Poštenje nestalo u tranzicijskoj magli

Nedavno sam bio na proslavi obljetnice kulturno-umjetničkog društva u selu blizu Zagreba. Nakon uspješnog koncerta, uslijedila je večera sa tombolom. Sponzori, kojih još uvijek ima u tom mjestu, iskazali su se. Osim uobičajenih uglavnom nepotrebnih stvari, na tomboli se našlo i nekoliko kuverata s gotovinom. U najdebljoj je bilo pet stotina  kuna, a u najmršavijoj sto. Sa mnom su bili, nazovimo ih tako, Ivo i Tomo. Ivo je morao otići s proslave zbog obiteljskih razloga, i svoj broj tombole dao je Tomi. Oboje su imali sreće. Jedan broj je izvukao pet stotina kuna a drugi stotinu. Međutim, nakon toga nastali su problemi.

Tomo me zapitao:

– Znaš li koji je bio moj broj tomoble a koji Ivin?

Nisam znao. Nije znao ni on. Tomo je zbunjeno u ruci držao koverte s novcem. Pitao se da li je pet stotina kuna njegovih ili Ivinih.? Drugi dan sreo sam Ivu.  Rekao je:

– Znaš li da sam na tomobli dobio pet stotina kuna.

Tomo je odlučio. Dao je veći zgoditak Ivi. Moram priznati da me taj njegov postupak iznenadio. Tomu poznajem godinama. Znam da je pošten. No, s druge strane, tranzicijska zbilja učinila je svoje. Sve moralne vrijednosti srušene su kao kula od karata i čovjek je doveden u takvu  situaciju  da sumnja u sve i svakoga, pa i u dugogodišnjeg prijatelja.

Otrcano je reći da su u zadnjih dvadesetak godina oni koji su bili pošteni u doslovnom smislu te riječi, prošli kao bos po trnju. U krađi nekadašnje društvene imovine pokazana je neviđena beskrupuloznost i domišljatost. Zapanjuju finese kojima se nekadašnji državni vrh služio da opljačka Hrvatsku. Prevara caruje na sve strane. Ne plaćaju se računi, porezi, ne isplaćuju se plaće ni dopronosi, banke gule svoje klijente na sve moguće načine. Predizborna obećanja se u trenutku kada se dođe na vlast u stvarnosti realiziraju kao karikatura tih obećanja.

Nepoštenje nije ostalo bez posljedica. Ono dobrim dijelom blokira gospodarske procese. Nije jedan lopov koji sebe naziva poduzetnikom stvorio obaveze, zatvorio tvrtku, otvorio novu a svoje vjerovnike ostavio da propadnu. Za takvu praksu do sada nije nađen lijek.

Eto, zbog svega toga me Tomin postupak iznenadio. Taj postupak je normalan. Ali nije uobičajen. Bar ne u Hrvatskoj.