„Novo normalno“, odnosno stvarnost koja je nastala kao posljedica pandemije uzrokovane koronavirusom, reflektirala se i na okolnosti pod kojima radnik radi. Rad na izdvojenom mjestu rada, odnosno rad od kuće više nije nešto što vidimo u američkim filmovima, nego naša stvarnost. Dok se na prvu radnicima ideja rada iz pidžame činila primamljivom, kako je vrijeme odmicalo, većina je shvatila da takvim načinom rada granica između poslovnog i privatnog života postaje gotovo nevidljiva. No, ipak je nužno prihvatiti da će rad od kuće biti sve više prihvaćen način rada, posebno kod poslodavca koji to vidi kao mogućnost smanjenja troškova. Stoga je nužno radnike koji su time obuhvaćeni ili će tek biti, upoznati sa zakonskim odredbama rada na izdvojenom mjestu rada.
Ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada
Premda Zakon o radu spominje institut „rad na izdvojenom mjestu rada“, ovdje ćemo uzeti pojam „rad od kuće“, zato što je to bio najčešći način obavljanja takvog rada. Člankom 17. Zakona o radu propisan je obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu od kuće. Prvo je potrebno naglasiti da bi rad od kuće trebao biti definiran ugovorom. Dakle, nije dovoljno da poslodavac radnika samo „pošalje“ kući da tamo radi, nego je to nužno urediti pisanim ugovorom.
Pisani ugovor o radu od kuće mora sadržavati sve odredbe koje sadrži i ugovor o radu (strankama ugovora; mjestu rada; nazivu posla; danu početka rada; očekivanom trajanju ugovora; trajanju plaćenog godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo; otkaznim rokovima; osnovnoj plaći i dodacima na plaću; trajanju redovnog dana ili tjedna). Najviše prijepora u praksi, i kod poslodavaca i kod radnika, izazivala je odredba o određivanju mjesta rada. Pitanje je mora li radnik raditi baš od svoje kuće, odnosno mjesta svojeg prebivališta ili može otići kilometrima daleko od svoje kuće. Navedeno nije konkretno definirano, no moglo bi biti sporno s obzirom na mjere zaštite na radu koje je poslodavac dužan provoditi. Naime, poslodavac je sukladno čl. 17. stavku 5. dužan osigurati radniku sigurne uvjete rada, a radnik je dužan pridržavati se svih sigurnosnih i zdravstvenih mjera. Teško je za očekivati da bi poslodavac takve mjere sigurnosti mogao osigurati na svakom mjestu na kojem radnik potencijalno želi raditi. Stoga bi bilo prihvatljivo da poslodavac i radnik ugovore na kojem će mjestu radnik raditi (ili mjestima), i na tom mjestu je poslodavac odgovoran osigurati zaštitu na radu za radnika, a u slučaju ozljede na tom mjestu rada, radnik može ostvarivati svoja prava sukladno zdravstvenim propisima.
Osim navedenih odredbi, ugovor o radu od kuće mora sadržavati i dodatne podatke o: radnom vremenu; strojevima, alatima i opremi za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati; uporabi vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika i naknadi troškova u vezi s time; naknadi drugih troškova radniku vezanih uz obavljanje posla; načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika. Sukladno ovoj odredbi, poslodavac je, dakle, radniku dužan naknaditi povećane troškove koji su za radnika nastali zbog rada od kuće (povećani režijski troškovi, povećan internetski promet i sl.). Također mu je dužan osigurati računalo (laptop) na kojem radnik radi.
Plaća radnika koji radi od kuće ne smije biti utvrđena u manjem iznosu od plaće radnika koji u prostorijama poslodavca radi na istim ili sličnim poslovima.
Paziti na trajanje ugovora o radu od kuće
Rečeno je kako Zakon o radu određuje da su radnik i poslodavac dužni sklopiti pisani ugovor o radu od kuće i da je jedan od sastojaka takvog ugovora i očekivano trajanje ugovora. Savjet radnicima je da dobro paze na koliko dugo potpisuju ugovor o radu od kuće. Na prvu će možda taj rad izgledati primamljiv. Rad od kuće omogućuje duže spavanje, ne gubi se vrijeme na prijevoz s posla i na posao. No, vremenom na vidjelo dođu i nedostaci. Gubi se granica između poslovnog i privatnog života pa se posao razvuče gotovo na cijeli dan, radnici s malom djecom su u znatno težem položaju, osvjetljenje kod kuće je vjerojatno lošije nego ono u uredu, stolac nije namijenjen dugotrajnom sjedenju i slično. Stoga je nužno u ugovoru o radu od kuće urediti da je on ipak ograničena trajanja kako bi se radnik mogao vratiti u prostore poslodavca kada se za to stvore uvjeti ili potreba. Zahtjev radnika da se nakon isteka ugovora o radu od kuće, vrati u prostorije poslodavca, ne može predstavljati opravdane razloge za otkaz ugovora o radu.
Pravo na odjavu
Pravo na odjavu, isključenje, prekid veze je pravo radnika da se isključi odnosno odmakne od posla i da ne odgovara na e-mailove, poruke, telefonske pozive izvan svog ugovorenog radnog vremena. U situacijama rada od kuće lako se gubi odvojenost između poslovnog i privatnog života, te radnici nerijetko rade i više nego što bi radili da se nalaze u prostorijama poslodavca, gdje je njihovo radno vrijeme striktnije definirano. Možda se neće uvijek biti moguće pridržavati standardnog radnog vremena od 8 do 16 ili 9 do 17 sati kada se radi od kuće, ali je važna jasna komunikacija i dogovor s poslodavcem o tome što se podrazumijeva pod normalnim radnim satima. Ovdje je vrlo bitno naglasiti i da se radnik također mora naučiti kontrolirati u smislu da zaista prestane raditi kada mu završi radno vrijeme, te da se ponaša kao što bi se ponašao da radi u uredu. Treba jednostavno ugasiti kompjuter, ne odgovarati na e-mailove i nastaviti sa svojim aktivnostima koje ima izvan radnog vremena. I sam Zakon o radu u čl. 17. st. 7. određuje da količina i rokovi za izvršenje poslova koji se obavljaju od kuće ne smiju onemogućiti radniku korištenje prava na dnevni, tjedni i godišnji odmor.
Ako radnik od kuće radi duže od ugovorenog radnog vremena, ima pravo na naknadu za prekovremeni rad. Također ima i pravo na stanku u trajanju od 30 minuta.
