Na posljednjoj sjednici Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, Sindikat i Matica umirovljenika Hrvatske iznijeli su tri preduvjeta za provođenje mirovinske reforme u Hrvatskoj. Uz reformske mjere koje traže, istaknuli su i pet prijedloga kako zaustaviti siromaštvo starijih osoba u Hrvatskoj.
Uz početak djelovanja Radne skupine za mirovinsku reformu, Matica i Sindikat umirovljenika Hrvatske traže transformaciju drugog obveznog mirovinskog stupa u dobrovoljni, razdvajanje općih i posebnih mirovina te zaustavljanje siromaštva umirovljenika i starijih osoba, uz pomoć pet hitnih mjera.
Obvezni mirovinski stup u dobrovoljni
Sindikat i Matica umirovljenika smatraju da će se pretvaranjem obveznog mirovinskog stupa u dobrovoljni riješiti pitanje dodatka na mirovine od 27 posto te da tu mjeru treba provesti uz omogućavanje dobrovoljnog prijelaza natrag u prvi stup svim štedišama drugog stupa prema njihovoj volji, u dogovorno raspisanom razdoblju te u trenutku umirovljenja. Napominju da su dobrovoljni drugi stup odabrale Češka i Slovenija, te da su s obveznog na dobrovoljni proteklih godina prešle Mađarska, Poljska, Slovačka, Bugarska i Rumunjska, praktički sve zemlje u okruženju koje su ga, kao i Hrvatska, prinudno prihvatile pod zagovaranjem Svjetske banke; kakvog niti nema u zapadnoeuropskim zemljama. Naglašavaju i to da je, prema znanstvenim izračunima, tranzicijski trošak prešao ostvarenu dobit za 9,3 milijarde kuna.
Razdvajanje općih i posebnih mirovina
Opće i posebne mirovine treba razdvojiti do individualne razine kako bi se razdvojili proračuni i politike mirovina stečenih radom i na temelju solidarnosti, te mirovina, odnosno dijelova mirovina na temelju posebnih i povlaštenih propisa. Kako je dvojni sustav već nabujao na 175.000 umirovljenika, koji terete mirovinski proračun sa 6-7 milijardi kuna godišnje, a objektivne su pretpostavke kako će se taj broj višestruko povećati (branitelji), potrebno je transparentno razdvojiti te dvije kategorije, jer za svaku od njih treba izraditi posebnu reformu, ističu u priopćenju.
Zaustavljanje siromaštva umirovljenika i starijih osoba
S prosječnom mirovinom, prema HZMO-u, od 2.345 kuna, čak 52,5 posto mirovina je ispod hrvatske linije siromaštva, odnosno svaka treća osoba starija od 65 godina u zoni je rizika od siromaštva. Stoga je potrebno uvesti hitne mjere za zaustavljanje siromaštva. SUH i MUH kao mjere za zaustavljanje siromaštva umirovljenika i starijih osoba navode sljedeće:
1.
Prvi i najbitniji preduvjet zaustavljanja siromaštva je promjena formule usklađivanja mirovina. Kako bi se zaustavio višegodišnji trend pada mirovina u odnosu na plaće, potrebno je hitno izmijeniti formulu usklađivanja, i to tako da se pojednostavi način obračuna samo prema indeksu koji je više rastao (plaće i cijene). To bi bilo u skladu s predizbornim obećanjem aktualne Vlade o rastu mirovina prema 50 posto prosječne plaće, kao i u skladu sa sadašnjom gospodarskom i financijskom situacijom u državi. U posljednjih osam godina bruto plaće su porasle 12,10 posto, potrošačke cijene 6,50 posto, a mirovine 8,16 posto – indeks plaće prema mirovinama čak je 148! Taj disparitet posebno je izražen u 2017. godini: plaće su u tom razdoblju porasle 5,30 posto, a mirovine 2,75 posto – indeks je čak 193. Dakle, nisu mirovine najviše rasle od 2008., već su upravo prošle godine najviše pale.
Prvi i najbitniji preduvjet zaustavljanja siromaštva je promjena formule usklađivanja mirovina. Kako bi se zaustavio višegodišnji trend pada mirovina u odnosu na plaće, potrebno je hitno izmijeniti formulu usklađivanja, i to tako da se pojednostavi način obračuna samo prema indeksu koji je više rastao (plaće i cijene). To bi bilo u skladu s predizbornim obećanjem aktualne Vlade o rastu mirovina prema 50 posto prosječne plaće, kao i u skladu sa sadašnjom gospodarskom i financijskom situacijom u državi. U posljednjih osam godina bruto plaće su porasle 12,10 posto, potrošačke cijene 6,50 posto, a mirovine 8,16 posto – indeks plaće prema mirovinama čak je 148! Taj disparitet posebno je izražen u 2017. godini: plaće su u tom razdoblju porasle 5,30 posto, a mirovine 2,75 posto – indeks je čak 193. Dakle, nisu mirovine najviše rasle od 2008., već su upravo prošle godine najviše pale.
2.
Drugo, predlaže se uvođenje novog modela obiteljske mirovine, prema kojem u slučaju smrti partnera svatko zadržava svoju mirovinu, a uz nju ima pravo, ovisno o prihodovnom cenzusu, i na 20-50 posto partnerove mirovine. S obzirom na to da je od ukupnog broja obiteljskih umirovljenika čak 93,35 posto žena, one su najizloženije rastućem siromaštvu, ako se ne uvede ovakav model obiteljske mirovine. Treba naglasiti da je prosječna obiteljska mirovina vrlo niska, samo 1.924 kune, a preživjeli partner koristi ju na temelju zajedničkih 60-ak godina radnog staža.
Drugo, predlaže se uvođenje novog modela obiteljske mirovine, prema kojem u slučaju smrti partnera svatko zadržava svoju mirovinu, a uz nju ima pravo, ovisno o prihodovnom cenzusu, i na 20-50 posto partnerove mirovine. S obzirom na to da je od ukupnog broja obiteljskih umirovljenika čak 93,35 posto žena, one su najizloženije rastućem siromaštvu, ako se ne uvede ovakav model obiteljske mirovine. Treba naglasiti da je prosječna obiteljska mirovina vrlo niska, samo 1.924 kune, a preživjeli partner koristi ju na temelju zajedničkih 60-ak godina radnog staža.
3.
Treći prijedlog odnosi se na uvođenje zajamčene minimalne mirovine, koja je postojala do kraja 1998., ali se preimenovala u najnižu mirovinu. Izračun minimalne mirovine vezao bi se automatski s minimalnom bruto plaćom, tako da njezin donji prag za 15 godina radnog staža (što je uvjet za stjecanje starosne mirovine) iznosi 45 posto minimalne plaće, odnosno sada 1.548 kuna, a za svaku dodatnu godinu staža dodavao bi se iznos jedne aktualne vrijednosti mirovine, 63,88 kuna. Time bi minimalna mirovina za 30 godina radnog staža (1.548 + 15 godina x 63,88/958 kuna) iznosila 2.506 kuna; a za 40 godina staža (1.548 + 25 godina x 63,88) – 3.145 kuna. Minimalna mirovina odnosila bi se na mirovine stečene radom i plaćanjem doprinosa u Hrvatskoj, a regulativu u vezi obiteljskih i invalidskih mirovina treba razmotriti.
Treći prijedlog odnosi se na uvođenje zajamčene minimalne mirovine, koja je postojala do kraja 1998., ali se preimenovala u najnižu mirovinu. Izračun minimalne mirovine vezao bi se automatski s minimalnom bruto plaćom, tako da njezin donji prag za 15 godina radnog staža (što je uvjet za stjecanje starosne mirovine) iznosi 45 posto minimalne plaće, odnosno sada 1.548 kuna, a za svaku dodatnu godinu staža dodavao bi se iznos jedne aktualne vrijednosti mirovine, 63,88 kuna. Time bi minimalna mirovina za 30 godina radnog staža (1.548 + 15 godina x 63,88/958 kuna) iznosila 2.506 kuna; a za 40 godina staža (1.548 + 25 godina x 63,88) – 3.145 kuna. Minimalna mirovina odnosila bi se na mirovine stečene radom i plaćanjem doprinosa u Hrvatskoj, a regulativu u vezi obiteljskih i invalidskih mirovina treba razmotriti.
4.
Četvrti prijedlog odnosi se na državnu naknadu za osobe starije od 65 godina (tzv. “nacionalna mirovina”). Predlaže se da se njezina visina također veže uz minimalnu bruto plaću i da iznosi 30 posto bruto minimalne plaće, što je 1.032 kune te da se institut zajamčene minimalne mirovine i nacionalne mirovine uvedu paralelno, kako ne bi došlo do nezadovoljstva umirovljenika koji su stekli mirovine na temelju rada. Ne postoje jasne procjene koliko bi osoba ostvarilo pravo na državnu naknadu, no na potrebu takve mirovine kakvu imaju gotovo sve zemlje EU i više od 110 zemalja u svijetu, ukazuje i podatak da Hrvatska, uz Španjolsku, ima samo 64 posto pokrivenosti stanovništva starijeg od 65 godina starosnim mirovinama (za razliku od većine zemalja EU koje imaju 90-100 posto pokrivenosti).
Četvrti prijedlog odnosi se na državnu naknadu za osobe starije od 65 godina (tzv. “nacionalna mirovina”). Predlaže se da se njezina visina također veže uz minimalnu bruto plaću i da iznosi 30 posto bruto minimalne plaće, što je 1.032 kune te da se institut zajamčene minimalne mirovine i nacionalne mirovine uvedu paralelno, kako ne bi došlo do nezadovoljstva umirovljenika koji su stekli mirovine na temelju rada. Ne postoje jasne procjene koliko bi osoba ostvarilo pravo na državnu naknadu, no na potrebu takve mirovine kakvu imaju gotovo sve zemlje EU i više od 110 zemalja u svijetu, ukazuje i podatak da Hrvatska, uz Španjolsku, ima samo 64 posto pokrivenosti stanovništva starijeg od 65 godina starosnim mirovinama (za razliku od većine zemalja EU koje imaju 90-100 posto pokrivenosti).
5.
Peti zahtjev odnosi se na pravo svih umirovljenika na rad, što bi značilo rad bez ustege mirovine za sve kategorije umirovljenika pod istim uvjetima, kao što je omogućeno svim kategorijama branitelja. U slučaju nastavka diskriminatornog isključivanja prijevremenih starosnih umirovljenika iz prava na rad, osobito stoga što je u Hrvatskoj vrlo niska stopa radne aktivnosti starijih osoba, još više će bujati rad na crno. K tome, nema vjerodostojnog opravdanja isključivanja prijevremenih starosnih umirovljenika iz prava na rad naspram omogućenog rada za tzv. starosne umirovljenike, jer prijevremeni imaju četiri godine radnog staža i plaćanja mirovinskih doprinosa više nego starosni umirovljenici, a prosječno su mlađi osam godina. Na posljetku, Hrvatska bi umjesto prekarnog rada za mlađe radnike (primjerice, masovni nelegalni rad na određeno), mogla dopuniti potrebe tržišta za takvim oblicima rada zapošljavanjem umirovljenika, umjesto uvozom radne snage.
Peti zahtjev odnosi se na pravo svih umirovljenika na rad, što bi značilo rad bez ustege mirovine za sve kategorije umirovljenika pod istim uvjetima, kao što je omogućeno svim kategorijama branitelja. U slučaju nastavka diskriminatornog isključivanja prijevremenih starosnih umirovljenika iz prava na rad, osobito stoga što je u Hrvatskoj vrlo niska stopa radne aktivnosti starijih osoba, još više će bujati rad na crno. K tome, nema vjerodostojnog opravdanja isključivanja prijevremenih starosnih umirovljenika iz prava na rad naspram omogućenog rada za tzv. starosne umirovljenike, jer prijevremeni imaju četiri godine radnog staža i plaćanja mirovinskih doprinosa više nego starosni umirovljenici, a prosječno su mlađi osam godina. Na posljetku, Hrvatska bi umjesto prekarnog rada za mlađe radnike (primjerice, masovni nelegalni rad na određeno), mogla dopuniti potrebe tržišta za takvim oblicima rada zapošljavanjem umirovljenika, umjesto uvozom radne snage.
