjet i radnici koji nisu članovi. Imajući u vidi solidarnost kao temeljno načelo djelovanja Sindikata, i njima se uglavnom preko telefona pruže osnovne informacije.
Najčešća pitanja o kojima se članovi obraćaju Sindikatu su: razlozi za otkaz ugovora o radu, izračun otpremnine, otkazni rokovi, izmjena ugovora o radu, dopuštenost ugovora o radu na određeno vrijeme, prekovremeni rad, ostvarivanje prava na „burzi“, a u zadnje vrijeme sve češće se informiraju o pitanjima zaštite na radu. Radnici često traže savjet i o pitanjima koja nisu vezana za radno-pravni odnos, te im se i u tom slučaju nastoji što bolje pomoći (npr. ovrha, obraćanje sudu…). Razgovori sa članovima uglavnom se početno obavljaju telefonskim putem, no gotovo uvijek su pozvani u prostorije Sindikata kako bi se podrobnije moglo raspraviti i pokušati riješiti njihov problem.
Ovaj vid pravne pomoći obavlja se i preko sindikalnih povjerenika koji su most komunikacije između radnika i stručnih službi Sindikata. Kako bi i sindikalni povjerenici znali radnicima pružiti brze i pravovaljane informacije, organiziraju se seminari na kojima se sindikalni povjerenici obrazuju o pojedinim cjelinama radnog prava, ali i zaštite na radu.
Posredovanje kod poslodavca
Poslodavci znaju nastaviti kršiti prava radnika, pa je potrebno poduzimati konkretnije korake radi zaštite tih prava. Od strane voditelja radno-pravne zaštite, sastavljen je veliki broj zahtjeva prema poslodavcu za otklanjanjem uočenih nepravilnosti i ispunjenjem prava radnika. U velikom broju slučaja voditelj radno-pravne zaštite sačinjava za članove Zahtjeve za zaštitu prava. Radnik koji pravovremeno ne podnese Zahtjev za zaštitu prava (15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno pravo radnika) gubi mogućnost ostvariti svoje pravo sudskim putem. Stoga je naglašena važnost pravovremenog informiranja i savjetovanja kako bi radnicima na vrijeme bila pružena potrebna pravna pomoć.
Prilikom razgovora ili pregovora s poslodavcem, radnici su uglavnom slabija strana ponajviše iz razloga što na strani poslodavca uvijek sjede barem dvije-tri osobe, nasuprot kojih je sam radnik. Stoga često voditelj radno-pravne zaštite zajedno uz člana sudjeluje na razgovoru s poslodavcem. To se pokazalo dosta uspješnim jer su na taj način radnici manje ranjivi, bolje zaštićeni ali i odlučniji u traženju svojih prava.
Posredovanje kod poslodavca je najčešće o pitanjima: raspored i trajanje radnog vremena, nepovoljni uvjeti rada (nedovoljno grijanje ili hlađenje radnih prostorija), godišnji odmori, neopravdani otkazi, zahtjevi za otpremninom, božićnicom ili regresom, plaćeni i neplaćeni dopust, isplata plaće…
Posredovanjem se često riješi problem, no ponekad ne poluči željene rezultate. Sljedeći korak koji članu stoji na raspolaganju je sudska zaštita.
Zastupanje na sudu
„Udruga (Sindikat) može u radnim sporovima kod poslodavca, pred sudom, u mirenju i arbitraži te pred državnim tijelima zastupati svoje članove (čl. 169 .st. 2. Zakona o radu).“
Članovi sindikata u okviru svoje radno-pravne zaštite imaju pravo na besplatno zastupanje u postupcima pred nadležnim sudovima. Postupke vodi voditelj radno-pravne zaštite, osim ako je u iznimnim i opravdanim razlozima spriječen. U tom slučaju vođenje postupaka preuzima odvjetnik, no to za članove ne predstavlja nikakvo materijalno opterećenje.
Sudski postupci
Broj sudskih postupaka se smanjuje. S jedne strane to je rezultat toga da se problemi rješavaju u sve većoj mjeru mirnim putem, odnosno sporazumom između radnika i poslodavca. No s druge strane, radnici se često ne usude podnijeti sudske tužbe premda je u nekim situacijama gotovo sigurno da bi u sporu uspjeli. Posljednjih 20-tak godina vođeno je gotovo tisuću sudskih postupaka.
Predmet radnih sporova
U najvećem broju radnih sporova, u prosjeku više od 50 posto, radnici su potraživali plaću odnosno razliku plaće. Na drugom mjestu, oko 15 posto, su postupci koji su se vodili radi utvrđivanja nedopuštenosti odluke o otkazu i u tim postupcima radnik gotovo uvijek postavi zahtjev za povrat na posao i naknadno zahtjev za naknadu izgubljene plaće u tom periodu. Ostali sporovi su: isplata jubilarne nagrade, prijevoza, otpremnine za otkaz ili odlazak u mirovinu, naknada štete…
Visok postotak uspješnosti
Većina sudskih postupaka završila je u korist zastupanih radnika, odnosno članova Sindikata. Oko 75% postupaka okončano je pravomoćnom presudom u korist stranke koju je Sindikat zastupao, odnosno u korist Sindikata kada je on stranka. Oko 15% postupaka okonča se mirnim putem, i to nagodbom koja podrazumijeva kompromis između dvije suprotstavljene strane. Događa se i da nakon što tužba bude podnesena, poslodavac odnosno druga strana, samovoljno odluči izvršiti obvezu koja je bila predmet spora, te u tom slučaju tužba bude povučena. Tek nešto manje od 10% postupaka je pravomoćno okončano gubitkom za stranku koju je zastupao Sindikat odnosno za Sindikat kada je on bio stranka. Stoga Sindikat u pretežitoj većini sudskih sporova, preko 90% slučajeva uspješno ostvaruje prava radnika.
Bitno je i napomenuti i savjet radnicima da ne ulaze uvijek olako u sporove, odnosno upozoriti ih kada da ne ulaze u sporove koje će izgledno izgubiti. Naime, radnici ponekad i bez pravne osnove inzistiraju na podizanju tužbe, premda je očigledno da nemaju izglede uspjeti u sporu. U takvim iznimnim slučajevima uskraćuje im se pravo na besplatno zastupanje, iz razloga što je to i u njihovom interesu.
Vrijednost sporova
Vrijednost predmeta spora istaknuta je u novčanom iznosu glavnice na koju se onda obračunava zakonska zatezna kamata. Vrijednost pojedinog spora kreće se od nekoliko stotina pa sve do nekoliko stotina tisuća kuna. Sporovi u kojima je predmet naknada razlike plaće ili isplata plaće u slučaju nezakonitog otkaza karakteriziraju visoke vrijednosti, i to ponajviše zbog toga što su takvi sporovi dugotrajni te im zakonske zatezne kamate poprimaju velike iznose, čak i više od 50 posto glavnice. Stoga se ukupna vrijednost sporova u kojima je Sindikat zastupao članove mjeri u milijunima kuna.
U nekim sporovima nisu istaknuta novčana potraživanja pa oni nemaju novčanu vrijednost, no to ne znači da nemaju drugu važnost.
Pokretanje stečaja nad poslodavcem
Kada poslodavci nisu likvidni, nisu sposobni za plaćanje ili su prezaduženi, posljedica je česta povreda materijalnih prava redom svih radnika (neisplata plaća, otpremnine i dr.) U takvim slučajevima nije efikasno voditi veliki broj dugotrajnih sudskih postupaka. Radnici bi u njima vjerojatno uspjeli ishoditi pozitivnu presudu, no na kraju se takva presuda ne bi mogla izvršiti, odnosno radnici se ne bi mogli naplatiti. Uz to radnici u takvim situacijama često ostanu zarobljeni u radnom odnosu u kojem ne primaju plaću, a ukoliko daju otkaz izgubiti će pravo na otpremninu, čak i u dijelu koji jamči država ako se nad poslodavcem otvori stečaj. Stoga je efikasnije u ime radnika kao vjerovnika pokrenuti stečajni postupak nad poslodavcem. Radnici kao vjerovnici u stečajnom postupku imaju privilegirani položaj u odnosu na ostale vjerovnike.
U korist radnika u slučaju otvaranja stečaja nad poslodavcem postupa i Agencija za osiguranje radničkih potraživanja u slučaju stečaja poslodavca, koja u ime države radnicima garantira tri minimalne plaće prije otvaranja stečajnog postupka i polovicu zakonom propisane otpremnine.
Stečaj je ipak znak da se poduzeće gasi, te su stoga radnici suzdržani i teško se odlučuju pokrenuti stečajni postupak, pa to čine tek kada više nemaju što izgubiti i kada je izvjesno da će i bez toga poslodavac propasti. Stoga Sindikat za zastupanje u postupcima pokretanja stečaja nad poslodavcem zahtjeva opredijeljenost većine ukupnog broja članova podružnice. Posljednji stečajni postupci u kojima nije bilo izbora nego da Sindikat zastupa članove i radnike bili su nad Zagrebkart d.d., Stroj d.o.o., Tiskara Varteks d.o.o., A. G. Matoš d.d., Glas Istre Trgovina d.o.o., Zrinski d.d.
Prijave Državnom inspektoratu i odvjetništvu
Zakonom o radu propisane su obveze poslodavca, te su za kršenje tih obveza propisane odgovarajuće sankcije (upravne mjere, prekršajne sankcije). Kada je uočeno kršenje obveza od strane poslodavca, Sindikat prvo upozori poslodavca na postojanje obveze, njegovu prekršajnu odgovornost i poziva da otkloni tu povredu. Prijava Državnom inspektoratu za radne odnose slijedi tek kada poslodavac niti nakon ponovljenih zahtjeva ne uskladi svoje postupanje sa zakonom. Sindikat prijave Državnom inspektoratu ne podnosi samoinicijativno, nego samo na temelju zahtjeva većine članova. Razlika ovakvih prijava od individualnih ili anonimnih prijava radnika jest u tome što su one već u startu argumentirane jasnim ukazivanjem na povredu i prekršaj, pa u konačnici prema njima i budu utvrđeni prekršaji poslodavca.
Organiziranje industrijskih akcija
„Sindikati imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova te zbog neisplate plaće, dijela plaće, odnosno naknade plaće, ako nisu isplaćene do dana dospijeća“ (čl. 205. st. 1. Zakona o radu).
Zakonski je razlog zbog kojeg se može provesti štrajk i sam njegov postupak dosta ograničen. Štrajk se u praksi najčešće provodi iz dva razloga; radi neisplate plaća, ili potpisa kolektivnog ugovora. Posljedice nezakonitog štrajka su dalekosežne, te stoga se svi propisi moraju detaljno poštivati. Postupak organiziranja štrajka je još razrađen Statutom Sindikata te Pravilnikom o štrajku Sindikata. Predsjednik Sindikata donosi odluku o referendumu unutar podružnice kojim članovi, a i ostali radnici, odlučuju žele li uopće stupiti u štrajk. Ukoliko je za štrajk bila većina članova, tada Predsjedništvo donosi odluku o štrajku. Štrajk se najavljuje poslodavcu, o tome se obavještava Gospodarsko-socijalno vijeće i provodi se postupak obveznog mirenja između Sindikata i poslodavca.
Štrajk je jedno od najefikasnijih ali i krajnjih sredstava pritiska prema poslodavcu. Već sama najava štrajka često utječe na poslodavca da isplatiti plaće ili potpiše kolektivni ugovor. Stoga se većina najavljenih štrajkova nije morala faktički provesti, nego su određena rješenja postignuta već u postupku mirenja. Posljednjih 20-tak godina organizirano je oko 50 industrijskih akcija. Većina je imala za cilj ostvarivanje prava radnika na već dospjelu plaću, ali i značajan dio radi potpisa kolektivnog ugovora. Trećina je provedena kroz najavu i potom nalaženje rješenja, trećina okončana dogovorom u postupku mirenja, a trećina kroz provedene štrajkove u trajanju od sat-dva do mjesec dana. Činjenica da su poslodavci u većini slučajeva organizacije i provedbe industrijskih akcija usvajali zahtjeve radnika, najbolje pokazuje koliko je značajna dobra organiziranost radnika.
