Right to disconnect ili slobodno prevedeno – „pravo na odjavu, isključenje, prekid veze“ je pravo radnika da se isključi odnosno odmakne od posla i da ne odgovara na e-mailove, poruke, telefonske pozive izvan svog ugovorenog radnog vremena. Pravo na isključenje omogućuje radniku da postavi jasne granice elektroničke komunikacije vezane za posao nakon radnog vremena i da se istodobno omogući pravo radniku da nakon radnog vremena uživa u aktivnostima koje nisu vezane za posao.
U trenutačnoj situaciji, kada su mnogi poslodavci zbog epidemije koronavirusa odlučili da radnik radi na izdvojenom mjestu rada, odnosno od kuće, pravo na isključenje postaje itekako aktualno. S jedne strane je prisutna fleksibilnost rada od kuće, jer radnik može nakon obavljenog posla lakše nastaviti svoje druge dnevne zadatke, no s druge strane se gubi odvojenost između posla i privatnog života, te radnici nerijetko rade i više nego što bi radili da se nalaze u prostorijama poslodavca, gdje je njihovo radno vrijeme striktnije definirano.
U nastavku se nalaze smjernice za radnike, ali i za poslodavce, koje bi mogle omogućiti lakšu prilagodbu na rad od kuće i na nužnost poštivanja odvojenosti privatnog i poslovnog života.
1. Važnost prava na odjavu
Pravo na isključenje je važno i pod normalnim okolnostima, kako bi se osigurao balans između privatnog i poslovnog života te tako spriječila anksioznost, depresija i preopterećenost poslom kod radnika, a što postaje još važnije kada je radnik suočen s povećanim razdobljem rada kod kuće. Pravo na isključenje, odnosno pravilan balans privatnog i poslovnog života, također može pomoći kod ublažavanja stresa i anksioznosti koju radnici osjećaju u aktualnoj epidemiji uzrokovanoj koronavirusom.
2. Nužno je definirati radne sate
Možda se neće uvijek biti moguće pridržavati standardnog radnog vremena od 8 do 16 ili 9 do 17 sati kada se radi od kuće u ovim vremenima, ali je važna jasna komunikacija i dogovor s poslodavcem o tome što se podrazumijeva pod normalnim radnim satima i komunikacija o tome što poslodavac od radnika očekuje da napravi za vrijeme radnog vremena kod kuće, kako bi radnik znao kada treba biti dostupan za posao, a kada ne. Ovdje je vrlo bitno naglasiti da se radnik također mora naučiti kontrolirati u smislu da zaista prestane raditi kada mu završi radno vrijeme, te da se ponaša kao što bi se ponašao da radi u uredu. Treba jednostavno ugasiti kompjuter, ne odgovarati na e-mailove i nastaviti sa svojim aktivnostima koje ima izvan radnog vremena.
3. Svaka skupina radnika je drugačije pogođena
Radnici čija djeca, roditelji ili drugi članovi obitelji ovise o njihovoj skrbi i brizi posebno su pogođeni krizom koju je izazvao koronavirus i možda neće moći posvetiti dovoljno pozornosti svom poslu kao netko bez sličnih odgovornosti. Stoga je takve situacije nužno komunicirati s poslodavcem kako takvi radnici ne bi bili izloženi kaznama ili opomenama, jer svoj posao ne odrađuju jednakim intenzitetom kao kada rade u prostorijama poslodavca.
4. Komunikacija i trening
Dok su neki menadžeri i radnici naučili raditi na izdvojenom mjestu rada, mnogi radnici nisu. Stoga je nužno da radnici upozore poslodavca na izazove koje im predstavlja rad od kuće, a poslodavac je dužan omogućiti im prilagodbu, sve potrebne alate i upute za rad od kuće. Nemojte se suzdržavati od pitanja i traženja pojašnjenja od vašeg nadređenog.
5. Osjećajte se kao doma, ali… radite
Na kraju, kada radite od kuće, zaista se osjećajte da ste doma, ali ipak budite oprezni. Obucite nešto udobno, ali nemojte ostati u pidžami. Tako biste mogli imati poriv za vratiti se u krevet. Odredite si mjesto na kojem ćete raditi i napustite ga kada završi vaše radno vrijeme i tako ćete imati osjećaj da ste otišli s posla. Vrijeme koje potrošite na dolazak i odlazak s posla, iskoristite za nešto drugo, slobodne aktivnosti. Više spavajte, vježbajte, družite se s ukućanima ili jednostavno, odmarajte se.
6. Odjavite se i od vijesti
Uz taj novi koncept rada u ovoj izvanrednoj situaciji izuzetno je važno i da ograničite svoju prekomjernu izloženost vijestima i informacijama, posebno onim negativnim. Važno je biti informiran, ali u razumnoj mjeri. Konstantno upijanje negativnih informacija negativno utječe na sve nas. Dovoljno je pogledati jedne večernje vijesti, pročitati jedne novine, tiskane ili internetske, a ne konstantno biti ukopčan na sve elektroničke medije i društvene mreže gdje uz sve još kruže i mnoge dezinformacije, čak i lažne vijesti. Ne moramo istu, ionako lošu stvar čuti 20 puta s različitih strana. Konstantna 24-satna izloženost senzacionalizmu ne može dobro utjecati na naš rad, slobodno vrijeme niti obiteljski život, kao ni na naše mentalno zdravlje, koje je sada nekima možda čak i više ugroženo nego fizičko.
