- Radni odnos kod poslodavca mi prestaje 31. srpnja 2021. godine. Koliko dana godišnjeg odmora imam pravo za tekuću godinu?
U navedenom slučaju radnik ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora uređen člankom 78. Zakona o radu. Radnik ima pravo, dakle, na razmjerni dio godišnjeg odmora kada nije ostvario pravo na puni godišnji odmor. Ima pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora, koji mu inače pripada, za svaki mjesec rada u tekućoj godini ako mu radni odnos prestaje u toj kalendarskoj godini. Razmjerni dio godišnjeg odmora računa se množenjem razlomka 1/12 s brojem punih mjeseci rada te s brojem dana godišnjeg odmora.
Konkretno, u postavljenom pitanju to znači ovo:
Radnik ima ukupno 24 dana godišnjeg odmora za cijelu godinu. Radniku radni odnos prestaje 31. srpnja. To znači da je za poslodavca odradio punih sedam mjeseci tekuće godine. Imajući u vidu da mu radni odnos kod poslodavca prestaje, radnik nema pravo na puni godišnji odmor u trajanju od 24 dana, nego ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora. Razmjerni dio računa se na sljedeći način: Prvo podijelimo puni godišnji odmor od 24 dana s 12 mjeseci. Dobijemo broj 2. To znači da radnik za svaki mjesec rada ima pravo na 2 dana godišnjeg odmora. Radnik je radio punih sedam mjeseci kod poslodavca. Kada sedam mjeseci pomnožimo s 2 dana, dobijemo 14. Dakle, radnik ima pravo na 14 dana razmjernog godišnjeg odmora.
Važno! Poslodavac koji je radniku prije prestanka radnog odnosa omogućio korištenje godišnjeg odmora u trajanju dužem od onog koji bi mu pripao, nema pravo od radnika tražiti vraćanje naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora. Konkretno, ako je poslodavac radniku, primjerice, u lipnju omogućio korištenje svih 24 dana godišnjeg odmora, a radnik prestane raditi kod poslodavca 31. srpnja, poslodavac radnika ne može tražiti „povrat“ ovih 10 dana godišnjeg odmora na koje radnik nije imao pravo.
Naknada za neiskorišteni godišnji odmor
Prije prestanka radnog odnosa, odnosno za vrijeme trajanja otkaznog roka, poslodavac radniku može omogućiti faktično korištenje prethodno utvrđenog razmjernog dijela godišnjeg odmora u trajanju od 14 dana. No poslodavac se može s radnikom dogovoriti da radi do zadnjeg dana, odnosno do 31. srpnja, a za neiskorišteni godišnji odmor mu tada mora isplatiti naknadu.
Stečeni, a neiskorišteni godišnji odmor treba, dakle, iskoristiti kod poslodavca kod kojeg je i stečen, te se ne može prenositi na novog poslodavca.
- Otkazao sam ugovor o radu poslodavcu. Moram li odraditi otkazni rok?
Članak 122. stavak 6. Zakona o radu propisuje da se kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu može odrediti kraći otkazni rok za radnika nego za poslodavca od roka određenog ZOR-om, za slučaj kada radnik otkazuje ugovor o radu. Ako radnik otkazuje ugovor o radu, otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana, ako on za to ima osobito važan razlog. ZOR ne navodi koji su to osobito važni razlozi te ih treba procjenjivati s obzirom na okolnosti slučaja. Mišljenja smo da bi osobito važan razlog mogao biti preseljenje u drugo mjesto prebivališta, zdravstveni razlozi, a moguće i pronalazak drugog posla.
Druge formalnopravne pretpostavke, koje inače obvezuju poslodavce (poput provođenja postupka savjetovanja) ne obvezuju i radnike zato što radnik, kad otkazuje ugovor o radu redovitim otkazom, nije dužan navoditi opravdan razlog otkazivanja, te poslodavac takav otkaz ne bi mogao osporavati u sudskom postupku. Zapravo je jedina radnikova dužnost odrađivanje otkaznog roka. Ako ga radnik ne odradi, tad bi poslodavac mogao uz ispunjavanje potrebnih preduvjeta, tražiti naknadu štete od radnika. Stoga, ako bi se radnik i poslodavac sporazumjeli da radnik nije dužan odraditi otkazni rok ili da je on kraći od propisanog, to bi svakako trebalo biti u pisanom obliku.
Za vrijeme otkaznog roka radnik ima pravo uz naknadu plaće biti odsutan s rada najmanje četiri sata tjedno radi traženja novog zaposlenja. Navedena odredba vrijedi i u slučaju ako je radnik otkazao ugovor o radu. Radnik ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora i kada on otkazuje ugovor o radu.
