Radno vrijeme definirano je kao svako vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.
Prema tome, da bi se određeno vremensko razdoblje smatralo radnim vremenom, moraju biti ispunjeni određeni uvjeti, odnosno:
- radnik se mora nalaziti na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac
- radnik mora biti obvezan u tom razdoblju obavljati poslove, odnosno
- radnik mora biti spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, dakle, mora biti na raspolaganju poslodavcu u slučaju da se ukaže potreba za obavljanjem određenog posla.
Pri tome treba naglasiti da svi uvjeti iz definicije radnog vremena ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se određeno vremensko razdoblje smatralo radnim vremenom. Upravo iz navedenoga razloga postoji jasna razlika između vremenskog razdoblja dežurstva i vremenskog razdoblja pripravnosti u odnosu na računanje radnog vremena.
ZOR-om se pojam dežurstva izrijekom ne definira, kao što je to slučaj s pojmom pripravnosti. Dežurstvo predstavlja vrijeme tijekom kojeg se radnik nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, i u kojem je radnik spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, dakle, na raspolaganju je poslodavcu u slučaju da se ukaže potreba za obavljanjem određenog posla i smatra se radnim vremenom. Pri tome nije bitno koliko je sati tijekom razdoblja dežurstva radnik doista faktički radio. Cjelokupno razdoblje dežurstva ulazi u razdoblje radnog vremena neovisno o učestalosti potrebe za obavljanjem rada tijekom vremena dežurstva.
Međutim, vrijeme pripravnosti, u kojem je ispunjen samo jedan od pobrojana tri uvjeta, tj. radnik je pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, ali se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili na drugom mjestu koje odredi poslodavac, niti je tijekom navedenog razdoblja radnik obvezan obavljati svoje poslove, ne smatra se radnim vremenom.
| Važno!
Pri određivanju obveze radnika na pripravnost valja voditi računa o članku 60.st.3. ZOR-a, kojim su utvrđeni uvjeti pod kojima radnik može biti pripravan. Poslodavac može radniku odrediti obvezu pripravnosti samo ako je vrijeme pripravnosti i visina naknade za nju utvrđena ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.
|
Vrijeme dežurstava uračunava se u radno vrijeme, pa se sati provedeni u dežurstvu moraju platiti ili kao redovni ili kao prekovremeni rad, a sati provedeni u pripravnosti se ne smatraju radnim vremenom, pa stoga neće ulaziti u ograničenja broja sati rada na razini tjedna.
Potrebno je voditi računa o aktu kojim je obveza pripravnosti utvrđena. Poslodavac ne može obvezu pripravnosti radnika utvrditi svojom odlukom, pravilnikom o radu ili sporazumom poslodavca s radničkim vijećem, već se obveza mora ugovoriti, bilo individualno s radnikom kroz ugovor o radu ili kolektivno sa sindikatom kroz kolektivni ugovor. U protivnom radnik nema obvezu biti pripravan. Iako se radnik za vrijeme pripravnosti ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, vrijeme pripravnosti se ne smije dovoditi u vezu s razdobljima odmora, odnosno vrijeme pripravnosti se ne može uračunavati u razdoblja dnevnog odnosno tjednog odmora.
