Raspored radnog vremena utvrđuje se propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Ako raspored radnog vremena nije utvrđen na jedan od spomenutih načina, o rasporedu radnog vremena poslodavac će donijeti pisanu odluku.
Poslodavac je dužan radnika obavijestiti o njegovom rasporedu ili promjeni njegovog rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed, osim u slučaju prijeke potrebe za radom radnika. Prijeka potreba za radom radnika podrazumijevala bi situacije koje poslodavac nije mogao predvidjeti niti je na njih mogao utjecati. No činjenica je da u praksi poslodavci ne primjenjuju navedenu zakonsku odredbu, čime čine prekršaj.
Puno ili nepuno radno vrijeme radnika može se rasporediti u jednakom odnosno nejednakom trajanju po danima, tjednima odnosno mjesecima. Ako je radno vrijeme jednako raspoređeno, ono će uvijek jednako trajati tijekom dana, tjedna, odnosno mjeseca. Kod nejednakog rasporeda radnoga vremena, radno vrijeme neće svaki dan, tjedan, odnosno mjesec trajati jednako, već će biti raspoređeno tako da tijekom nekih dana, tjedna, odnosno mjeseci traje dulje, a tijekom drugih dana, tjedna ili mjeseci, kraće od punog radnog vremena. Kod nejednakog rasporeda radnoga vremena radno vrijeme radnika uvijek se svodi na njegovo puno ili nepuno radno vrijeme.
Ako je kod poslodavca radno vrijeme nejednako raspoređeno, razdoblje takvog rasporeda ne može biti kraće od mjesec dana niti duže od jedne godine. Dakle, aktom kojim se kod poslodavca uređuje raspored radnoga vremena, mora se unaprijed utvrditi razdoblje u kojem se radno vrijeme nejednako raspoređuje (npr. za razdoblje od dva, tri ili više mjeseci). Najkraće razdoblje u kojem se radno vrijeme radnika može nejednako rasporediti je mjesec dana, a može se utvrditi i na razdoblje od jedne godine (pri čemu se ne podrazumijeva kalendarska godina, već dvanaest uzastopnih mjeseci). U tom vremenskom razdoblju u kojem je poslodavac nejednako rasporedio radno vrijeme, radno vrijeme morat će odgovarati radnikovom ugovorenom punom ili nepunom radnom vremenu.
ZOR-om su propisana ograničenja trajanja rada radnika kojem je radno vrijeme nejednako raspoređeno, na razini tjedna te referentnog razdoblja od četiri uzastopna mjeseca. Stoga, ako je radno vrijeme radnika nejednako raspoređeno, radnik u tjednu može raditi najviše do pedeset sati, uključujući prekovremeni rad. Trajanje rada radnika u tjednu može se produžiti kolektivnim ugovorom u kojem slučaju će radnik smjeti u tjednu raditi najviše do šezdeset sati tjedno, uključujući prekovremeni rad.
U oba slučaja, trajanje rada radnika se ograničava i u određenom referentnom razdoblju od četiri uzastopna mjeseca. Stoga radnik također ne smije raditi dulje od prosječnih četrdeset osam sati tjedno, u koji broj sati je uključen i prekovremeni rad.
| Važno!
Navedenim ograničenjem se zapravo propisuje ukupan fond sati koji će radnik smjeti odraditi u četiri mjeseca, a taj fond sati rada smije biti najviše toliki da se njegovim dijeljenjem s tjednima u promatranom razdoblju od svaka četiri uzastopna mjeseca, mora dobiti prosjek od 48 sati tjedno. Poslodavac mora paziti da se u svakom razdoblju od četiri uzastopna mjeseca poštuje ograničenje trajanja rada radnika od prosječnih 48 sati tjedno.
|
Pri izračunavanju prosjeka sati koji je dozvoljen u razdoblju od četiri, odnosno šest mjeseci, neće se uračunati razdoblja tijekom kojih je radnik bio na godišnjem odmoru i privremena spriječenost za rad (bolovanje) radnika. Prosjek sati računat će se samo za razdoblja u kojima je radnik radio, jer bi se uračunavanjem tih razdoblja u vremensko razdoblje unutar kojeg se računa dozvoljeni prosjek sati, omogućio dulji rad radnika u razdobljima kada radi.
| Primjer:
Ako je poslodavac donio odluku o nejednakom rasporedu radnoga vremena za razdoblje od četiri mjeseca, pa nakon dva mjeseca utvrdi da mora mijenjati odluku o rasporedu radnoga vremena kako bi organizaciju radnoga vremena prilagodio potrebama svoga poslovanja, tada će smjeti mijenjati raspored radnoga vremena samo za preostalo razdoblje od dva mjeseca.
|
Nakon što je kod poslodavca za neko vremensko razdoblje utvrđena organizacija radnoga vremena u nejednakom rasporedu, tijekom razdoblja trajanja nejednakog rasporeda radnog vremena, raspored radnika se može promijeniti samo za preostalo utvrđeno razdoblje nejednakog rasporeda radnog vremena.
Dakle, u slučaju nejednakog rasporeda radnoga vremena, radno vrijeme radnika unutar predviđenog razdoblja u kojem se radno vrijeme radnika nejednako raspoređuje, mora odgovarati njegovom punom, odnosno nepunom radnom vremenu. Ako bi tijekom odnosno prije isteka navedenog razdoblja, poslodavac utvrdio da do kraja predviđenog razdoblja radno vrijeme radnika neće moći svesti na njegovo puno odnosno nepuno radno vrijeme, kako je to bio planirao kada je utvrđivao organizaciju radnoga vremena u nejednakom rasporedu radnoga vremena, i da prije isteka tog razdoblja radno vrijeme radnika već odgovara njegovom ugovorenom punom, odnosno nepunom radnom vremenu, poslodavac će tom radniku, tijekom preostalog utvrđenog razdoblja morati naložiti prekovremeni rad, ako ima potrebu za radom toga radnika. Dakle, u tom slučaju je jasno da će radnik do kraja predviđenog razdoblja za koje je poslodavac nejednako rasporedio radno vrijeme, morati raditi duže od punog radnog vremena, u kojem slučaju će se prekovremeni rad morati naložiti odmah.
U slučaju da je radnik zaposlen na određeno vrijeme, a radniku je radno vrijeme bilo nejednako raspoređeno, pa je bio dužan u jednom razdoblju raditi duže od prosječnog ugovorenog punog, odnosno nepunog radnog vremena, a u drugom kraće, te ako je radniku radni odnos prestao zbog isteka ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme prije nego što je radnik imao mogućnost u nekom razdoblju raditi kraće, kako bi se njegovo radno vrijeme svelo na njegovo puno odnosno nepuno radno vrijeme, u tom će se slučaju broj sati veći od prosječnog ugovorenog punog, odnosno nepunog radnog vremena smatrati prekovremenim radom.
Mogućnosti uređenja organizacije radnoga vremena u nejednakom rasporedu radnoga vremena kolektivnim ugovorom
Jedan od akata kojim poslodavac može urediti organizaciju radnoga vremena je i kolektivni ugovor. U tom slučaju će poslodavac imati mogućnost tjednu granicu dozvoljenog broja sati rada radnika, kojem je radno vrijeme nejednako raspoređeno, produljiti do najviše šezdeset sati tjedno. Osim toga, kolektivnim ugovorom poslodavac može produljiti trajanje referentnog razdoblja u kojem se promatra ograničenje ukupnog fonda sati rada radnika, sa četiri na najviše šest mjeseci, čime se omogućuje fleksibilnija organizacija radnoga vremena kroz produžavanje ukupnog fonda sati koje radnik smije odraditi u tom razdoblju.
Najveća fleksibilnost organizacije radnoga vremena koja se omogućuje kolektivnim ugovorima odnosi se na mogućnost ugovaranja tzv. „banke sati“. Dakle, nejednaki raspored radnog vremena može se kolektivnim ugovorom urediti kao ukupan fond radnih sati u razdoblju trajanja nejednakog rasporeda, bez ograničenja trajanja sati rada na tjednoj razini od pedeset, odnosno šezdeset sati, pri čemu ukupan fond sati, uključujući i prekovremeni rad, ne može biti veći od prosječnih četrdeset pet sati tjedno u razdoblju od četiri mjeseca. Osnovna svrha navedene odredbe je omogućiti poslodavcu organizaciju radnoga vremena koja bi odgovarala poslovanju koje iziskuje intenzivniji rad radnika u kraćim vremenskim razdobljima, pa se u tom slučaju poslodavac neće morati držati ograničenja trajanja rada radnika na tjednoj razini, ali će morati poštovati najkraća trajanja dnevnog i tjednog odmora. Ako poslodavac kolektivnim ugovorom ugovori „banku sati“, tada će morati paziti da ukupan fond sati rada radnika u svakom uzastopnom referentnom razdoblju od četiri mjeseca ne prelazi prosjek od 45 sati tjedno. I u ovom slučaju poslodavac smije kolektivnim ugovorom produljiti navedeno referentno razdoblje sa četiri na šest mjeseci.
