U dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda u subotu 6. travnja mandolinisti i harmonikaši Sloge održali su svoj tradicionalni godišnji koncert na kojem su se predstavile sve tri sekcije.
Kroz program je vodila Adriana Pejčinović, pročelnica Harmonikaškog orkestra koja je predstavila svirače, ali i skladbe koje su izvodili. Na početku je sve one koji su zaboravili ili slučajno ne znaju podsjetila da je Društvo osnovano 1866. godine, te da ove godine obilježava 147 godina neprekidnog djelovanja.
Mali sastav mandolinista
Mali sastav mandolinista, koji je otvorio koncert, osnovali su polaznici našeg tečaja mandoline i gitare, već nekoliko godina zajedno muziciraju, održavaju koncerte, nastupaju na smotrama i natjecanjima, a u posljednje tri godine osvojili su tri puta drugu nagradu na festivalu „Mandolina Imota“.
Njegujući izvorno pisane kompozicije za mandolinu izabrali su skladbu „Il mandolino“ nizozemskog kompozitora Johana B.Koka, te skladbu „Preghiera“ talijanskog kompozitora Carla Muniera, autora škole za mandolinu po kojoj se i danas uči u Italiji. Treća kompozicija je bio „Valcer br.2“ iz „Jazz suite br.2“ Dmitrija Šostakovića, a za ovu izvedbu su pozvali u goste flautisticu Vlatku Glasnović kako bi pojačali efekt izvedbe. Nakon izvedenih skladbi publika, koja je ispunila dvoranu, toplo je pozdravila „mališane“ i njihovog voditelja Zvonimira Penezića te izmamila i još jedan dodatak.
Harmonikaški orkestar
Slijedeća sekcija koja se predstavila na koncertu bio je Harmonikaški orkestar, koji je osnovan 1947. godine, deset godina prije nego što je Fritz Dobler napisao „Slavenske skice“.
Uz ovu skladbu kojom su otvorili svoj dio koncerta svakako je vrijedno prisjetiti se da je tom skladbom Orkestar 1974. u Kerkradeu (Nizozemska) na muzičkoj olimpijadi osvojio srebnu medalju. Obilježavajući 100-tu godišnjicu rođenja Ive Lhotke Kalinskog, jednog od trojice sinova Frana Lhotke, autora „Đavla u selu“ odsvirali su zatim njegovu„ Malu balkansku suitu“. I ova skladba podsjeća na zlatna vremena – 1978. godinu u Chamberyju (Francuska) gdje orkestar osvaja zlatnu medalju na Grand Prixu izvodeći ovu skladbu.
Nakon izvedene „Beatles suite“ u kojoj je u baroknom stilu Zlatan Srzić ranih sedamdesetih godina aranžirao odabrane skladbe „Beatlesa“ predstavio se kao aranžer posljednjih triju skladbi i član Harmonikaškog orkestra Boris Barić. U prvu je uključio i jednu mandolinu pa se Orkestru u izvođenju ljubavne teme iz filma „Kino Raj“ pridružila koncertna majstorica Jasminka Vlahović. Poslije Albenizovog tanga za kraj je ostavljena tema iz poznatog vesterna „Dobar, loš, zao“ uz pomoć novog zvuka u orkestru – elektronijuma kojeg je Društvu poklonio Brodski harmonikaški orkestar „Bela Panthy“ iz Slavonskog Broda. Orkestar je ravnanjem maestra Mladena Landaua spremno odgovorio oduševljenoj publici dvama dodacima.
Orkestar mandolinista i gitarista
Na početku drugog dijela koncerta Adriana je podsjetila da ime mandolina potječe od talijanskog naziva za badem, la mandola, izvorno la mandorla, a mandolina je umanjenica, mala mandola. Mandolina je upotrebljavana u djelima kao koloristički element (Mozart) kao koncertno (Vivaldi) ili komorno glazbalo (Beethoven), a neki pomoću mandoline unose svežu boju u bogatu zvučnost romantičarskog orkestra (Mahler).
Orkestar mandolinista i gitarista već 84 godine u svom repertoaru njeguje originalne skladbe pisane za mandolinu pa je tako najvećim djelom sastavio svoj dio programa. Za početak je izveo romantični španjolski valcer, Serenada, jedan od najpopularnijih valcera Oliviera Metre iz 1870-tih godina, dirigenta kazališta Beaumarchais, koji je karijeru započeo kao glumac pa zatim svirao violinu, čelo, kontrabas, dok nije upisao konzervatorij kao violinist. U nastavku, četverostavačna Mornarska suita izdvaja se svojim sadržajem, gdje autor Amadeo Amadei , rođen 1866 godine kad i naše Društvo, glazbom nastoji opisati mitološka bića antike, kao što su vodene i morske vile (najade , ondine,sirene), a posljedni stavak posvećen je Tritonu, grčkom bogu mora, koji je predstavljan kao čovjek s ribljim repom koji nosi trozub poput svog oca Posejdona, a puše u školjku poput trube čiji zvuk je poput rike divljih zvijeri.
Između dvaju romantičarskih skladbi talijanskih skladatelja iz zlatnog doba mandoline i mandolinskih orkestara u Italiji, Munierove „Sanjareći“ i Calaceove „Tarantelle“ Orkestar je iznenadio jednom suvremenom skladbom domaćeg autora. Inspiraciju za „Vlašku“ Marinko Katunarić našao je u karakterističnom narodnom melosu Dalmatinske Zagore. Splitski mandolinist i pedagog, iz čije su mandolinističke škole Splita, Solina, Kaštela potekli gotovo svi današnji mandolinisti srednje Dalmacije radio je neko vrijeme i u Funkcionalnoj glazbenoj školi u Zagreb. Jedan je od osnivača festivala „Mandolina Imota“ i njemu u čast nazvana je nagrada koja se na tom festivalu svake godine dodjeljuje za poseban doprinos u promicanju mandolinističke glazbe u Hrvatskoj. Plaketu „Marin Katunarić“ dobio je 2010. godine maestro Mladen Landau koji je i na ovom koncertu sigurnom rukom vodio mandolinistički orkestar.
Najveće priznanje svakom umjetniku, a pogotovo je to velika nagrada amaterima, svakako je zadovoljstvo publike, dugotrajni aplauz na kraju i dvosmjerna komunikacija – odgovor svirača publici – dodacima. Tako je i maestro Landau dva puta kratkim dodacima zajedno s mandolinistima zahvalio publici na toplom prijemu.
