Stiže nam Božić, dan koji slave svi vjernici ali i mnogi koji to nisu. Dan kada je rođen Isus Sin Božji, poslan s neba da preuzme sve naše grijehe i spasi nas. Ova vjerojatno i najveća priča svih vremena, bila u potpunosti istinita ili izmišljena, toliko je snažna da ni dva tisućljeća kasnije nije izblijedjela. Jedan čovjek, bio on Sin Božji ili običnog čovjeka, bio je spreman preuzeti na sebe sve grijehe, bio je spreman dati sebe za druge. Kad se osjećao napušten od svih pa i Boga, njegova žrtva bila je još veća. Upravo zato jest toliko snažna i monumentalna. Jer i kao čovjek bio je spreman krvariti, bio je spreman umrijeti za druge. To je bila žrtva čovjeka za čovjeka.
Isus je odrastao kao običan čovjek. On je, kao i njegov zemaljski otac, bio tesar, graditelj. Bio je radnik. Svojim naukom zalagao se za jednakost i milosrđe među svima, bio je otvoren za sve, posebno nemoćne i potrebite. Ne želeći ikome povrijediti svetost njegovog lika i dijela, s obzirom na ono što je za života bio, na ono što je propovijedao i za što se zalagao, u neku ruku može se reći da je Isus bio i sindikalac. Možda i prvi, svakako najpoznatiji ikada. I Crkva se zalaže svojom riječju za jednakost, skromnost, mir, solidarnost i druge univerzalne vrednote čovjeka. Izuzmemo li vjerske elemente, te gledamo li usmjerenje za ovozemaljski život, vrijednosti koje se zastupaju od strane crkve i sindikata u mnogome su slične. I Deset zapovjedi Božjih na ovozemaljsko i danas može primijeniti svaki čovjek koji želi živjeti pošteno. Ne postoje izvorišni razlozi što se među crvkom i sindikatima često iskazuje čak i otvorena netrpeljivost umjesto razumijevanja. Radi li se o svojevrsnoj konkurenciji institucija koje se u zalažu za slično samo na sasvim različite načine, jesmo li i dalje opterećeni teretom prošlih vremena u kojima je njihov sukob bio puno kompleksnije prirode? Jer sukob radnika i vjere, sindikata i crkve, u suštini ne postoji.
„Iskorištavanje radnika smrtni je grijeh“
Stoga liječe riječi Pape Franje, Svetog Oca koji ne zaboravlja obične ljude, koji ne zaboravlja radnike, nego ih stavlja u prvi plan. Osobno se ne mogu pohvaliti kao uzoran vjerenik, no riječi Pape Franje toliko su snažne da za svakog zaslužuju biti prenesene. One zaslužuju ispuniti ovaj prostor umjesto mojih, posebno u ove dane: „Iskorištavati radnike radi osobnoga bogaćenja isto je što i biti krvopija, smrtni je grijeh“ – ustvrdio je Sveti Otac u jednoj od svojih propovijedi. On kaže: „Kada se materijalna dobra stječu iskorištavanjem ljudi, bogataši ih radno izrabljuju, a bijedni ljudi postaju robovi. Osvrnimo se na ono što se danas događa: u cijelom svijetu događa se isto. Traži se posao, potpiše se radni ugovor od rujna do lipnja, bez mirovinskog i zdravstvenoga osiguranja. U lipnju se obustavi ugovor, u srpnju i kolovozu se dakle može jesti zrak, a u rujnu ponovo obnove ugovor. Tako postupaju krvopije. Oni žive od krvi ljudi koje pretvaraju u robove rada.“ Sveti Otac spominje se priče o bogatašu i Lazaru: „Bogataš je živio u svojem svijetu i nije primjećivao da je pred vratima njegove kuće gladovao siromah. Ali još je teže to što se danas događa. Bogataš bar nije primjećivao i stoga je drugi umirao od gladi; teže je pak izrabljivanje, radom izgladnjivanje ljudi radi osobnoga probitka. Smrtni je grijeh živjeti od krvi naroda. Treba vršiti veliku pokoru, oduzeto vratiti kako bismo se obratili od toga grijeha“. Vrlo su važne njegove riječi: „Jao vama bogataši, rekao je Isus u Lukinom evanđelju. Kad bi netko danas tako propovijedao, sutra bi u novinama pisalo da je taj svećenik komunist. Ali, siromaštvo je u središtu evanđelja. Propovijed o siromaštvu u središtu je Isusove propovijedi: ‘Blaženi siromašni’ to je prvo blaženstvo. To je osobna karta kojom se Isus predstavlja kada se vraća u svoje selo i sinagogu u Nazaretu govoreći: Duh Gospodnji na meni je, poslan sam navijestiti Radosnu vijest siromasima. Međutim, tijekom povijesti uvijek se nastojalo izbjegavati tu propovijed o siromaštvu vjerujući da je to društvena i politička stvar. Ne, to je čisto evanđelje!“ On nastavlja: „Bogatstvo je idolopoklonstvo, sposobno je zavesti. Isus kaže da se ne može služiti dvojici gospodara: ili služite Bogu ili služite bogatstvu; bogatstvu daje kategoriju gospodara, jer bogatstvo vas obuzme i ne popušta, i ide protiv prve zapovijedi: ljubi Boga čitavim srcem“.
„Jao vama koji iskorištavate radnike“
Možda najdirektnija od svih poruka koje je Sveti Otac dao jest: „Jao vama koji iskorištavate radnike! Apostol Jakov upozorava na plaće radnika koji su radili kod bogataša i nisu bili plaćeni; netko bi ga mogao zamijeniti sa sindikalistom. Međutim, apostol govori po nadahnuću Duha Svetoga. U Italiji također ljudi ostaju bez posla da bi se spasio veliki kapital. To je protiv druge zapovijedi, i tko to čini: Jao njemu! To kaže Isus. Jao vama koji iskorištavate radnike i njihov rad, koji plaćate na crno, koji ne plaćate doprinose zdravstvenog i mirovinskoga osiguranja i koji ne dajete godišnji odmor“ – kaže Sveti Otac i nastavlja. „Jao vama! Tražiti popuste, biti nepošten u davanju plaće i u svemu onome što se mora platiti, to je grijeh. Netko će reći: ‘Oče, idem na misu svake nedjelje, idem u onu katoličku udrugu i molim devetnicu…’ Ali, ako ne plaća? Ta je nepravda smrtni grijeh. Ako ne plaća, nije u Božjoj milosti, to kaže Isus i to kaže apostol Jakov. Zbog toga vas bogatstvo udaljava od druge zapovijedi, od ljubavi prema bližnjemu“.
Budimo svi zajedno
Sve ove riječi važne su da shvatimo kako su jednakost, solidarnost i milosrđe, pravda i sloboda, utkane su sve nas, kroz našu povijest, vjeru, sindikate, društvo, sadašnjost i budućnost. One su osnovne vrijednosti čovjeka. One su naša bit.
Razlika je u tome kako te vrijednosti ostvariti. Crkva uči vjeri, poniznošću i molitvi, a sindikati su okrenuti ovo-svjetovnom a gledaju postići te vrijednosti zajedništvom, dijalogom i nisu uvijek spremni „okrenuti drugi obraz“ već pozivaju čovjeka da se bori za svoja prava.
Nažalost sličnu sudbinu kao i Krist, ne doslovce ali u simbolično, ponekad znaju doživjeti i predstavnici radnika. Troše svoje vrijeme i energiju, zalažu se za druge i stavljaju njihove interese ispred svojih, zamjeraju se poslodavcu, stavljaju svoju karijeru na kocku. A na kraju, zna se dogoditi da ostanu sami. Radnici koji su tražili da istupe u njihovo ime se povuku, okrenu im leđa i ostave ih same. Metaforički završe kao Krist na križu. On ostavljen od sviju vapi: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio“. No, nije li ga kao čovjeka još više boljelo što su ga ostavili oni za koje se zalagao. Njegova žrtva najveći je poraz ljudskosti onih koji su ga ostavili i pustili da doživi takvu sudbinu.
Iz ove priče, vjerovali u nju ili ne, trebamo izvući važnu pouku i podsjetimo se na nju svakog dana. Ne ostavljajmo jedni druge! Ne ostavljajmo djecu, roditelje, braću, sestre, prijatelje i kolege. U obitelji, u prijateljstvu i radu, u našem društvu, u našim životima: Budimo zajedno i pomažimo se!
Sretan vam Božić i nova 2020. godina!
