Prava radnika u slučaju davanja otkaza

Molimo uzmite u obzir da je ovaj tekst stariji od godinu dana, pa postoji određena mogućnost da su u međuvremenu nastupile pojedine izmjene u propisima.

Prava radnika u slučaju davanja otkaza
Zakonom o radu (NN 93/14., dalje: Zakona) propisano je da je jedan od način prestanka ugovora o radu otkaz. Jednako kao što poslodavac može radniku dati otkaz, tako i radnik ima pravo otkazati ugovor o radu. Mogućnost otkaza se ne bi mogla isključiti kolektivnim ugovorom, niti bilo kojim drugim aktom, nego se može samo modificirati, tj. odrediti uvjete koji bi u prvom redu trebali biti povoljniji za radnika. Da bi otkaz ugovora o radu bio valjan, prije svega ga treba u pisanom obliku dostaviti poslodavcu.
Otkazni rok prema Zakonu
Članak 115. st. 4. Zakona: „Radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog“. Dužina otkaznog roka načelno je jednaka za radnika i poslodavca, a to su otkazni rokovi propisani čl. 122. st. 1. Zakona o radu koji iznose najmanje:
1.)
dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno manje od jedne godine
2.)
mjesec dana, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno jednu godinu
3.)
mjesec dana i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno dvije godine
4.)
dva mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno pet godina
5.)
dva mjeseca i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno deset godina
6.)
tri mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno dvadeset godina.
Kraći otkazni rok
Članak 122. st. 6. Zakona: “Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu može se odrediti kraći otkazni rok za radnika nego za poslodavca od roka određenog u Zakonu, za slučaj kada radnik otkazuje ugovor o radu”. U stavku 7. istoga članka propisano je da ako radnik otkazuje ugovor o radu, otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana, ako on za to ima osobito važan razlog. Zakon ne navodi koji su to osobito važni razlozi, te ih treba procjenjivati s obzirom na okolnosti slučaja. Mišljenja smo da bi osobito važan razlog mogao biti preseljenje u drugu državu, zdravstveni razlozi i slično.
Druge formalnopravne pretpostavke, koje inače obvezuju poslodavce (poput provođenja postupka savjetovanja) ne obvezuju i radnike. Budući da radnik kad otkazuje ugovor o radu redovitim otkazom nije dužan navoditi opravdan razlog otkazivanja, poslodavac takav otkaz ne bi mogao osporavati u sudskom postupku. Zapravo je jedina radnikova dužnost odrađivanje otkaznog roka. Ako ga radnik ne odradi, tad bi poslodavac mogao uz ispunjavanje potrebnih preduvjeta, tražiti naknadu štete od radnika. Stoga, ako bi se radnik i poslodavac sporazumjeli da radnik nije dužan odraditi otkazni rok ili da je on kraći od propisanog, to bi svakako trebalo biti u pisanom obliku.
Za vrijeme otkaznog roka radnik ima pravo uz naknadu plaće biti odsutan s rada najmanje četiri sata tjedno radi traženja novog zaposlenja (čl. 122. st. 5. Zakona). Navedena odredba vrijedi i u slučaju ako je radnik dao otkaz ugovora o radu. Također, ako radnik nije iskoristio razmjerni dio godišnjeg odmora do zadnjeg dana radnog odnosa, odnosno zadnjeg dana otkaznog roka, tada mu je poslodavac dužan isplatiti naknadu za neiskorištene dane godišnjeg odmora.
Izvanredni otkaz ugovora o radu
Gore navedene odredbe su se odnosile na redovni otkaz ugovora o radu. Radnik također može i izvanredno otkazati ugovor o radu. Pravila su slična, osim primjene otkaznog roka kojeg u tom slučaju nema. S obzirom na to da nema otkaznog roka tada radnik ne može ni koristiti pravo biti odsutan s posla četiri sata tjedno zbog traženja novog zaposlenja.