U veljači ove godine održana je Konferencija UNI- Grafičkog sektora posvećena kolektivnom pregovaranju. Na samom početku konferencije prikazano je trenutno stanje sektora grafičke i nakladničke djelatnosti na razini EU. U razdoblju od 2014. do 2018. godine broj tvrtki u branši pao je za 9%, broj zaposlenih za 3%, dok je ukupan prihod pao za 2%. Istovremeno je novostvorena vrijednost u sektoru porasla za 2%, što znači da je produktivnost rada narasla za 5%. Pandemija koronavirusa ubrzala je trend digitalizacije sektora u 2020. godini. Ujedno je naglašeno da je komercijalni tisak u Europi pod značajnim pritiskom od online oglašivača pa je tisak komercijalnih kataloga i tiskanih oglasnih materijala u konstantnom padu.
U Hrvatskoj stabilan broj radnika pokrivenih Kolektivnim ugovorom
Što se tiče kolektivnog pregovaranja u grafičkoj i nakladničkoj i tiskarskoj djelatnosti u Europi u 2020. godini sklopljeno je 8 Kolektivnih ugovora i to u 5 država na nacionalnoj razini, a u dvije države na sektorskoj razini. Do industrijskih sporova je došlo samo u tri države. Dok u nekim državama u grafičkom sektoru dolazi do pada broja zaposlenih i broja radnika koji su pokriveni Kolektivnim ugovorom, u Hrvatskoj i u još nekim državama taj broj je stabilan.
Kada je riječ o nesigurnim oblicima rada u našem sektoru Hrvatska prednjači s udjelom takvih oblika rada od oko 20%, dok druge države imaju znatno manji udio nesigurnih oblika rada od Hrvatske. Plaće su u sektoru rasle. U tri od 10 država u kojima je porasla plaća kroz Kolektivni ugovor, porast plaće bio je ispod stope inflacije. U 5 od 10 država, porast plaća bio je ispod porasta produktivnosti. Izazovi koji se javljaju u sektoru je rad od kuće i pitanja koja proizlaze za radne odnose iz procesa digitalizacije sektora.
Kako bi pomogao svojim udruženim sindikatima u kolektivnom pregovaranju, UNI je izradio smjernice za kolektivno pregovaranje. Tako primjerice UNI- Grafički sektor predlaže svojim sindikatima da broj radnih sati radnika koji rade puno radno vrijeme ne prelazi 1.750 sati rada u godini, te da maksimalan broj sati prekovremenog rada ograniči na 100 sati godišnje. Značajna pažnja u kolektivnim ugovorima bi se morala posvetiti i strukovnom obrazovanju radnika zaposlenih u sektoru te da se u kolektivnim ugovorima poveže strukovno obrazovanje s porastom plaća, da se poslodavca obveže da utvrdi plan strukovnoga obrazovanja, te da se o tome obavijesti svaki radnik i sl. Kao tema za kolektivno pregovaranje ističe se i uspostava ravnopravnosti spolova, zaštita sigurnosti starijih radnika, ugovaranje III. mirovinskog stupa i sl.