U posljednjih nekoliko godina lome se koplja oko reforme obrazovanja. Svi se zaklinju u to da su na tom području potrebne promjene koje će mlade obrazovati u skladu sa suvremenim kretanjima u svijetu. To jednoglasje je samo prividno jer postoje jake snage koje hrvatsko školstvo žele vratiti unatrag u skladu s nekim, blago rečeno, tradicionalnim vrijednostima. Zbog toga se reforma obrazovanja odgađa iz godine u godinu, a jedan od pokazatelja tog nazadovanja Hrvatske je stanje na visokoškolskom području. Naime, na novoj opće priznatoj Šangajskoj listi kojom se vrednuju sveučilišta u svijetu, nema ni jednog našeg sveučilišta, uključujući i zagrebačko, među pet stotina svjetskih sveučilišta, za razliku od beogradskog i ljubljanskog.
Odraz društva
Stanje u hrvatskom školstvu je odraz općeg stanja u društvu. Umjesto da se bavimo ozbiljnim stvarima, mi širimo paranoične ideje o vanjskoj ugroženosti Hrvatske pa u skladu s time povećavamo sredstva za obranu za 400 milijuna kuna. U isto vrijeme, izdvajanja za istraživanje i razvoj iznose i dalje 0,85 posto našeg malog bruto društvenog proizvoda pa smo po tom pokazatelju na samom europskom dnu.
Ali to nije sve. Jer raspodjela tih skromnih sredstava se odvija po specifičnim kriterijima. Tako rektor Zagrebačkog sveučilišta Boras sam sebi dodjeljuje sredstva za istraživanje, a bivši ministar Barišić je obilato pomagao publikacije u kojima i sam objavljuje. Našim visokoškolskim obrazovanjem upravlja interesna skupina u kojoj dobro prolaze oni koji su umreženi u nju, a drugi se moraju zadovoljiti s mrvicama koje padnu sa stola. Zbog svega toga, osim rijetkih znanstvenika koji su se afirmirali u inozemstvu, naši domaći znanstvenici su u svijetu potpuno nepoznati. Slabo objavljuju u prestižnim znanstvenim časopisima, nema ih na konferencijama na kojima se stvaraju korisna poznanstva i doznaju za nove ideje. U Hrvatskoj se već godinama nije javila neka značajna inovacija ili neki pronalazak, već osamnaest posto našeg bruto društvenog proizvoda čini turizam u kojem prodajemo sunce i more, ništa što smo sami stvorili.
Razumni ljudi su ozbiljno zabrinuti za budućnost Hrvatske jer se ništa ne mijenja. Što više, zatvaraju se oči pred problemima pa se smanjenje broja nezaposlenih spominje kao veliki uspjeh, a pri tome se ne govori da se ti prekobrojni nisu zaposlili u Hrvatskoj, već u inozemstvu.
Reforma obrazovanja odgođena je još za godinu dana. Ništa čudno jer se famozne strukturne reforme odgađaju već desetljećima.
