Marginaliziranje sindikata
Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) i Europska konfederacija sindikata (ETUC) u dopisu poslanom predsjedniku Vlade RH 19. veljače 2014. izražava svoju duboku zabrinutost zbog upućivanja Prijedloga novog Zakona o radu u saborsku proceduru te poziva na povlačenje Zakona i ponovnu uspostavu procedura socijalnog dijaloga kako bi se izbjegle nepotrebne tenzije i konflikti u društvu.
Upućivanje Prijedloga u saborsku procedure ocjenjuju kao čin koji dodatno zagorčava cijeli niz postupaka koje nije moguće tumačiti drugačije nego kao namjerno marginaliziranje sindikata i diskreditiranje socijalnog dijaloga kao priznatog alata za izgradnju javnog konsenzusa i usmjeravanje politika, posebno u vremenima krize.
Inače, Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) broji 175 milijuna članova organiziranih u 305 sindikata iz 151 države, dok Europska konfederacija sindikata (ETUC) okuplja 60 milijuna članova organiziranih u 84 nacionalne sindikalne središnjice i 10 industrijskih federacija.
ZOR ipak u drugo čitanje?
Sabor je ipak zadnjeg dana veljače, većinom glasova u prvom čitanju prihvatio prijedlog izmjena Zakona o radu (ZOR), te pozvao Vladu i sindikate da do drugog čitanja zakona obnove socijalni dijalog. Vlada i sindikati pozvani su da postignu suglasje o spornim pitanjima, poput radnog vremena, modela rada, zapošljavanja posredstvom agencija i statusa radničkih vijeća, koja su uočena u saborskoj raspravi i koja su dovela do zastoja u pregovorima Vlade i socijalnih partnera. Socijalni dijalog je civilizacijski doseg i trebali bi biti zabrinuti nad njegovom sadašnjom razinom.
Samo moralni čin
Još uvijek smo svjedoci jeftine retorike koja u danoj gospodarskoj situaciji niti pomaže, niti odmaže. Sniženje plaća ministrima i ostalim dužnosnicima može jedino biti moralni čin do kojega je trebalo doći još prije godinu ili dvije, ako se promatra samo ova vlast, ali nikako konkretna gospodarska mjera koja će pomoći državi s niskim kreditnim rejtingom i proceduri prekomjernog deficita. Isto to vrijedi i za sniženje plaća sindikalnim čelnicima koja ne nosi čak niti takvu moralnu poruku, ali nosi vodu na mlin ispraznosti gospodarsko-političke ideje koja je ispunila Hrvatsku. Solidarnost i samokažnjavanje nisu put izlaska iz krize. Ovakvo sniženje plaća neće povećati produktivnost, samo će odaslati krivu poruku koja bi ogoljena glasila: nismo sposobni napraviti nešto konkretno, podići produktivnost, dovesti investitore ili se dogovoriti oko Zakona o radu, ali eto iako nismo sposobni suosjećamo s vama pa si režemo plaće ne bi li i nama bilo malo gore, kao i vama.
Radnici bilo koje uspješne tvrtke, koji imaju pristojna primanja, vrijeme sigurno ne gube na rasprave o tome kolike su plaće vlasnika tvrtki. Dok radnici tvrtki koje su propale, najčešće pričaju o visokim primanjima svojih šefova. Radnike ne bi zanimale njihove plaće da imaju priliku dobivati svoje.
Neoliberalizam je ipak krivi put?
Konačno to otkrivaju i u Međunarodnom monetarnom gdje se nazire promjena stava oko potpune slobode tržišta i državnih intervencija. Desetljećima su sliku svijeta određivale teze dobitnika Nobelove nagrade za gospodarstvo Miltona Friedmana i njegova neoliberalna doktrina. Ona je slavila (nad)moć slobodnih tržišta i nije krila svoju skepsu prema državnim intervencijama, pogotovo u obliku preraspodjele novčanih sredstava. „Plima podiže sve brodove“ ili, drukčije rečeno, od gospodarskog rasta imaju koristi svi pa i pripadnici nižih slojeva društva. Preraspodjela, pak, tvrdili su, uništava motivaciju onih na vrhu gospodarske i društvene piramide, a to onda šteti svima. Nazire se zaokret u stavu oko ovog filozofskog pitanja.
Zaključak jedne studije MMF-a ide u smjeru da preraspodjela ne nanosi nikakvu štetu, ni u kojem slučaju ne koči rast, dok prevelike razlike u primanjima mogu ugroziti gospodarski rast. Zemlje u kojima je razlika u primanjima zahvaljujući fiskalnoj preraspodjeli manja u prosjeku imaju veći gospodarski rast nego one u kojima je diskrepancija ekstremna.