Hrvatski sabor u novom sazivu započeo je rad na drugoj radnoj sjednici raspravom o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopuni Zakona o Vladi Republike Hrvatske, s Konačnim prijedlogom zakona. Prijedlogom se stvara novi zakonodavni okvir ustrojstva i djelokruga vladinih stručnih službi, kojim se ustrojavaju novi uredi: Ured za odnose s javnošću i Ured za socijalno partnerstvo, propisuje se djelokrug rada kao i način imenovanja čelnika, te njihovih zamjenika.
Ured za socijalno partnerstvo
Ured za socijalno partnerstvo obavlja stručne, analitičke, savjetodavne i administrativne poslove za potrebe Vlade i predsjednika Vlade koji se odnose na stvaranje uvjeta za unapređenje socijalnog dijaloga i partnerstva u Republici Hrvatskoj na nacionalnoj razini. Radom Ureda za socijalno partnerstvo upravlja predstojnik Ureda, kojeg imenuje Vlada na prijedlog predsjednika Vlade, a koji za svoj rad odgovara predsjedniku Vlade i Vladi. Predstojnik Ureda za socijalno partnerstvo ima položaj državnog tajnika i državni je dužnosnik. U upravljanju Uredom za socijalno partnerstvo, predstojnik Ureda ima prava i ovlasti čelnika tijela državne uprave. Unutarnje ustrojstvo i način rada Ureda za socijalno partnerstvo propisuje se uredbom Vlade.
Za socijalne partnere posebno je značajan Ured koji bi trebao nastaviti promicanje socijalnog dijaloga i suradnje Vlade, i udruga poslodavaca i sindikata.
Iako smo se u proteklom sazivu Hrvatskog parlamenta nagledali i naslušali svega i svačega, a najmanje konstruktivnih i sadržajnih rasprava, ipak smo se ponadali da će se u novom sazivu nešto promijeniti na bolje. Ali nastavljena je stara loša praksa, i to na temi koja to ne zaslužuje. Ovu točku dnevnog reda zasjenila je isključivo tema o glasnogovorniku Vlade i njegovom uredu za informiranje. Umjesto rasprave o meritumu stvari, prevladale su nekritične rasprave, javljanja zbog povrede poslovnika, replike, dobacivanja, podmetanja i slično, a izostala je afirmativna i poticajna rasprava u ovom slučaju o važnosti razvoja industrijskih i socijalnih odnosa, putem socijalnog partnerstva, čiji bi učinak trebao pridonijeti gospodarsko-socijalnom razvoju, demografskoj revitalizaciji, kvalitetnijem materijalnom i socijalnom položaju zaposlenih, njihovom odgovarajućem radno-pravnom statusu, boljim uvjetima za cjeloživotno obrazovanje, rješavanje stambenog pitanja, primjerenijem položaju umirovljenika i učinkovitom rješavanju niza drugih važnih pitanja.
Prije deset godina bez opravdanih razloga ukinuli Ured!?
Plenarna sjednica o socijalnom partnerstvu protekla je u polupraznoj saborskoj dvorani, bez kritičkog osvrta jednih koji su osnovali pa nakon deset godina bez opravdanog razloga ukinuli Ured za socijalno partnerstvo, i drugih kojima je trebalo gotovo osam godina da bi na dnevni red stavili ponovno osnivanje tog Ureda, u kojem razdoblju su lutali izazivajući socijalne konflikte (tijekom 2018. pokušavajući progurati uvjete za mirovinu na 67 godina života, zatim, 2019. izostankom razumijevanja i dogovora s učiteljima čiji je štrajk trajao 36 dana, te namjerom donošenja „novog“ Zakona o radu bez suglasja sa sindikatima). Pored toga, 2018. Vlada je suprotno stajalištu socijalnih partnera odlučila, a Sabor je to prihvatio, ukinuti važne javne institucije u području zaštite na radu i zaštite zdravlja radnika! Dakle, ukinuto je upravo ono što je bilo potrebno dalje razvijati, polazeći od općeg nacionalnog interesa da su sigurno i zdravo radno okruženje najveći prioritet, i da slijedom toga treba jačati samostalne institucije, kao što je to praksa u drugim zemljama.
Potreba, nužnost i prostor za dogovore socijalnih partnera
Zasigurno da su se vremenom okolnosti za tripartitnu i bipartitnu suradnju, kvalitetu socijalnog dijaloga, i prostor za postizanje prihvatljivih sporazuma mijenjali. Zato treba biti realan i objektivan. Usprkos želje svih strana za dogovorom, uvjeti nisu bili isti prije skoro dva i pol desetljeća ili prije 10-15 godina, koje je obilježila recesija, posljedice svjetske financijske krize, teški i zahtjevni pregovori o ispunjavanju kriterija za članstvo u EU, posljedice privatizacijskih promašaja, razjedinjena i polarizirana sindikalna scena, i dr. Nasuprot tome zadnjih nekoliko godina imamo veliko iseljavanje radno sposobnog stanovništva i velike prihode od doznaka iz inozemstva, ekspanziju turizma i rast prihoda, drastično smanjivanje nezaposlenosti i veliku potražnju za radnicima, zatim, pristupanje u članstvo EU otvorilo je značajne mogućnosti korištenja financijskih sredstava iz različitih EU fondova, konsolidirana je sindikalna scena, a i niz drugih okolnosti otvara sve širu potrebu, nužnost i prostor za dogovore socijalnih partnera.
Izostalo uobičajeno i obvezno e-savjetovanje
Bilo je razloga da se na protekloj sjednici svi saborski zastupnici „posipaju pepelom“, samokritički priznaju propuste i pozitivnim stavom zajedno usmjere napore da se postavljanjem institucionalnog i organizacijskog okvira pruži snažna potpora daljnjem razvoju socijalnog dijaloga i partnerstva, kao i institucionalnom okviru jačanja sigurnosti i zdravlja na radu.
Zasigurno da su i Vlada i sam Sabor učinili i proceduralni propust dopuštajući da se prijedlog ovih izmjena Zakona uputi u proceduru po hitnom postupku (za što nije bilo opravdanog razloga), čime je izostalo uobičajeno i obvezno e-savjetovanje, a time i prilika da zainteresirana javnost, udruge poslodavaca i sindikata i stručnjaci sudjeluju u procesu oblikovanja ovog zakona.
Zato je pred socijalnim partnerima: udrugama poslodavaca i sindikata zadaća da programski i proceduralno utječu na daljnji tijek rada Vlade i Sabora.
Prilika za ispravljanje propusta
Početak prve godine mandata ove Vlade i Sabora trebao bi rezultirati ispravljanjem propusta, tj. nečinjenja u prethodnom razdoblju, u kojem između ostalog nisu učinjene važne promjene koje imaju utjecaj na gospodarstvo, zaposlene u drugim sektorima, poreznu politiku i dr. Konačno je potrebno krenuti u pravu reformu; reorganizaciju, racionalizaciju i optimizaciju državne i javne uprave, što je trebalo prethoditi i donošenju Zakona o plaćama u javnom i državnom sektoru, kao i Uredbi o koeficijentima, ali je izostalo! Hrvatskoj treba mala, stručna, jeftinija, profesionalna i depolitizirana državna uprava, koja će imati kontinuitet i stabilnost, i koja neće ovisiti o političkim promjenama (ministri i državni tajnici u ministarstvima su promjenjivi, a ostalo treba biti na visokoj profesionalnoj i izvanstranačkoj razini). Reforme su prijeko potrebne i u drugim važnim područjima: zdravstvu, obrazovanju, pravosuđu, stambenoj politici, poreznoj politici i dr. Uravnilovku s neporeznim naknadama kojima se dugoročno oštećuju radnici, ali i umirovljenici, potrebno je zamijeniti s rastom plaća, a time i odgovarajućim usklađivanjem mirovina.
Hrvatski sabor kao najviše zakonodavno tijelo u Republici Hrvatskoj, mora promjenom načina rada i ugledom podići svoju kontinuiranu negativnu ocjenu rada i javnu percepciju. Saborski zastupnici kao predstavnici svih građana, neovisno o stranačkoj pripadnosti ili neovisnosti, otklanjajući međusobna prepucavanja i nadmudrivanja, trebaju smoći snage da u svojim raspravama nastupaju kritički, konstruktivno, savjesno, odgovorno, da bespogovorno ne prihvaćaju servirana rješenja, da upućuju na popravak razne prijedloge Vlade koji nisu prihvatljivi, kako bi zajednički oblikovali za interese radnika, umirovljenika i građana najbolja rješenja.
