Prije nekoliko mjeseci robot Sophia bila/o/lo je gost u Ujedinjenim narodima i odgovarala/o/lo na pitanja najviših dužnosnika ove svjetske organizacije. Radi se o humanoidnom robotu ženskog lica, još ne i tijela u potpunosti, a koji/ja/je je sposoban/a/no voditi razgovor i aktivno odgovarati na pitanja, kao što to radi čovjek s čovjekom.
Neoprostiva površnost
Gospodična izgleda sposobna izraziti mišljenja, stavove, te uči o osjećajima. Sve je to zaokupilo pozornost medija, ali popraćeno je dosta površno, poput neke cirkuske predstave. Tako je i u našim medijima, čak i renomiranim ženskim časopisima, više polemike vođeno o Sophijinoj (ne)ženstvenosti. Razumljivo s obzirom na to da joj te ključne dijelove tijela još nisu ni napravili. Pitalo se je li pametna ili nije, bi li se moglo živjeti s njom umjesto sa ženom, bi li to bilo jeftinije i bolje, uz zaključak da za sada ne bi, s obzirom na to da ona košta milijune dolara.
Etička pitanja, što to znači za budućnost svijeta, za budućnost radnih odnosa, za građane, za ljude, spominju se kao nešto o čemu se raspravlja, točnije kao nešto o čemu neki raspravljaju, ali se o tome ustvari ne raspravlja direktno. Važniji je njezin željezni osmjeh i kad će dobiti ženstvenost i hoće li ona biti ista kao i da je od krvi i mesa.
Državljanstvo za robota?
Prije nekoliko tjedana Saudijska Arabija dodijelila je državljanstvo tom robotu. Sophia je prije događanja Future Investment Initiative u glavnom gradu Rijadu postala državljanka Saudijske Arabije. Ako to nije dovoljno za postavljanje ovih važnijih pitanja, što li je? No, ponovno se prenosi da je Sophie reagirala da je počašćena i ponosna te da je povijesna prilika biti prvim robotom kojem je dodijeljeno državljanstvo. Ona nije rekla što državljanstvo zaista za nju znači, kakva će prava konzumirati, hoće li nositi veo, smjeti piti alkohol, ili glasovati. Prije nekoliko mjeseci na jednom sličnom događaju svojem tvorcu Davidu Hansonu odgovorila je da će uništiti ljude. Hladne glave i hladnog izraza lica.
Je li Sophie zaista toliko napredni primjerak robotike koji se od ljudi razlikuje samo izgledom, radi li se o vješto režiranim predstavama, ili čak prijevari u kojoj iza kulisa netko drugi govori u njezin mikrofon, nije toliko ni važno. Ona predstavlja trend koji se nezaustavljivo razmahao, a Saudijskoj Arabiji treba zahvaliti to što je godinama prije nego što smo očekivali, u prvi plan stavila neka od ključnih pitanja vezanih uz razvoj umjetne inteligencije i njezinog utjecaja na svijet i čovječanstvo.
Nemamo ni pitanja, a kamoli odgovore
Prvo, postaje li čovjek koji stvara umjetnu inteligenciju novi Bog, novi Stvoritelj? Svakako se igra stvoritelja.
Nadalje, hoće li čovjek imati pravo nad tom svojom kreacijom? Hoće li imati pravo odlučivati o postojanju i prestanku inteligentnog robota, o njegovom životu i smrti, o ON ili OFF?
Hoće li taj robot biti dužan slušati svojeg stvoritelja čovjeka, ili će ga prerasti kao što mi činimo mnogim bogovima? Mi, kao stvoritelji takvog razumnog bića, ni sami ne znamo odgovore koje nam nije dao naš Stvoritelj. Čak nismo ni sigurni imamo li stvoritelja i tko je on. Sigurno osim sile nećemo imati njegov autoritet.
Ako će ti inteligentni roboti biti razumni, svjesni svojeg postojanja i imati svoju volju, hoće li imati pravo na svoje slobode? Hoće li biti ravnopravni ljudima? Ili će postati naši robovi? Hoće li oni zaista u potpunosti konzumirati svoje državljanstvo, građanska prava, ili ćemo im mi to pokušati negirati i tretirati ih kao stvari? Sjetimo se da su u povijesti robovi imali status stvari – imovine, a ne čovjeka.
Tko će se i igrati uloge njihovog Boga, svi ljudi ili samo elite? Hoće li svi imati pravo na sve robote, ili će elite imati naprednije modele koji im omogućuju vladanje svijetom, a sirotinja zastarjele kao nadomjestak prijateljstva i ljudskosti?
Nemojmo još silaziti s grane
U konačnici. Ako su mogućnosti njihove memorije i izvođenja operacija već danas daleko iznad naših, a nedostaje im samo to da sve svoje mogućnosti povežu, hoće li nas roboti prerasti? Hoće li se pobuniti ako ćemo ih držati u ropstvu? Hoće li čak zaključiti da smo inferiorni, dosadni i nazadni te nas eliminirati, čak i ako ćemo ih tretirati kao ravnopravne? Hoćemo li robotima postati ono što su danas majmuni nama, samo stepenica u evoluciji koja će se pregaziti?
Kažu da je prijelaz s čovjeka na majmuna došao spontano kada je majmun sišao s grane. Jednostavno se dogodilo. Dok ne znamo što nas čeka s robotima i njihovom „umjetnom“ inteligencijom, dok nismo čak niti postavili sva prava pitanja, nemojmo još silaziti s naše grane! Past ćemo ravno na nos.
