Plaća je novčana protuvrijednost rada koji je radnik obavio za poslodavca. Pravo na plaću je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, a neisplata plaće je kazneno djelo. Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Osnovna plaća se računa umnoškom osnovice za obračun plaće i koeficijenta radnog mjesta. Dodaci na plaću mogu biti: dodatak za prekovremeni rad, naknada za prijevoz, božićnica, regres, dodatak za minuli rad itd.
Razlikuje se neto i bruto plaća. Neto plaća je ono što je radniku isplaćeno na njegov račun, odnosno iznos s kojim radnik slobodno raspolaže. Prije isplate neto plaće, poslodavac ima obvezu prethodno obračunati i isplatiti pripadajuće doprinose (mirovinsko i zdravstveno osiguranje), porez na dohodak te prirez. Dakle, radnikova plaća, odnosno ono što je on zaradio je njegova bruto plaća, a koja se sastoji od neto plaće, doprinosa, poreza i prireza.
Određivanje plaće
Iznos plaće, naknade plaće, način njena utvrđivanja mogu biti uređeni: posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
ZOR ne definira visinu plaće, niti kriterije na temelju kojih se utvrđuje njena visina. Posebnim je zakonom samo uređena visina minimalne plaće na koju imaju pravo svi radnici. Minimalna plaća je najniži mjesečni iznos bruto plaće koji radniku pripada za rad u punom radnom vremenu. Visinu minimalne plaće svake godine utvrđuje Vlada za sljedeću kalendarsku godinu.
Obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu su podaci o osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koja radnik ima pravo. Umjesto specificiranja, o tim podacima se u ugovoru o radu može uputiti na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuju ta pitanja.
Ako poslodavac zapošljava dvadeset ili više radnika, a osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac ih je dužan utvrditi pravilnikom o radu. O pravilniku o radu poslodavac se dužan savjetovati s radničkim vijećem, te tako radničko vijeće treba dati svoje očitovanje i o osnovama i mjerilima za isplatu plaće.
Ako plaća nije uređena ni na jedan prethodno opisan način, poslodavac je radniku dužan isplatiti primjerenu plaću. Pod primjerenom plaćom se smatra plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, onda se smatra plaća koju odredi sud. Nije potpuno jasno što bi se trebalo smatrati primjerenom plaćom. Mogu se uzeti u obzir dva usporediva radnika koji obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima, pa ako je određena plaća za jednog radnika, ista bi trebala biti i za drugoga. Ako se ne može odrediti ni na taj način, može se uzeti u obzir plaća za jednaki posao u drugim društvima, gospodarska situacija u Republici Hrvatskoj, prosječna plaća itd.
Jednakost plaća žena i muškaraca
Poslodavac je dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako:
- obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju
- je rad, koji jedna od njih obavlja, slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti
- je rad, koji jedna od njih obavlja, jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi.
Mišljenja smo da bi jednaku odredbu trebalo propisati i za dva usporediva radnika, odnosno dva radnika koji obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti, bez obzira na spol. U praksi se često događa da dva takva radnika imaju različite plaće, premda rade jednaki posao.Pod plaćom se, za potrebe usporedivosti, podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste.
Isplata plaće i naknada plaće
Plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada, isključivo u novcu. Ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec se isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Ostavljena je mogućnost da se samo dvostranim aktom uređuje mogućnost isplate plaće nakon petnaestog u mjesecu. Takvu odredbu mogu dogovoriti sindikat i poslodavac u kolektivnom ugovoru ili poslodavac i radnik u ugovoru o radu.
Plaća i naknada plaće su, u smislu Zakona o radu, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Ako nije drugačije navedeno, smatra se da su plaća i naknada plaće ugovoreni u bruto iznosu.
Isprave o plaći, naknadi plaće i otpremnini
Poslodavac je dužan, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iz kojega je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni. Poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće ili otpremninu ili ih ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknada plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti. Ti obračuni su ovršne isprave, te radnik može na osnovi tih isprava pokrenuti ovršni postupak protiv poslodavca.
Novčanom kaznom od 61.000,00 do 100.000,00 kn će se kazniti za prekršaj poslodavac pravna osoba ako radniku ne dostavi obračun dugovane, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine, ili ako obračun nema propisani sadržaj.
Pravo na povećanu plaću
ZOR samo propisuje slučajeve u kojima radnik ima pravo na povećanu plaću, ali ne propisuje iznose povećanja plaće za navedene slučajeve. Iznosi povećanja plaće se uređuju ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
- povećanje plaće za otežane uvjete rada – otežani uvjeti rada mogu biti rad na visini, rad u uvjetima visokih ili niskih temperatura
- povećanje plaće za prekovremeni rad – prekovremeni rad zahtijeva dodatno opterećenje radnika, te je stoga takav rad potrebno platiti više nego rad u redovnom radnom vremenu. U većini kolektivnih ugovora povećanje plaće za prekovremeni rad iznosi 50%.
- povećanje plaće za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi – uobičajena je odredba da se za rad nedjeljom plaća povećava za 35%, a za rad blagdanom i neradnim danima za 50%.
Naknada plaće
Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće je u pravilu određena kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca. Uračunavaju se sva primanja u novcu i naturi koja predstavljaju naknadu za rad.
Naknada plaće predviđena je u slučajevima korištenja godišnjeg odmora, plaćenog dopusta, za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, isplaćuje se nadalje kada je radnik tijekom otkaznog roka oslobođen obveze rada četiri sata tjedno za vrijeme otkaznog roka, radi traženja zaposlenja. Radnik koji odbije raditi zbog neprovedenih propisanih mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, ima pravo na naknadu plaće za vrijeme dok se ne provedu propisane mjere zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, ako za to vrijeme ne obavlja druge odgovarajuće poslove.
Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu se mogu propisati i dodatni slučajevi u kojima radnik ima pravo na naknadu plaće kao da radi i onda kada ne radi. To može biti rad u sindikalnim tijelima, stručna naobrazba i prekvalifikacija, sudjelovanje na športskim susretima itd.
Zabrana prijeboja
Važno!
Poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom plaće ili nekoga njezina dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće. Radnik takvu suglasnost ne može dati prije nastanka potraživanja.
Dakle, poslodavac ne smije radniku samoinicijativno naplatiti svoje potraživanje uskratom dijela plaće. Radnik na takvu uskratu mora izričito pristati. Ako je šteta koju je radnik uzrokovao puno veća od iznosa koji mu poslodavac želi naplatiti uskratom plaće, tada se radniku preporučuje da pristane na uskratu dijela plaće. Ako se poslodavac odluči na sudsku tužbu radi naknade štete, konačni iznos može biti višestruko veći. No, ako radnik smatra da štetu nije počinio ili da je manja od iznosa koji poslodavac potražuje, tada radnik treba razmisliti o davanju suglasnosti za uskratom plaće ili dijela plaće.
Ako poslodavac bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplati uskratom isplate plaće ili nekog njezina dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 31.000,00 do 60.000,00 kn.
