RADNI RITAM KOJI NAS UBIJA
Sve je sad, sve je odmah, važno je, ništa se ne može odložiti, sve ime predznak HITNO. Nema predaha, nema pauze, nema opuštanja čak i kada fizički nismo na radnom mjestu jer već u glavi slažemo popise što nas čeka drugi dan. Radno vrijeme traje od 8 do 14, ali na akciju smo psihički spremni od 8 do 20 sati, a što je cijena? Naše zdravlje!
Teško je više odrediti kada naš radni dan počinje, a kada završava. Granicu od 8 radnih sati dnevno, odavno smo pomakli i tu govorim samo o poslu za koji smo plaćeni, ne ubrajam i sve one aktivnosti i obaveze koje nas čekaju kad dođemo kući, zbog kojih je naše tijelo i dalje u trajnom stanju napetosti. Stres nitko danas ne može izbjeći, može ga se samo malo zaobići i smanjiti te pronaći djelotvoran ispušni ventil odnosno funkcionalan način da se svaki dan nosimo s obavezama na različite načine.
Brojna istraživanja su pokazala da stres povećava rizik od nastanka brojnih bolesti, a pojedina su otkrila da stres negativno utječe na način na koji tijelo razgrađuje masti i povećava razinu lošeg kolesterola. Stručnjaci već godinama iznova ponavljaju da su vodeći uzročnici kardiovaskularnih bolesti pušenje, nepravilna prehrana, sjedilački način života i pretilost. Stres te faktore čini još gorima, a u konačnici može uzrokovati prijevremenu smrt. Naglašavam, stres uzrokuje prijevremenu SMRT.
Znanstvenici su pronašli vezu između stresa na radnom mjestu i postotku masti koje tijelo razgrađuje. Tako su zaposlenici koji su izjavili da su na radnom mjestu izloženi povećanoj razini stresa, imali povećanu razinu lošeg (LDL) kolesterola ali i triglicerida. Ako po cijele dane sjedite ili radite noćne smjene, vaše je tijelo podložnije razvoju dijabetesa i veće su šanse da ćete pretrpjeti ili moždani ili srčani udar.
TZV. JAPANSKA KULTURA RADA
Za Japance se u narodu zna da se ubijaju ako vlakovi kasne dvije minute. No, oni se također „ubijaju“ i od posla. Vrlo rijetko odlaze kući kada završi radno vrijeme jer, kako sami kažu: „to nitko ne radi“, pa često i prenoće u uredu. Kako sami priznaju, neugodno im je otići iz ureda kada vide da ostali još uvijek rade, nosevima zadubljeni u kompjutore i spise. Da je riječ o kulturi, dokazuje činjenica da to ne govore samo mladi radnici koji se trebaju dokazivati svojim poslodavcima, već radnici svih dobi. Istini za volju, kolika je stvarna produktivnost takvih radnika je jedno sasvim drugo pitanje.
Takva je kultura rada u Japanu, pa su se poslodavci i zakonodavac udružili kako bi radnike spriječili da se toliko iscrpljuju. Je li ih na takav potez natjeralo suosjećanje ili to što se u toj zemlji svake godine isplate stotine odšteta obiteljima čiji su članovi umrli upravo od pretjeranog rada, ne možemo znati.
POSAO VAS MOŽE UBITI
Vaš posao vas može ubiti – alarmantno je upozorenje znanstvenika u Americi, naciji u kojoj više od 80 posto građana pati od kroničnog stresa uzrokovanog poslom. Konstantno nezadovoljstvo na radnom mjestu za sobom vuče brojne zdravstvene probleme – od depresije i ubrzanog starenja do srčanog udara, dijabetesa, pa čak i iznenadne smrti. Svake godine od dijabetesa oboli sve više radno aktivnih građana, a granica za dobivanje srčanog udara spustila se na svega tridesetak godina. Jedan od glavnih okidača je, pretpostavljate: stres na poslu.
Poslovni ljudi, osobito menadžeri imaju ogromne ambicije i time si stvaraju poguban unutarnji stres i napetost. Stanje pogoršava i obilje informacija kojima su svakodnevno izloženi. Nesiguran ekonomski status, opasnost od gubljenja posla i puno psihosocijalnog stresa dovode do sve ranije pojave srčanog udara. Za razliku od šezdesetih godina 20. stoljeća kada su srčane bolesti dobivali uglavnom stariji građani, danas je sve više oboljelih koji su tek zakoračili u tridesete, potvrđuju kardiolozi.
POPIS NAJSTRESNIJIH ZANIMANJA
Na tom uvriježenom popisu najstresnijih poslova nalaze se zdravstveni radnici (liječnici, kirurzi, anesteziolozi), policajci, vatrogasci, prosvjetni radnici, novinari, piloti, pripadnici socijalnih službi, menadžeri, suci, šalterski službenici, radnici u velikim kompanijama, njegovatelji teško oboljelih pacijenata, kontrolori leta. Zapravo, taj se popis može nadopuniti s još mnogo zanimanja jer to najviše ovisi o karakteru radnika, a s druge strane u stresna zanimanja spadaju sva ona zanimanja u kojima se radi s ljudima.
Mladi, ambiciozni ljudi prvi su na meti kroničnog “poslovnog” stresa. Na radnom mjestu su prepoznatljivi po stavu da sve mogu ili da mogu i više, da im ništa nije teško i ono najvažnije: „da će ostati do kad god treba“. Time se stavljaju u nezahvalnu ulogu onih koji će uvijek sve odraditi i neće im se to baš pretjerano dodatno vrednovati jer su okolinu jednostavno navikli da oni to mogu. I što je najgore: da oni to žele.
Ništa bolje nije ni sredovječnim radnicima koji imaju najmanje 10 godina do penzije, a znaju da bi u slučaju otkaza teško našli drugi posao. Zbog toga se prilagođavaju svim zahtjevima poslodavca, pa makar to bilo i nauštrb njihovog zdravlja – provođenje puno vremena na hladnoći, rad u noćnim smjenama, prekovremeni neplaćeni rad.
STRES STVARA I POSPANOST
Možda zvuči smiješno, ali problem dnevne pospanosti odraz je monotonije na poslu. Kad se ona počinje pojavljivati u svakodnevnoj praksi, tijekom dana i radnog vremena, to predstavlja velik problem zbog posla, ali i zbog zdravlja jer je odraz psihičkog nezadovoljstva. Postavlja se pitanje je li to i fiziološki novo stanje i jesu li prethodne generacije tijekom dana više spavale u obliku kratkih odmora pa su možda i bolje funkcionirale od nas. Nije da smo mi prvi koji smo nezadovoljni količinom posla, mi smo samo prvi koji se s njime jako loše nose.
Zbog današnjih radnih navika i života uopće, teško je uspoređivati, no jedna američka studija pokazala je da se 22 posto ljudi vrlo često, svakodnevno ili više dana u tjednu osjeća pospano tijekom dana. Također, iako je 62 posto ispitanika reklo da se svaki dan osjećaju odmornima, na pitanje jesu li se u posljednjih 12 mjeseci osjećali pospanima tijekom vožnje čak ih je 53% odgovorilo potvrdno, njih 19% je “samo” nakratko zaspalo za volanom, a 1% je prouzročilo prometnu nesreću zbog pospanosti.
Nesanica je također posljedica stresa – čak i kada imamo dovoljno sati da odspavamo onoliko koliko nam prirodno treba za funkcioniranje, mi ne možemo spavati jer smo mentalno preopterećeni. Razmislite na trenutak: koliko godina svog života planirate lijegati u krevet na takav način?
STVARI KOJE RADE LJUDI NESRETNI POSLOM
Nekoliko je koraka potrebno da se dođe do stadija letargije, odnosno kada sve u životu počinjemo raditi automatski. Posao postaje rutina, ali rutinski postaje i život. No, prije samog stanja izmorenosti organizma i trenutka kada vam više nije stalo ni do čega, događaju se neke druge loše pojave koje ostavljaju trajne posljedice na naš život.
1.) Briga oko stvari na koje ne možete utjecati – preispitivanje već donesenih odluka koje ne možete mijenjati, briga oko budućnosti, strahovi oko budućnosti (uglavnom neopravdani), strahovi što će biti ako izgubite posao.
2.) Prelagano odustajanje – prebacivanje teških zadataka drugim kolegama jer mislite da niste dovoljno sposobni za to. Ovo je različito od lijenosti i nekolegijalnosti, ovo osim što uvaljujete kolegama posao, puno više govori o vašem niskom samopouzdanju.
3.) Preozbiljnost – ako su vam ljudi počeli govoriti da se više ne smijete, da izgledate blijedo, neraspoloženo, tužno… to je znak da ste se previše unijeli u posao i da više očito ne znate izaći iz toga. Na taj način čak možete, nećete vjerovati, pokvariti svoj odnos s poslodavcem i kolegama, jer će vas početi doživljavati kao nekog potpuno uštogljenog, lišenog svake zabave. Uskoro ćete biti jedan od onih koje se na poslu zaobilazi kad se radi o slobodnom vremenu.
4.) Često jedete, uglavnom nezdravu hranu – ako vam se dnevni jelovnik sveo na nezdrave i neredovite obroke, to je ponovno znak da radite previše i da nemate vremena za hranu. Odnosno, čak i kada imate vremena pojesti nešto normalno – posežete za visokokaloričnom hranom, šećerima i sličnim stvarima jer je to najbrži način da se u najkraćem roku osjećate dobro. Iako je sve to vrlo trenutno.
5.) Brinete što drugi misle o vama – time si, osim što si skraćujete živce, također uskraćujete i brojne prilike. Kada ljudi previše brinu ne samo o posljedicama svojih postupaka nego o tome što će još i drugi reći na te postupke, postajete vrlo nesigurni i ulazite u začarani krug. Nesigurnost vas doslovce tjera da živite manje. U vama je manje života. Što se više brinete, to ste neaktivniji. Što ste neaktivniji, propuštate prilike i „baba s kolačima“ svakodnevno prolazi pokraj vas. A život prolazi i neke prilike nećete moći vratiti, čak i da promijenite obrazac ponašanja. Zato manje brige – više hrabrosti.
Profili ljudi kojima se događaju ovakve burnout (engl. izgorjeti) situacije na poslu nisu jedini krivci za to. Ubija ih i okruženje. No, oni što si sami svojim ponašanjem stvaramo jest to da postajemo tuđi „otirači“ i to dežurni. Dok jednog dana ne shvatimo da uvijek postoje oni koji naprave koliko treba/koliko se mora i kući odlaze zdraviji i vedriji. Naravno, ne možemo sve ovako generalizirati, ali ima dosta istine u tome.
Jedan od najvećih problema koji se javlja kod takve vrste premorenosti organizma je to što je takve ljude vrlo teško motivirati na promjenu ustaljenih životnih navika. Često umjesto opuštanja nakon posla, kad su već ostali prekovremeno, odlaze i na after work partyje pa tamo pretjeruju s alkoholom, cigaretama i ne znaju pronaći izlazak iz takvog načina života.
NOVA VRSTA OVISNOSTI O RADNOM RITMU
Radoholičari. Tko su zapravo ti ljudi? Za razliku od ovisnika o alkoholu, drogama ili kocki, ovisnike o radu okolina uvažava kao zaslužne, ne shvaćajući kako na taj način ohrabruju i hrane njihovu bolest. Ako vas posao veseli više od bilo čega u životu, a problemi na poslu onemogućuju vam uživanje u bilo kojem drugom sadržaju, zapitajte se nije li to možda ipak više od marljivosti, ambicije i želje za materijalnom sigurnošću? Također, ako ste primijetili, odnosno to uglavnom primijete ljudi kojima ste okruženi, a ne vi sami, da ste na posao toliko fokusirani da samo o njemu razgovarate i u slobodno vrijeme, gadno ste ogrezli u to stanje.
Kad ne radi, radoholičar doživljava stres vrlo sličan apstinencijskoj krizi alkoholičara ili narkomana. Anksioznost, razdražljivost i depresija neki su od simptoma koji se javljaju kod radoholičara kad je udaljen od radnog mjesta i poslovnih obveza. Radoholičar slobodno vrijeme smatra izgubljenim i marginalizira sve ono što psihički zdravi ljudi smatraju životnim prioritetima, čak i provođenje vremena s obitelji. Zbog velike predanosti poslu, ne samo po broju radnih sati, nego i u stalnom razmišljanju o radnim zadacima, trpe im svi elementi privatnog života. Ne mogu odgovoriti na potrebe svojih bližnjih, obitelji i prijatelja. Gotovo jedino što ih može razveseliti ili rastužiti je njihov posao i razgovor o njemu.
Prema istraživanju Europske agencije za sigurnost na radu i zaštitu zdravlja, stres na radnome mjestu prisutan je kod svakog trećeg zaposlenika Europske unije. Čak 75 do 90 posto svih posjeta liječniku opće prakse povezani su s kroničnim stresom. Prema prikupljenim podacima, stresom na poslu u EU obuhvaćeno je 28 posto zaposlenih ili 41,2 milijuna zaposlenih. Posljedica stresa na poslu je 50-60 posto svih izgubljenih radnih dana, ali i oko 5 milijuna nesreća na poslu. Ako ćemo to pretočiti u financije: gubitak od najmanje 20 milijardi eura godišnje.
Danas je teško pronaći zaposlenika koji baš nikada ne radi prekovremeno i kojega nikada ne muči nesanica zbog problema u uredu, ali važno je razlučiti jesu li to sporadične situacije ili način života. Ako se to ponavlja iz dana u dan, a vi pritom ne čeznete za promjenom, nego samo želite još bolje raditi, onda ste postali radoholičar. Ako čeznete za promjenom i postajete sve nezdraviji, sve nervozniji, primjerice, dok vozite, ili počinjete uviđati kako se počinjete natjecateljski ponašati među prijateljima i poznanicima, počnite hitno mijenjati svoje navike. Shvatite da ne može baš svaki zadatak biti prioritetan i da neke stvari postaju HITNE jer nisu obavljene na vrijeme i da morate imati dio života odvojen od poslovnog. Morate imati vrijeme u danu kada razmišljate o potpuno „glupim“, za neke ljude minornim stvarima, jer te stvari sačinjavaju okosnicu vašeg života. Svi ljudi koji rade vikendom jer moraju i jer to očekuje njihov poslodavac, moraju imati vrijeme u vikendu kada se bave drugim stvarima.
Morate imati vrijeme kada je vaš um oslobođen od razmišljanja o obvezama. Kada tako počnete razmišljati, počet ćete mijenjati i navike u radu koje će vam iz temelja promijeniti i kvalitetu života.
