Radnik koji sam zatraži raskid radnog odnosa ostvaruje pravo na novčanu naknadu ako nije mogao u cijelosti ili djelomično iskoristiti pravo na plaćeni godišnji odmor. Presudio je to Sud Europske unije u slučaju jednog dužnosnika uprave grada Beča.
Direktive Europske unije
Nakon odlaska u mirovinu, navedeni službenik je svom poslodavcu podnio zahtjev za novčanu naknadu za neiskorišteni plaćeni godišnji odmor jer je neko vrijeme u trajanju otkaznog roka bio na bolovanju te stoga nije mogao iskoristiti cijeli godišnji odmor do dana prestanka radnog odnosa. Poslodavac ga je odbio jer mu je radni odnos prestao na njegov zahtjev, a osobito zato što je tražio umirovljenje te nema pravo na takvu naknadu.
Slučaj je završio na sudu u Beču, koji je Sud EU pitao o usklađenosti te odredbe s direktivom o određenim vidovima organizacije radnog vremena. Ta direktiva predviđa da svaki radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor i činjenica da je radni odnos prestao na zahtjev radnika nema utjecaja na njegovo pravo da, ovisno o slučaju, primi novčanu naknadu za plaćeni godišnji odmor koji nije mogao koristiti zbog bolesti. Stoga u ovom slučaju radnik ima pravo na novčanu naknadu za razdoblje tijekom kojeg je bio na bolovanju.
Zakon o radu
Zakon o radu navodi kako je u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu razmjerno broju dana neiskorištenog plaćenog godišnjeg odmora. Pritom se ne ulazi u detalje je li poslodavac ili radnik inicirao prestanak radnog odnosa.
Treba također imati na umu kako je Hrvatska članica EU te treba primjenjivati njene direktive, a među ostalim i gore navedenu direktivu koja regulira organizaciju radnog vremena. Stoga, ako poslodavac niječe pravo na korištenje godišnjeg odmora zato što je radnik inicirao prestanak radnog odnosa, uvijek se može pozvati i na Zakon o radu i na navedenu direktivu. (
