Orkestar mandolinista i gitarista neprekinuto i vrlo uspješno radi već gotovo devet desetljeća, točnije od 1929. godine. To ga sigurno izdiže iz uskih regionalnih okvira i svrstava u kategoriju značajnih glazbenih izvođača. Tim više jer se radi o amaterskom orkestru, o održavanju tradicije mandoline u Zagrebu od istinskih zaljubljenika u ovu vrstu glazbe. Kako održavanje tradicije nije jednostavno, najbolje pokazuje i činjenica da je prije Drugog svjetskog rata u Zagrebu djelovalo čak pet velikih mandolinskih orkestara, ali Slogini mandolinisti jedini su opstali i uspješno djeluju i danas.
Tijekom povijesti kroz Orkestar je prošao veliki broj svirača, preko pet stotina, a veličina Orkestra varirala je između petnaestak pa sve do četrdesetak glazbenika, a danas ih je 22. Svi članovi orkestra, različitih profesija i različitih dobnih granica, amateri su i zaljubljenici u glazbu.
Do danas je sedam dirigenata vodilo mandoliniste kroz koncerte, gostovanja, natjecanja i festivale. Najdulje su za dirigentskim pultom proveli Jaroslav Skotak, 33 godine, a slijedi ga prema stažu, današnji dirigent Mladen Landau s 21 godinom, no nadamo se da će ovaj staž još značajno narasti. Svakako tu moramo spomenuti i prvog dirigenta Antu Vranića, koji je Orkestar vodio 16 godina, te Zvonimira Penezića s 12 godina. Godinu ili dvije zadržali su se Bogdan Vuković, Stjepan Šoštarić i Svetlana Krajna.
Repertoar orkestra sastoji se od klasičnih i suvremenih skladbi, pisanih u originalu za mandolinski orkestar, ili prilagođenih za mandolinski orkestar. U posljednjih tridesetak godina razvili smo i vrlo uspješnu suradnju s domaćim autorima. Nastojeći promovirati mandolinsku orkestralnu glazbu, započeli smo vrlo uspješnu suradnju, prvo sa Zlatkom Potočnikom, koji je za naš orkestar napisao nekoliko skladbi. Suradnja se nastavlja i s drugim suvremenim skladateljima pa tako npr. Adalbert Marković svoj “Preludij i scherzo” posvećuje upravo našem Orkestru. Domaće stvaralaštvo dodatno je potaknuto sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, kada su u okviru festivala Mandolina Imota pokrenuti natječaji za najbolje nove skladbe. I za skladatelje i za izvođače.
Moramo spomenuti da smo kao prvi u nizu koncerata kojima smo započeli obilježavanje 150. obljetnice Društva pod nazivom “Hrvatska mandolina”, održali krajem studenoga prošle godine u Studiju Bajsić. Hrvatski radio snimio je cijeli koncert i već ga dvaput emitirao u cijelosti na svojem Prvom programu, u okviru emisije “Folklorni koncert do ponoći”.
Najveći broj koncerata održali smo, naravno, u Zagrebu, u koncertnim dvoranama (Hrvatski glazbeni zavod, KD Vatroslava Lisinskog, Muzej Mimara, Koncertna dvorana Istra), ali svirali smo i u Domu sportova i na Zrinjevcu, na Sljemenu i u Jakuševcu, u Staroj gradskoj vijećnici i u mnogim domovima umirovljenika. Imali smo i mnogo gostovanja u zemlji (Đakovo, Gospić, Imotski, Karlovac, Krapina, Osijek, Prelog, Pula, Rijeka, Senj, Sisak, Solin, Split, Šibenik, Umag, Varaždin, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar) i u inozemstvu (Austrija, Bosna i Hercegovina, Češka, Francuska, Velika Britanija, Mađarska, Italija, Slovenija).
Posebno bismo istaknuli koncerte koje smo održali zajedno s našim gostima iz inozemstva: s Tokyo Mandolino Orchestra u HGZ-u 2007., s mandolinskim orkestrom Das Hessische Zupforchester, Hessen, Njemačka, u Mimari 2011., sa Shizuoka Mandolin Association Mt.Fuji Mandolin Ensemble, Japan u HGZ-u 2011. te s Mandolinskim ansamblom Amabile, Yokohama, Japan, u Mimari 2013. Osim zajedničkog muziciranja s gostima iz Japana, pri čemu smo uvijek na kraju svakog koncerta zajednički izveli po jednu japansku i jednu hrvatsku skladbu, moramo istaknuti i druženje koje smo organizirali svaki put na prigodnom domjenku nakon koncerta. To je uvijek bila i prigoda za razmjenu malih darova, suvenira, koje su, u skladu s japanskom tradicijom, sami izradili. Koliko je organizator japanskih gostovanja bio zadovoljan prijemom kod nas najbolje govori i podatak da su inzistirali da posljednji domjenak ide na njihov račun. Naravno, svaki put uslijedili su i pozivi za gostovanje u Japanu, no zbog izuzetno visokih troškova to nismo bili u mogućnosti prihvatiti.
U tradiciji Društva je organizacija godišnjih koncerata, na kojima Orkestar mandolinista i gitarista nastoji uključiti u program i umjetnike koji su bliski našem stilu muziciranja. To se prije svega odnosi na pjevače, a najčešći gosti su nam prvaci operne ili operetne glazbe (između ostalih, s nama nastupali i Krunoslav Cigoj, Zrinko Sočo, Damir Fatović, Hrid Matić, Nevenka Petković-Sobjeslavski, Sandra Bagarić), ali i zabavne glazbe (Vice Vukov, Marko Novosel), a ostvarili smo i vrlo uspješnu suradnju s Riječkom klapom Fortunal. Nekoliko puta s nama je nastupio i naš istaknuti gitarist Darko Petrinjak, i sam nekadašnji član Društva, a s nama je svirao i Ugo Orlandi, talijanski mandolinist i docent na konzervatoriju “Giuseppe Verdi” u Milanu.
Tijekom stoljeća i pol uspješnog rada, mnogi pojedinci ugradili su i veliki dio svog angažmana, i upravo zahvaljujući njihovom dugogodišnjem neprekinutom radu, Društvo je opstalo kao čisto amatersko društvo. Treba svakako naglasiti desetljeća koja su mnogi od njih posvetili Društvu. Iako ne najstariji prema godinama, prema stažu od 66 godina u Orkestru to je Rudolf Hahn, a nije daleko niti Zlatko Podsečki sa 62 godine svirke. Spomenimo još i svirače koji su prema stažu već mogli zaslužiti mirovinu: Zvonko Penezić (59 godina u Orkestru), Mladen Bišćan (56, iako s prekidima) Stanislav Bolanča (53), Darko Nemec (50), ali i one koji su blizu: Srećko Kunić (39), Branko Sečak (34), Jasminka Vlahović (33), Josip Orešković (32).
Svi su oni zaljubljenici u glazbu, kulturu i tradiciju, i svojim primjerom pokazuju da se i u današnje vrijeme globalizacije, informatizacije, ubrzanog života i neprekidnog opterećenja egzistencijalnim pitanjima, može odvojiti vrijeme i posvetiti se druženju, stvaralaštvu i kulturi.