I danas se jedno radno mjesto (poslovi) u grafičko-nakladničkoj djelatnosti posve minorizira, a to je zadnja faza prodaje tiskovina čitaocima koja se odvija prodajom putem kioska. Kiosk je privremeni građevinski objekt zadanih dimenzija u kojem prodavač prodaje tiskovine, duhanske prerađevine, tzv. galanteriju, pića, sladolede i još koješta. Posao prodavača naizgled je jednostavan i lak, što je samo privid s obzirom na to da u kiosku nisu provedena mnoga pravila zaštite na radu. Također treba napomenuti da posao prodavača pretežno obavlja ženska radna snaga.
Kiosk – građevinski objekt
Kiosk je građevina gotove konstrukcije postavljen privremeno na javnu površinu prema posebnoj gradskoj odluci. Svrha je kioska da upotpunjuje ponudu trgovine na malo izvan prodavaonica i u naseljima gdje je takva ponuda manjkava.
Tako na primjer u gradu Zagrebu prema posebnom pravilniku, kiosk koji se postavlja na javnu površinu može imati do 10 m² građevinske površine. Kiosk u kojem se obavlja djelatnost trgovine novinama i duhanskim prerađevinama može imati do 9 m² površine, dok kiosci s integriranim rashladnim vitrinama mogu biti površine do 12 m².
Ovi podaci su dani kako bi se dobio uvid u radni prostor, koji je znatno manji od vanjskih gabarita, u kojem prodavač boravi puno radno vrijeme.
Što zahtijevaju propisi
Veličina radne prostorije mora osigurati po radniku najmanje 10 m³ zračnog prostora i 2 m² slobodne površine poda. Pod pojmom zračni prostor smatra se slobodna zapremnina zračnog prostora prostorije, dok je slobodna površina poda ona koja nije zauzeta namještajem, uređajima ili materijalom koji je uskladišten na podu.
Minimalne svijetle visine radnih prostorija po propisima se kreću od 3 m do 2,5 m, ali nikako manje od 2,2 m.
Pored navedenog, u radnim prostorijama u hladnom (zimskom) razdoblju za rad bez fizičkog naprezanja preporučuju se temperature 20 – 25 °C. Vrlo bitna je i brzina strujanja zraka u radnom prostoru: opasnost propuha! Kod temperature vanjskog zraka do 10 °C brzina strujanja zraka smije biti najviše 0,5 m/s. Ako je temperatura vanjskog zraka 10 – 27 °C, brzina strujanja zraka ne smije prijeći 0,6 m/s, odnosno 0,8 m/s kod temperature vanjskog zraka iznad 27 °C.
Ako je ugrađen klima-uređaj, preporučuje se relativna vlažnost zraka 40 – 60%.
U toplom (ljetnom) razdoblju uz upotrebu klima-uređaja, razlika između vanjske i unutrašnje temperature zraka ne bi trebala biti veća od 7 °C.
Toplinska izolacija poda mora biti izvedena sukladno građevinskim propisima (certifikati!).
Umjetna rasvjeta unutar radnog prostora, ali i za osvjetljenje vanjskog izloženog tiska u večernjim satima, mora zadovoljavati propisane jakosti rasvjete.
Mikroklimatski parametri i jakost rasvjete podliježu povremenim ispitivanjima, čiji rokovi ne mogu biti dulji od 2 godine. Promjena lokacije kioska ili postavljanje novog tipa kioska zahtijeva novo mjerenje.
Pravila zaštite na radu propisuju i najveće mase tereta kod ručnog podizanja i prenošenja tereta s obzirom na dob i spol radnika. Težine kod muškaraca iznose 50 kg (od 19 do 45 godina) te 45 kg iznad 45 godina starosti. Žene od 19 do 45 godina starosti smiju manipulirati teretima do 15 kg, iznad 45 godina samo do 13 kg, a trudnice maksimalno do 5 kg. Svakako je značajno da je pretežni broj prodavača ženskog spola.
Kakvi su stvarni uvjeti
Činjenica je da prodavač radi u skučenom prostoru; zahtjevi o veličini slobodnog zračnog prostora i slobodne površine poda često su jedva postignuti. Velike su razlike između starijih i novijih modela kioska, količine robe koja se prodaje i sl.
Mikroklimatski uvjeti u stvarnosti također nisu idealni. Na uvjete unutar kioska također utječu vanjski čimbenici. U ljetnim mjesecima kiosk koji je direktno izložen sunčevim zrakama bit će „vruć“ ako se ne hladi klima-uređajem. U zimskom periodu, kiosk koji je na frekventnom mjestu i ima veliki promet, mora imati stalno otvoren šalter pa kroz njega ulazi hladni zrak i smanjuje temperaturu poda kioska (potrebna topla zimska obuća!). Kod male prostornine kod nekih kioska grijaće tijelo prenosi toplinu direktno na tijelo prodavača, što je nezdravo.
Ako postoji zabrana grijanja kioska noću, dolaskom u jutarnju smjenu prodavač se suočava s hladnom unutrašnjošću, naročito je hladni pod, a uključenjem grijaćeg tijela unutrašnjost kioska se sporo zagrijava. Bez obzira na način zagrijavanja u zimskom periodu, bolna točka je niska temperatura poda kao najniže točke prostora, a tome pridonosi ulazak hladnog zraka kroz šalter.
Posebnosti radnog mjesta
Na poslovima prodavača u kiosku tijekom rada pojavljuju se okolnosti specifične za takvo radno mjesto, a koje utječu (stalno) i mogle bi utjecati (povremeno) na obavljanje poslova. I ovdje bi trebala biti u prvom planu sigurnost i zaštita zdravlja radnika na radnom mjestu.
Navodimo samo one najznačajnije:
Odmor (stanku) od najmanje 30 minuta mora imati radnik koji radi najmanje šest sati dnevno. Prodaja u kiosku specifične je naravi, koja ponekad ne dopušta prekid rada, pa poslodavac mora pronaći način kako će urediti vrijeme i način ovog odmora.
Jasno je da se ovdje prodavač mora prilagoditi poslu, što dakako nije jednostavno. Zapravo prodavač se u praksi mora odreći toplog obroka.
Higijena na radnom mjestu također je problematična, jer ne postoji mogućnost klasičnog pranja ruku, npr. prije uzimanja obroka tijekom odmora, ali i u drugim prilikama. Dakle, odredba da radnici moraju imati na raspolaganju sanitarni čvor gdje je dostupna voda za piće, ali i za higijenske potrebe – u kiosku nije poštovana.
Obavljanje fizioloških potreba važan je faktor u funkcioniranju ljudskog organizma pa se u građevinama namijenjenima za rad radnicima mora osigurati između ostalog upotreba umivaonika, nužnika, prostorija za osobnu higijenu žena i da ne nabrajamo dalje.
O umivaoniku i nužniku nećemo ni govoriti, jer ovdje se radi „samo“ o kiosku. Koliko puta smo već čuli ovakvo obrazloženje da je kiosk takva posebnost da je u njemu nemoguće primijeniti sva pravila zaštite na radu. A što je s prodavačima, zar su oni radnici drugog reda za koje ne bi trebalo vrijediti propisano radničko zakonodavstvo?
Poslodavci ovaj važni problem tijekom niza godina od kada postoje kiosci, nisu uspjeli riješiti. Možda bi trebalo zapitati koliko je bilo želje da se riješi taj problem. Ali ne treba ni amnestirati i zakonodavca i njegovu produženu ruku – inspekciju.
U praksi prodavači se snalaze svakojako, a najčešće koriste toaletni čvor nekog obližnjeg ugostiteljskog objekta (a ako ga nema!?), javni WC ili slično. Istini za volju, ozbiljniji poslodavci osiguravaju radniku korištenje WC-a u nekom obližnjem objektu, kao svojevrsno kompromisno rješenje.
Ne treba smetnuti s uma da žene-prodavačice imaju još dodatni problem osobne higijene tijekom „onih dana“. Tu je i problem zatvaranja kioska (smiju li?) te čuvanja izloženog tiska, jer samo moderniji kiosci imaju ugrađen zaštitni rolo.
Oružani prepad (pljačka, razbojstvo) na prodavača zbog otimanja novca u kiosku ili izvan njega, nažalost, sve je češća pojava. U krajnje ekscesnim situacijama može doći i do fizičkog ozljeđivanja prodavača, težih tjelesnih ozljeda pa i smrti. U svakom slučaju tijekom prepada prodavač doživi šok, to je stresna situacija koja se kod pojedinca manifestira dodatnim zdravstvenim problemima koji mogu imati dugoročne ozbiljne manifestacije. Sada ovakvu šokantnu situaciju za prodavača Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznaje kao ozljedu na radu.
Nemoralni prepad je devijantno ponašanje pojedinca koji uglavnom prikazivanjem golotinje želi šokirati drugu osobu na javnim mjestima gdje to nije primjereno. Ulazeći u kiosk, kod nezaključanih ili otvorenih vrata, otvaraju odjeću i pokazuju genitalije. Iako u pravilu bezopasni, ovi voajeri šokiraju prodavača koji ne očekuje takav slijed događanja.
I takvih je slučajeva, koji se ne mogu predvidjeti, bilo u kioscima, ali ih treba registrirati kao moguću pojavu tijekom prodaje u kiosku. Žrtve su obično prodavačice, a „napadači“ muške osobe. I ovakav prepad djeluje stresno na žrtvu-prodavača, što se djelomično može izbjeći zaključavanjem vrata. No ponekad, naročito u ljetnom razdoblju prodavač je prisiljen imati otvorena vrata kioska zbog vrlo visokih temperatura.
Očevid provale koji obavlja policija nakon provale u kiosk uglavnom u noćnim satima, dodatno je opterećenje za prodavača zbog „čuvanja“ kioska dok se ne popravi oštećeno (vrata, stakla i sl.), potrebne inventure te dovođenje kioska u normalno stanje. Kod provala u zimskom razdoblju prodavač je jedno vrijeme izložen hladnoći, najprije izvan kioska, a potom u kiosku, dok se njegovo radno mjesto u potpunosti ne osposobi za rad. Bez obzira što u načelu prodavač nije bio svjedok provale, i ovakvo nenormalno stanje ima utjecaja na njegovo zdravlje.
Pružanje prve pomoći na mjestu rada mora organizirati poslodavac prema zakonskim odredbama. Međutim, i opet je kiosk poseban problem jer u njemu boravi samo jedan radnik, a rijetko su dva u smjeni. U tom slučaju sanitetski materijal mora biti prilagođen potrebama, a i edukacija, tj. osposobljavanje radnika za pružanje prve pomoći mora biti prilagođena okolnostima. Prilikom osposobljavanja populacije prodavača u kiosku treba se obratiti pozornost na pružanje samopomoći te načinu pozivanja osoba izvan kioska ukoliko se za to pokaže potreba. Također, na vidnom mjestu moraju biti istaknuti telefonski brojevi hitnih službi.
Jasno je da u slučaju iznenadnog pogoršanja zdravstvenog stanja postoji rizik da prodavač padne na pod i leži u nesvijesti te da ne bude odmah primijećen od kupaca ili eventualnih prolaznika. To je dakako jedna od mogućih opasnosti kada je u radnoj prostoriji samo jedna osoba.
Zdravstveni problemi, naročito kod ženske populacije, pojavljuju se zbog hladnoće pri dnu kioska (zimski period), zadržavanja odnosno odgađanja obavljanja fizioloških potreba – kronične upale donjih mokraćnih putova, mjehura, bubrega. Zbog stalnog stajanja pojavljuju se problemi s krvožilnim sustavom u nogama (vene).
Također, stres kao pojava različitih opasnih i iznenadnih situacija značajno utječe na zdravlje prodavača. Mnoge prodavačice i nakon terapijskog bolovanja (priznata ozljeda na radu) te povratku na posao u kiosk svjedočile su da i dalje proživljavaju nelagodu i prizivanje u sjećanje na oružani prepad, pljačku ili slični događaj koji su proživjele.
Možda presmioni prijedlozi
Prodaja putem kioska, naročito u većim gradovima, toliko se proširila da se ovdje više ne može govoriti o nužnoj prodaji, već je to postao mali trgovinski centar koji ponegdje radi i u tri smjene.
Glavni i do sada nerješiv problem bila je i ostala potreba za sanitarnom vodom i nužnikom. U relativno malim gabaritima kakvi su zadani kiosku, gdje se više ne prodaju samo tiskovine i duhanski proizvodi, već i šaroliko društvo proizvoda i namirnica, koje prije spadaju u dobro organiziranu trgovinu na malo – rješenje bi bilo povećanje dimenzija. Zašto ne? U samo pola metra širok odvojeni prostor mogao bi se smjestiti „kemijski WC“ i mali umivaonik sa spremnikom vode za pranje ruku. Pražnjenje spremnika ovog nužnika, s obzirom na njegovu jednostavnu i praktičnu konstrukciju, i dobava vode za oba elementa ne bi bio neki posebni problem.
Kvalitetno rješenje koje bi potpuno riješilo navedeni problem bio bi kiosk s malim sanitarnim čvorom i provedenom vodovodnom i kanalizacijskom instalacijom. To bi dakako proizvelo dodatne troškove za ovo radno mjesto, a poslodavci teško ulažu u prevenciju zaštite na radu.
Umjesto zaključka
Iz navedenog, a i praksa to potvrđuje, proizlazi da se na radnom mjestu odnosno poslovima prodavača u kiosku pravila zaštite na radu samo djelomično poštuju.
Zbog nezainteresiranosti zakonodavca da točnije definira poslove i radni prostor prodavača u kiosku, te inspekcije koja nije posebno zainteresirana za uvjete rada modernog prodavača u kiosku, jasno je da poslodavac poduzima samo neophodne mjere zaštite na radu. Za neka dodatna poboljšanja nije zainteresiran, osim ako ne vode većem prometu i zaradi, te ako ga na to ne prisiljavaju zakonske odredbe, jer uvijek razmišlja o smanjenju troškova poslovanja.
U tako zatvorenoj mreži sindikalna organizacija ipak treba neprestano ukazivati poslodavcu na uvjete rada u kiosku i predlagati moguća rješenja. Važnu ulogu ima i povjerenik radnika za zaštitu na radu jer mu je zakonodavac dao obvezu da štiti interese radnika na području zaštite na radu.
Svakako bi navedene specifičnosti poslova prodavača u kiosku trebala obraditi i procjena rizika, vrednujući stvarno stanje u praksi, ali i predložiti mjere i rokove za otklanjanje u svrhu poboljšanja uvjeta rada.
Na kraju treba iznijeti i mišljenje struke da zbog otežanih uvjeta rada na pojedinim poslovima, a to vrijedi i za poslove prodavača u kiosku, davanje novčane naknade nije učinkovita mjera, jer se njome ne povećava sigurnost na radu i ne otklanjaju štetni utjecaji na zdravlje radnika.
DODATAK: Sve navedene norme u tekstu proizlaze iz odredbi sljedećih zakona i pravilnika:
Zakon o radu (NN 93/14.)
Zakon o zaštiti na radu (NN 71/14., 118/14.)
Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada (NN 29/13.)
Pravilnik o ispitivanju radnog okoliša te strojeva i uređaja s povećanim opasnostima (NN 114/02., 131/02., 126/03.)
Pravilnik o zaštiti na radu pri ručnom prenošenju tereta (NN 42/05.)
Pravilnik o postavljanju kioska, drugih građevina gotove konstrukcije i pokretnih naprava na području Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 10 od 24. 7. 2008.).
