Zdravstvena i ekonomska kriza uslijed pandemije koronavirusom ostavila je značajne posljedice, i još uvijek negativno utječe na tržište rada u državama članicama EU. Ne samo da je kriza utjecala na gubitak radnih mjesta i smanjenje plaća, već je značajno pridonijela širenju rada na crno.
I dok su mnoge države članice EU osigurale financijsku pomoć radnicima koji su izgubili posao, kao i poslodavcima radi sprečavanja otkaza ugovora o radu, za takvu zaštitu države ostali su uskraćeni radnici koji su zaposleni na crno. Zbog zatvaranja poslodavaca, ograničenja u kretanju stanovništva i uvođenju mjera stroge socijalne distance, mnogi radnici diljem Europe koji rade bez ugovora o radu, osjetili su značajno smanjenje sati rada i smanjenje plaće, a mnogima nije dostupna niti zdravstvena skrb i financijska pomoć države. Posebno su krizom bili pogođeni sektori u kojima je zastupljen rad na crno, kao što je turizam, građevinarstvo, poljoprivreda, proizvođačka industrija.
Mnoge države članice su za vrijeme koronakrize poduzele mjere kako bi zaštitile one koji su zaposleni kao neprijavljeni radnici, i to tako da oni radnici koji rade na crno ostvaruju pravo na mjere minimalnog dohotka, a neke države EU su ujedno ojačale svoje mreže socijalne sigurnosti tako da su povećale naknadu za nezaposlene ili su “olabavile” uvjete za stjecanje prava na novčanu naknadu za nezaposlene. No, nažalost, Hrvatska nije među zemljama koje su uvele promjene u sustavu naknada za nezaposlene kako bi olakšala težak materijalni položaj nezaposlenih osoba u vrijeme koronakrize u kojim uvjetima je otežano pronaći novi posao.
Gledajući dugoročno, postoji bojazan da će se s pandemijom koronavirusa širiti rad na crno imajući u vidu da mnogi poslodavci posluju na razini opstanka. Stoga je izrazito važno da se mjere financijske pomoći poslodavcima pomno planiraju kako oni najugroženiji na tržištu rada ne bi ostali nezaštićeni, ali i da radnici ne pristaju na rad na crno.
