Ugovor o radu se u pravilu zaključuje u pisanom obliku, ali u slučaju da poslodavac odbije usmeni ugovor o radu sklopiti u pisanom obliku ili odbije radniku izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
Ugovor o radu bi se trebao potpisati prije nego što radnik započne s radom. Najčešće se ugovor potpisuje istog dana kada radnik započne s radom, iako nema nikakve prepreke da se ugovor potpiše danima pa i mjesecima prije nego što radnik treba započeti s radom. Naime, ugovorom se ionako određuje dan kada radnik treba započeti s radom, što se može odrediti samo unaprijed. Radnici koji mijenjaju posao, odnosno prelaze od jednog poslodavca k drugom, trebali bi koristiti ovu mogućnost i potpisati ugovor kod novog poslodavca prije završetka radnog odnosa kod poslodavca kod kojeg će im radni odnos prestati, da se ne bi doveli u situaciju da kod starog poslodavca daju otkaz, a novi se u međuvremenu predomisli ili odluči ponuditi nepovoljnije uvjete.
Dakle, pri zasnivanju radnog odnosa i kasnijim izmjenama ugovora poslodavac i radnik bi morali potpisati ugovor o radu u pisanom obliku, a ako to nisu učinili, ne znači da taj ugovor nije nastao odnosno da radni odnos nije zasnovan, jer nedostatak pisane forme ipak ne utječe na valjanost tog ugovora.
Nakon što je s radnikom sklopljen ugovor o radu, poslodavac je dužan u roku od osam dana radniku dostaviti primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a rok se ne računa od dana sklapanja ugovora o radu ili dostave pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu, odnosno od početka rada, već od proteka roka za prijavu na obvezna osiguranja prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, kojim je propisan rok od 24 sata u kojem je poslodavac dužan prijaviti radnika na obvezno mirovinsko osiguranje. Rok se računa od početka zaposlenja ili osiguranja.
Obratite pozornost!
Važnost oblika i sadržaja ugovora o radu
Od jednake je važnosti da ugovor o radu ima pisani oblik i odgovarajući sadržaj jer tako radnik najlakše može dokazati koja su njegova prava, što se najčešće odnosi na pitanje plaće. Vrlo se često događa da radnici usmeno ugovore s poslodavcem višu plaću, ali se u ugovor upisuje manja plaća na koju se radnika prijavljuje, a poslodavac mu ostatak isplaćuje na ruke. Iako je radnik već u startu oštećen za pripadajuće mu doprinose za mirovinsko osiguranje, u slučaju spora on će teško dokazati da ima pravo na višu plaću od one koja je određena ugovorom. Bitno je i napomenuti da sada ZOR plaću tretira kao bruto plaću, pa radnik mora voditi računa da će se iznos koji je tvrđen ugovorom o radu smatrati bruto plaćom (ukoliko nije izričito određeno da se radi o neto plaći).
Papir je daleko jači dokaz od riječi i u pravilu radnik može dokazati samo ona prava koja su određena u njegovom ugovoru, kolektivnom ugovoru ili pravilniku o radu. Kada je u pitanju ugovor o radu, pojedini radnik sâm u dogovoru s poslodavcem odlučuje o sadržaju tog ugovora, dok kolektivni ugovor poslodavac sklapa sa sindikatom, a pravilnik o radu poslodavac donosi samostalno.
Stoga je za svakog radnika od velike važnosti što stoji u njegovom ugovoru o radu, jer je to jedini akt u kojem se mogu individualizirati prava i obveze pojedinog radnika.
