Europski izbori – 23. – 26. svibnja 2019. – bit će odlučujući za radnike. Novi Europski parlament ili će Europsku uniju učiniti boljim mjestom ili će potkopati europsku suradnju koja je godinama izgrađivana.
Europska konfederacija sindikata (ETUC) – s oko 45 milijuna radnika organiziranih u 90 sindikata iz 38 zemalja – vjeruje kako je pravednija Europa za radnike moguća, na temelju demokracije i socijalne pravde, kvalitetnih radnih mjesta i većih plaća, socijalno pravedne i poštene tranzicije prema niskougljičnoj i digitalnoj ekonomiji.
Snažnije i raširenije kolektivno pregovaranje – pregovori između sindikata i poslodavaca – socijalni dijalog i radnička participacija u svakoj državi članici EU, ključni su za ostvarivanje pravednije Europe i više demokracije.
ETUC poziva sve članove sindikata i sve građane da glasuju na europskim izborima, te da glasuju za stranke i kandidate koji podržavaju sindikalne zahtjeve i stvaraju bolju budućnost za muškarce i žene, za mlade i starije u Europi.
Kriza je radnicima ostavila duboke ožiljke. Plaće brojnih radnika danas vrijede manje nego što su vrijedile prije deset godina. Javne usluge drastično su srezane, a prava ljudi smanjena. Brojni radnici tek trebaju osjetiti koristi od sporoga ekonomskog oporavka i pada nezaposlenosti.
Razumljivo je da su radnici razočarani. Rastuća nejednakost, nepostojanje sigurnih i dobro plaćenih poslova, neregulirana globalizacija, nedostatak pravednoga i koordiniranoga pristupa EU migracijama te klimatske promjene, stvaraju nesigurnost i strah. Europska unija suočava se s reakcijom na mjere štednje i deregulaciju, koji su pogoršali posljedice krize za radnike, umirovljenike i mlade. To je potaknulo rast nacionalizma, antieuropskih i ekstremno desnih snaga.
Promjena je moguća. Europa može biti snaga socijalnoga napretka. Nacionalizam ne nudi nikakvo rješenje za probleme s kojima se danas suočavamo – monopol moći i izbjegavanja poreza multinacionalnih kompanija, niskih plaća i siromaštva, klimatskih promjena, zagađenja ili borbe protiv terorizma. EU i države članice imaju moć osigurati da svi dobijemo pravedni udio u bogatstvu koje pomažemo stvarati.
ETUC je od europskih lidera snažno zahtijevao promjenu politika i već vidimo neka poboljšanja. Nakon snažnoga sindikalnoga pritiska, EU je izradila novi investicijski plan, usvojila „Europski stup socijalnih prava”, predložila nove zakonodavne inicijative za bolje uvjete rada, a ostvaren je i određeni napredak u pogledu održivijih ekonomskih politika. To su važne promjene, iako nisu dovoljne, i EU mora učiniti znatno više – kako bi se postigao novi „socijalni ugovor” koji svim građanima nudi pravednije društvo s više jednakosti i istinskim prilikama za sve.
Demokraciju ugrožavaju ekstremisti – unutar Europske unije, na našim granicama i izvan njih. ETUC poziva EU na akciju kako bi se obranila demokracija i demokratska načela, sindikalna prava i ženska prava, zaštitila vladavina prava, primjenjivala nulta tolerancija za govor mržnje, unaprijedilo demokratsko sudjelovanje i sačuvalo pravo ljudi, sindikata i civilnoga društva na kampanje u javnom interesu.
Demokracija mora biti više od samoga glasovanja, te mora podrazumijevati stvarnu uključenost u političke odluke kao i demokratsku participaciju u društvu i na radnome mjestu. Nacionalne vlade moraju prestati kriviti EU za loše odluke koje su vlade nametnule izvan okvira europskoga demokratskoga procesa odlučivanja.
Zdrav socijalni dijalog i učinkovito kolektivno pregovaranje, posebno na granskoj razini, ključni su alati ekonomske i socijalne demokracije. Prava radnika da budu informirani, savjetovani, te da sudjeluju u promjenama na radnome mjestu moraju biti osnažena i kroz europska radnička vijeća.
EU mora ugraditi Protokol o socijalnom napretku u Ugovor o EU, kako bi socijalna prava imala prednost pred ekonomskim slobodama.
Europa treba nove ekonomske politike kojima će se potaknuti rast na dobrobit svih, a ne samo nekolicine. Potrebno je provesti progresivne i održive ekonomske reforme, „Semestar” europske ekonomske politike učiniti poštenim i više socijalnim, ponovno pokrenuti javne i privatne investicije, stvoriti alate za zaštitu radnika od ekonomske krize i šokova. Reforme proračuna EU, monetarne unije i donošenja ekonomskih politika moraju osigurati da socijalna pravda ide ruku pod ruku s ekonomskom konkurentnošću.
Potrebni su pravedniji i progresivni porezni sustavi za redistribuciju bogatstva, financiranje javnih usluga i socijalne zaštite te rješavanje socijalnih problema uzrokovanih globalizacijom, dekarbonizacijom i digitalizacijom. Učinkoviti porezni sustavi moraju spriječiti poreznu evaziju i izbjegavanje plaćanja poreza te oporezivati tvrtke adekvatno i jednako.
Svi radnici u Europi zaslužuju veće plaće, kako bi se odgovorilo na razlike u plaćama i potaklo održivi rast i konkurentnost. Potrebna nam je bolja raspodjela bogatstva i uzlazna konvergencija plaća za socijalnu pravdu i rješavanje problema rastuće nejednakosti. Neprihvatljivo je da se profit i produktivnost ne dijele s radnicima koji ih stvaraju, posebno u zemljama s niskim plaćama koje su pogođene masovnim odljevom mozgova, što stvara razočaranje u Europsku uniju. Rad jednake vrijednosti trebao bi biti plaćen isto u cijeloj Europi, u svim sektorima, za muškarce i žene.
Rješenje – za podizanje plaća i ostvarivanje boljega standarda života i rada za sve – je kolektivno pregovaranje: pregovori između poslodavaca i sindikata za pravedne plaće i uvjete rada, posebno na granskoj razini u svakom sektoru i u svakoj zemlji. To zahtijeva europsko i nacionalno zakonodavstvo kako bi se osnažili kapaciteti i snaga socijalnih partnera, omogućilo sklapanje kolektivnih ugovora i njihova provedba u praksi, te povećala njihova pokrivenost.
Potrebno je upravljati paralelnim tranzicijama prema niskougljičnoj i digitalnoj ekonomiji kako nitko ne bi bio izostavljen. Nužna je nova industrijska politika EU za otvaranje novih radnih mjesta i prilika. Na taj bi se način osiguralo da europsko pravo o tržišnoj utakmici i trgovačko pravo nema prednost nad radničkim, socijalnim i sindikalnim pravima. Više demokracije na radnome mjestu također bi pomoglo ostvarivanju društveno pravednih promjena.
To podrazumijeva predviđanje promjena i pomoć radnicima koji su pogođeni poremećajima i transformacijom radnih mjesta zbog dekarbonizacije, digitalizacije, automatizacije i globalizacije. Radnici moraju imati pravo glasa kada je riječ o načinima mijenjanja poslova. Radnici moraju dobiti snažnu podršku kada su radna mjesta ugrožena, kroz javne i privatne investicije, socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje te odgovarajuće politike osposobljavanja.
To znači kako je potrebno osigurati da svi nestandardni i prekarni radnici, na platformama i u ekonomiji gaža, ali i u tradicionalnijim sektorima, uključujući samozaposlene radnike, mogu imati dostojne plaće, jednaki pristup adekvatnoj socijalnoj zaštiti, te ista prava kao i ostali radnici, uključujući pravo na sindikalno organiziranje i kolektivno pregovaranje.
EU mora ponovno izgraditi svoj socijalni model, punom provedbom „Europskoga stupa socijalnih prava” na europskoj i nacionalnoj razini. To mora uključiti pravo na kvalitetno obrazovanje i cjeloživotno učenje, zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu, pravedne uvjete rada, sigurno zaposlenje, rodnu jednakost, ravnotežu između privatnog i poslovnog života, te kvalitetne javne usluge. Pristup odgovarajućim sustavima socijalne sigurnosti, pravednim mirovinama, stanovanju i socijalnim uslugama mora biti osiguran za sve, podjednakim uvjetima u smislu doprinosa i koristi. U svemu ovome nužna je uključenost radnika i njihovih sindikata na svim razinama.
Potrebno je upravljati migracijama kako bi se zaštitila ljudska prava, a svi ljudi imali jednaki tretman na radu i u društvu, te kako bi se okončalo izrabljivanje. U cijeloj Europi moramo raditi na integraciji i inkluziji migranata, za dobrobit svih. Svim radnicima EU i trećih zemalja potrebno je osigurati pravednu mobilnost, a borba protiv socijalnog dampinga mora biti prioritet.
Trgovinske politike EU i politike koje se odnose na globalizaciju moraju biti pravednije i pridavati veće značenje socijalnim pravima, a ne služiti samo interesima multinacionalnih kompanija. EU mora pomoći u provedbi UN-ovih ciljeva održivog razvoja, uključujući okončanje siromaštva, postizanje dostojanstvenoga rada, smanjenje nejednakosti i ostvarivanje rodne jednakosti – u Europi, ali i u ostatku svijeta, a ti ciljevi moraju oblikovati sve politike EU, „domaće” i međunarodne.