Kao nastavak djelovanja protiv posljedice krize uzrokovane pandemijom koronavirusa, Vlada Republike Hrvatske nedavno je donijela novu potporu za očuvanje radnih mjesta – skraćivanje radnog vremena. Mjera je namijenjena poslodavcima koji zapošljavaju najmanje 10 radnika i čiji pad prihoda iznosi 20 posto ili više u mjesecu korištenja potpore, u odnosu na usporedno razdoblje. Korištenje navedene mjere ne smije radnike dovesti u nepovoljniji položaj u odnosu na razdoblje prije korištenja, te moraju imati jednaku plaću.
U nastavku donosimo zakonska rješenja vezana za puno odnosno nepuno radno vrijeme, uz napomenu da zakonska rješenja koja se nalaze u ovom tekstu nisu u potpunosti identična onim rješenjima određenim u mjeri Vlade RH. Naime, mjerom Vlade RH o skraćivanju radnog vremena, plaća radnika nipošto ne smije biti umanjena.
Puno radno vrijeme
Člankom 61. st. 1. Zakona o radu propisano je: “Puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od četrdeset sati tjedno.” Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je: “Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije određeno radno vrijeme, smatra se da je puno radno vrijeme četrdeset sati tjedno”.
Iz ovih zakonskih odredbi proizlazi da puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od četrdeset sati tjedno, međutim, može biti kraće. Dakle, puno radno vrijeme radnika može iznositi 32, 30, 25 ili neki drugi broj radnih sati. Takvo puno radno vrijeme se određuje na jedan od načina nabrojan u čl. 61. st. 2. Zakona o radu. Konkretno, to znači da poslodavac i sindikat mogu kolektivnim ugovorom odrediti da puno radno vrijeme kod poslodavca iznosi 32 sata tjedno i da radnici rade od ponedjeljka do četvrtka po osam sati dnevno, ili da puno radno vrijeme iznosi 37 sati i rasporediti tih 37 sati na pet radnih dana u tjednu. Moguća su razna rješenja. Često možemo čuti kako se takvo uređenje radnog vremena naziva skraćeno radno vrijeme, no to je u biti puno radno vrijeme, samo kraće od 40 sati tjedno. No za potrebe pojašnjenja, takvo radno vrijeme ćemo zvati puno skraćeno radno vrijeme. Ako je puno radno vrijeme određeno na primjerice, 32 sata tjedno, a radnik odradi 40 sati taj tjedan, razlika od 8 sati se evidentira kao prekovremeni rad.
Plaća, doprinosi i radni staž
Kod većine poslodavaca plaća za puno radno vrijeme je određena s obzirom na fond sati od 40 sati tjedno. Ako se puno radno vrijeme skrati na primjerice, 37 sati, tada će se i plaća razmjerno smanjiti u odnosu na skraćivanje punog radnog vremena.
Poslodavac je dužan obračunavati i isplaćivati doprinose u odnosu na ugovoreno puno radno vrijeme, te radnik ostvaruje sva prava na mirovinskom i zdravstvenom osiguranju, jednako kao i da njegovo puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno. Naravno, iznosi obračunatih i uplaćenih doprinosa za puno radno vrijeme od primjerice, 37 sati su zasigurno nešto niži u odnosu na ono od 40 sati.
Za računanje radnog staža, razdoblje rada u takvom skraćenom punom radnom vremenu uzima se jednako kao i da je radno vrijeme određeno na 40 sati tjedno. Konkretno, radniku čije puno radno vrijeme godinu dana iznosi 37 sati tjedno, ima jednu punu godinu radnog odnosno mirovinskog staža. Dakle, nema nikakvog umanjenja radnog staža.
Utjecaj punog skraćenog radnog vremena na minimalnu plaću
Minimalna plaća u Republici Hrvatskoj je propisana Zakonom o minimalnoj plaći. Ona predstavlja najniži mjesečni iznos bruto plaće koji radniku pripada za rad u punom radnom vremenu. Zakonom, a ni Uredbom o visini minimalne plaće za 2020. godinu, ne navodi se da puno radno vrijeme mora biti 40 sati tjedno. Iz toga proizlazi da i radnici koji rade u punom radnom vremenu koje je kraće od 40 sati tjedno, imaju pravo na visinu minimalne plaće sukladno Uredbi (4.062,51 kn bruto i 3.250,01 kn neto u 2020. godini).
Nepuno radno vrijeme
Nepuno radno vrijeme radnika je svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena. Konkretno, ako je kod poslodavca puno radno vrijeme određeno na 40 sati tjedno, a radnik ima sklopljen ugovor o radu na manje od tih 40 sati, tada on radi u nepunom radnom vremenu. Ako je kod poslodavca puno radno vrijeme određeno na 37 sati tjedno, a radnik ima sklopljen ugovor o radu na manje od tih 37 sati, tada on radi u nepunom radnom vremenu i tako dalje. Dakle, radnik radi u nepunom radnom vremenu ako radi manje od punog radnog vremena, neovisno o tome koliko je puno radno vrijeme kod poslodavca.
Poslodavac ne može tražiti odrađivanje smanjene satnice
Bez obzira na razloge zbog kojih je poslodavac skratio radno vrijeme, radnik ne može odgovarati za eventualni manjak sati i nije ih dužan naknadno odrađivati. U jednoj firmi se dogodio slučaj da je poslodavac radnicima skratio puno radno vrijeme s 40 na 32 sata, tako da umjesto pet, rade četiri dana u tjednu. No radnici bi mu naknadno, trebali vratiti 32 neodrađena sata na razini mjeseca. Takvo postupanje poslodavca je nezakonito. Poslodavac je odredio da puno radno vrijeme iznosi 32 sata i upravo su toliko radnici odradili.
