Poslodavcu je zabranjeno prikupljati one podatke o radniku koji nisu u neposrednoj vezi s radnim odnosom, ne samo prilikom sklapanja ugovora o radu, već i tijekom odabira kandidata za zasnivanje radnog odnosa, dakle tijekom postupaka testiranja, razgovora i svih ostalih selektivnih aktivnosti koje utječu na izbor kandidata za sklapanje ugovora o radu. U praksi se najčešće to odnosi na one podatke koji nemaju nikakav izravan utjecaj i vezu s radnim odnosom, kao npr. obiteljski odnosno bračni status, spol ili seksualna orijentacija, nacionalna ili vjerska pripadnost i sl., odnosno svi oni podaci koji mogu biti izravna ili neizravna osnova jednostruke ili višestruke diskriminacije prema posebnom propisu odnosno Zakonu o suzbijanju diskriminacije (NN br. 85/08. i 112/12.).
S obzirom na to da se pojavni oblici diskriminacije najčešće pojavljuju tijekom odabira kandidata za zasnivanje radnog odnosa i sklapanja ugovora o radu, bilo je neophodno zaštititi kandidate za neko radno mjesto, na isti način i u istom opsegu kao što je zaštićeno dostojanstvo i privatnost radnika. U tom smislu na nedopuštena pitanja vezana uz podatke koje poslodavac ne smije tražiti, ne mora se dati odgovor, a što ujedno znači da se ne mora dati niti istinit odgovor. U slučaju danog neistinitog odgovora na nedopušteno pitanje, kandidat za radno mjesto odnosno radnik ne može snositi nikakve štetne posljedice.
Ponašanje poslodavca koji tijekom odabira od kandidata, ili prilikom sklapanja ugovora od radnika traži nedopuštene podatke, sankcionirano je kao teži prekršaj poslodavca.
