Radnik mora biti vrlo oprezan pri potpisivanju svih ugovora i sporazuma kojima se regulira njegov radni odnos. Tekst akta koji se potpisuje mora pažljivo pročitati, dobro razmisliti što pojedina odredba zaista znači, tražiti objašnjenje od poslodavca i drugih suradnika, a po potrebi i pravni savjet, te tek tada treba staviti potpis, jer ako stavi potpis na krivi dokument, radnik će imati daleko više štete nego koristi.
Radni odnos zasniva se Ugovorom o radu. Na ugovor o radu primjenjuju se odredbe Zakona o radu, ali i odredbe Zakona o obaveznim odnosima kao temeljne odredbe obaveznog prava. Ugovor o radu nastaje očitovanjem slobodne volje ravnopravnih ugovornih strana – radnika i poslodavca. Ovim ugovorom definiraju se osnovna prava i obaveze između radnika i poslodavca, a s obzirom da se ugovor o radu obavezno sklapa u pisanom obliku kao znak prihvaćanja svih odredaba radnik i poslodavac stavljaju svoje potpise.
Nakon što potpiše ugovor, radnik ne može isticati da mu sadržaj ugovora nije bio poznat. Smatra se da je radnik prihvatio sve što je potpisao i ne može kasnije isticati da nije znao za određene odredbe ugovora. Istina je da je Zakonom o radu određeno da se na radnika uvijek primjenjuje najpovoljniji izvor prava. Naime, ako u ugovoru o radu, Zakonu o radu, kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu ili nekom drugom aktu kojim se regulira radni odnos stoje različite odredbe vezane uz neko pravo ili obavezu radnika, primjenjuju se one odredbe koje su u konkretnom slučaju za radnika najpovoljnije. No, činjenica je da radnik koji potpiše nepovoljan ugovor dolazi u vrlo tešku situaciju.
Radnik mora pažljivo pročitati sve odredbe ugovora, dobro razmisliti što one konkretno znače za njega osobno. Ukoliko postoje nejasnoće potrebno je zatražiti objašnjenje od poslodavca, a slučaju potrebe potražiti i pravni savjet, te tek nakon toga pristupiti potpisivanju ugovora.
Oprez je potreban kada radnik prvi puta potpisuje ugovor s poslodavcem (kada se zapošljava), ali i kada radnik, koji već radi kod poslodavca, potpisuje novi, izmijenjeni ugovor. Poslodavac mora radniku ostaviti dovoljno vremena da razmisli i informira se o ponudi, te da tek kada je situacija u potpunosti jasna pristupi potpisivanju ugovora.
Oprez je neophodan i pri potpisivanju akata temeljem kojih ugovor o radu prestaje, posebno ako se ima na umu da se u tim situacijama ugovorne strane često nalaze u zaoštrenim pa i neprijateljskim odnosima. Na ovom mjestu istaknut ćemo tri načina prestanka ugovora o radu: Sporazum između radnika i poslodavca o prestanku ugovora o radu, Otkaz ugovora u radu i Sklapanje novog ugovora.
Ugovor o radu sklapa se usaglašavanjem volje radnika i poslodavca pa je jasno da na isti način može i prestati. Sporazum o prestanku ugovora o radu treba zaključiti samo u slučajevima kada i radnik i poslodavac zaista žele da radni odnos prestane.
Poslodavci, koji se na lakši način žele riješiti viškova radnika, često umjesto otkaza nude radnicima na potpis sporazum o prestanku radnog odnosa ističući da im tako rade uslugu, što je najčešće laž. Jedinu uslugu poslodavci čine sami sebi s obzirom da tako izbjegavaju obaveze koje bi imali, kada bi radnicima otkazali iz poslovnih razloga (npr. ne moraju donositi programe zbrinjavanja viška radnika, jer sporazum o prestanku radnog odnosa nije otkaz, nema otpremnine osim ako u sporazumu nije izričito navedena).
Sporazumom radnik i poslodavac definiraju preostala prava i obaveze vezane uz prestanak radnog odnosa s obzirom da se i ovdje javljaju kao ravnopravne ugovorne strane koje zajednički definiraju završetak međusobnog odnosa. Sporazumno se određuje datum prestanka radnog odnosa, eventualno pravo na otpremninu i njezina visina, zabrana tržišne utakmice s poslodavcem i dr.
Dakle, ako je radni odnos prestao na temelju sporazuma s poslodavcem onda radnik u načelu ima samo ona prava koja su navedena u sporazumu (prava bi mogla proizlaziti i iz drugih važećih akata). Tako, na primjer, ako u sporazumu nije navedeno pravo na otpremninu u određenom iznosu radnik je neće dobiti, jer on nije dobio otkaz, a iz istog razloga radnik neće pri zavodu za zapošljavanje imati pravo na naknadu za vrijeme nezaposlenosti.
Sporazume o prestanku radnog odnosa trebali bi potpisati samo oni radnici koji zaista žele otići od poslodavca, ali tek nakon što su dobro pročitali njihov sadržaj i zaključili da su u tim sporazumima obuhvaćena sva prava koja im pripadaju.
Za razliku od sporazuma, Otkaz ugovora o radu jednostrano je očitovanje volje na temelju kojeg prestaje radni odnos.
Poslodavac koji želi otkazati radniku mora imati opravdani razlog za otkaz. Opravdani razlog postoji samo ako se:
- radniku otkazuje zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),
- zbog nemogućnosti radnika da bez svoje krivnje izvršava radne obaveze radi svojih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz),
- te zbog kršenja obaveza iz radnog odnosa skrivljenim ponašanjem radnika.
Poslodavac koji zapošljava i manje od 20 radnika također mora imati neki od ovih razloga za otpuštanje radnika i ne može se raditi o čistoj samovolji.
Otkaz ugovora o radu mora biti u pisanom obliku, a poslodavac ga mora obrazložiti odnosno navesti opravdane razloge za otkazivanje.
Ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom, Zakonom o radu, pravilnikom o radu, unaprijed su definirana prava radnika u slučaju otkaza, pa zato nije dobro da radnici, u strahu od štetnih posljedica, potpisuju dodatne sporazume kojima bi se odrekli nekih prava (otpremnine, otkaznog roka i sl.). Ukoliko radnik nema mogućnost novog zaposlenja i ne želi da mu radni odnos prestane, ne smije potpisivati nikakve sporazume, jer ako mu želi otkazati poslodavac mora donijeti jednostranu odluku o otkazu, a radnikova prava u slučaju otkaza već su definirana.
Radnik koji dobije otkaz ne mora ga potpisivati kao ugovor, jer je to jednostrana odluka poslodavca. Radnik može staviti svoj potpis kao potvrdu da mu je otkaz uručen određenog dana kako bi se znalo kada počinju teći rokovi u kojima može tražiti zaštitu svojih prava (npr. primio dana 12.03.2021. Potpis).
Poslodavac koji želi radniku ponuditi drugi, za radnika nepovoljniji ugovor, mora mu prethodno otkazati postojeći ugovor i istovremeno ponuditi sklapanje novog ugovora, te mu za donošenje odluke mora ostaviti rok od najmanje 8 dana. Radnik može prihvatiti novi ugovor a može ga i odbiti čime nastupaju posljedice otkaza.
Radnik koji smatra da otkaz ugovora o radu, kojeg je dobio, neopravdan može u roku 15 dana od dostave odluke o otkazu poslodavcu podnijeti Zahtjev za zaštitu prava, a ako u slijedećih 15 dana od poslodavca ne dobije odgovor odnosno dobije negativni odgovor, može u roku od posljednjih 15 dana podnijeti tužbu kako bi sudskim putem zaštitio svoja prava (15+15+15). Isto može učiniti i radnik kojem je otkazan stari ugovor o radu uz nuđenje novog ugovora bez obzira dali je novi ugovor i prihvatio (istekom roka koji mu je ostavljen za donošenje odluke ili odbijanjem ponude počinje rok za podnošenje Zahtjeva za zaštitu prava).
Sklapanjem novog, nepovoljnijeg ugovora radnik može imati koristi, ali i pretrpjeti veliku štetu. Prethodni ugovor o radu prestaje sklapanjem novog ugovora te njegove odredbe prestaju vrijediti onog trena kad odredbe novog ugovora stupe na snagu.
Neki poslodavci koriste ovo pravilo obaveznog prava kako bi na lagan način radnicima smanjili prava, a nekima prekinuli radni odnos i to bez donošenja odluke o otkazu. Na radnika se zastrašivanjem i otvorenim prijetnjama izvrši snažan pritisak da odmah potpiše novi ugovor (iako bi mu trebalo ostaviti određeni rok da razmisli i po potrebi potraži pravni savjet). U strahu od otkaza, radnik potpisuje novi, nepovoljniji ugovor što znači da pristaje na nove i nepovoljnije uvjete. Kasnije će radnik teško dokazati da je oštećen, jer iz novog ugovora proizlazi da je na sve pristao, a o prijetnjama otkazom najčešće nema nikakvog dokaza i traga.
Slučaj tri poslovotkinje, s početka priče, tipičan je primjer grube prisile na potpisivanje nepovoljnijeg ugovora. Naime, pod otvorenim prijetnjama poslovotkinje su potpisale nove ugovore o radu na određeno vrijeme u trajanju od samo mjesec dana. Potpisivanjem novih, stari su ugovori prestali vrijediti, ali i novi ugovori prestaju vrijediti za mjesec dana te na taj način radnicama u potpunosti završava i radni odnos. Na ovaj način poslodavac je izbjegao donošenje odluke o otkazu, što bi bio jedini dozvoljeni način prestanka radnog odnosa. Tada bi poslodavac morao dokazati da postoje opravdani razlozi za otkaz, a očito je da ti razlozi ne postoje (povrh činjenice da nisu učinile nikakvu povredu radne obaveze, jedna od radnica je trudna pa joj poslodavac uopće ne bi mogao dati otkaz). Čak i kad bi otkazi bili dopušteni kao poslovno uvjetovani radnice bi imale pravo na otkazni rok, otpremninu, naknadu na burzi i druga prava, a ovako nisu dobile ništa.
Radnik, dakle, mora biti vrlo oprezan pri potpisivanju svih ugovora i sporazuma kojima se regulira njegov radni odnos. Tekst akta koji se potpisuje mora pažljivo pročitati, dobro razmisliti što pojedina odredba zaista znači, tražiti objašnjenje od poslodavca i drugih suradnika, a po potrebi i pravni savjet, te tek tada treba staviti potpis, jer ako stavi potpis na krivi dokument, radnik će imati daleko više štete nego koristi.
