Bezbroj novih propisa
U Hrvatskoj je otvoreno najmanje devet propisa o kojima će itekako ovisiti sudbina ne samo onih koji su već prisutni na tržištu rada, već i onih koji na to tržište trebaju ući ili će ga napustiti i otići u mirovinu.
Mijenjaju se Zakon o mirovinskom osiguranju, Zakon o radu, Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, Zakon o reprezentativnosti, a najavljene su i izmjene Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, odnosno zakona o beneficiranom stažu. Novim propisima regulirat će se pitanje potpora za očuvanje radnih mjesta, kao i povremeni poslovi. Regulacija Europskih radničkih vijeća, pak, izdvojit će se iz Zakona o radu u poseban propis, dok će se odredbe o prekograničnom spajanju i pripajanju pripisati Zakonu o trgovačkim društvima. Osim posebnog propisa o Europskim radničkim vijećima, iz ZOR-a će proizići još jedan poseban propis koji će govoriti o suodlučivanju radnika u Europskoj zadruzi. A tu je i zakon o otpremninama koje također »lete« iz radnog zakonodavstva. Baš kao što će iz njega odletjeti kompletna zaštita trudnica. U svoj toj šumi ne treba zaboraviti i kako je u planu izrada novog zakona o plaćama koji
bi se odnosio na proračunske korisnike. Ovih dana krenulo se i u razgovore o iznosu minimalne plaće u idućoj godini.
Izmjene ZOR-a
Sindikati ne podržavaju novine koji bi uveo ZOR kakvog predlaže Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, a isto tako im nije prihvatljivo da se u izmjene zakona ide bez konsenzusa. Socijaldemokratska vlast već ranije je odlučila smanjiti prava radnika, pa sada i predložene promjene radnog zakonodavstva idu u tom smjeru. Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske, kao autonomni sindikat, izvan reprezentativnih središnjica, također je na tom stanovištu.
Prema našem mišljenju, sadašnji zakon ima zadovoljavajući okvir uređenja radnih odnosa u Republici Hrvatskoj, posve je usklađen s pravnom stečevinom Europske unije. Pitanja fleksibilnosti za poslodavce i zaštite za radnike sada se nalaze u relativno izbalansiranom odnosu te bi svaki poremećaj ovoga balansa na štetu radnika imao duboke i, vremenski gledano, dalekosežne negativne društvene posljedice. Sadašnji zakon ne treba mijenjati zbog problema u primjeni.
Bez klasičnog radnog odnosa
Kada se u cjelini pogledaju planirane zakonodavne izmjene, jasno je kako će se tržište rada i dalje rastakati, ali i da u budućnosti više neće biti previše mjesta za djelovanje sindikata jer će sve manje biti i klasičnog radnog odnosa. Tako, tamo gdje neće biti sindikata, nema ni kolektivnih ugovora, poslodavac će plaću dogovarati direktno s radnikom dvostranom ugovornom voljom. Dvostrana volja u praksi može značiti i ucjenu pa će radnici pristajati na svakojake ugovore. A ako kojim slučajem ne pristanu na smanjenje plaće, odnosno izmjenu ugovora, uslijedit će otkaz. Uz labavljenje tržišta rada, odnosno,
smanjenje indeksa zakonske zaštite zaposlenja, uslijedit će i produljenje radnog vijeka.
Kakve će nam biti mirovine?
Još je vrlo maglovito, ali uslijedit će i produljenje radnog vijeka, ne gine nam rad do 67. godine. Dobna granica postupno će se povećavati. Mijenjat će se i formula za određivanje osnovne mirovine tako da bude razmjerna stopama doprinosa za I. i II.
mirovinski stup. Dodatak na mirovinu od 27 posto imali bi i korisnici osnovne mirovine, dakle oni koji su je ostvarili samo izdvajanjem u sustav generacijske solidarnosti. Najveće umanjenje prijevremene starosne mirovine vjerojatno će ostati na sadašnjih 20,4 posto, ali će se pooštriti penalizacija za osiguranike s kraćim stažem, a ublažiti onima s više godina radnog staža. Ima li izgleda da se ojačaju dva mirovinska stupa na način da mirovine u budućnosti budu 60 do 70 posto ranije plaće radnika? Teško.
15 kategorija mirovina prema posebnim propisima
Sada nam već ozbiljno bodu u oči mirovine ostvarene prema posebnim propisima, a ne prema uplatama doprinosa i ostvarenom stažu. Ima ih 15 kategorija i za njih se iz proračuna izdvaja oko sedam milijardi kuna, što je čak 20 posto ukupnih
mirovinskih izdvajanja. Za ukupne mirovine i mirovinske izdatke ove je godine planirano 35,6 milijardi kuna. Ti podaci najbolje govore o tome koliko su one veće od običnih starosnih mirovina jer u ukupnom broju umirovljenika povlašteni čine 13,6 posto, ali se za njihove mirovine daje 20 posto od ukupnog novca za mirovine. To ne treba čuditi ako se zna da je, recimo, prosječna mirovina bivših zastupnika, članova Vlade, ustavnih sudaca, gotovo 9000 kuna, a umirovljenih branitelja 5377 kuna.
Sveobuhvatna reforma?
Konkretnih rješenja na papiru, nažalost, nema. Ipak je riječ o sveobuhvatnim reformama na tržištu rada koje će imati dalekosežne posljedice. Tu su samo ideje koje će se valjda preko noći pretočiti u zakonska rješenja. Što će takva rješenja konkretno značiti, i u kojem razdoblju, za koju kategoriju stanovništva, osjetit ćemo na vlastitoj koži.
Dilanje optimizma!
U međuvremenu, Europa je jednom nogom izašla iz recesije. U Hrvatskoj se još uvijek prave računice s očekivanim ekonomskim benefitima od pristupanja Europskoj uniji. Učinci integracije su izostali. Članstvo u EU Hrvatskoj (zasad) nije donijelo koristi. Dapače! Pojačava se uvoz, a ne izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Trgovine se pune robom iz inozemstva, a domaća proizvodnja i prehrambena industrija trokiraju. Hrvatskoj prijeti gubitak financijskog suvereniteta. Ispada da izvršna vlast velike nade polaže u posve nerealnu mogućnost da će se stvari početi rješavati same od sebe. Ulazimo
u svoje možda najdramatičnije razdoblje. Jesen će sigurno donijeti novi krug socijalnog i političkog nezadovoljstva. Liječnici i medicinsko osoblje već su u štrajku. Pritisak s tržišta rada i rast siromaštva postaju neizdrživi i povećavaju ionako golemu društvenu nervozu. Mogućnost produktivnijeg funkcioniranja izvršne vlasti i dalje je vrlo upitna. Depresivna jesen!?
