Njemački grad Hamburg bio je proteklog tjedna grad domaćin summita G20, financijski najmoćnijih ljudi svijeta. Ostat će povijesno zapamćen i po prvom direktnom susretu američkog predsjednika Donalda Trumpa i ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je neočekivano trajao duže od predviđenog vremena, ali će ostati zapamćen i kao mjesto ogromnih kontrasta, sukobljenog blještavila i bogatstva u kojemu su trebali uživati najmoćniji ljudi svijeta i s druge strane uličnog nasilja, nereda, kaosa na ulicama, paljevine, straha i neizvjesnosti.
Sve što je viđeno na ulicama Hamburga govori da ovaj sukob nije puka slučajnost „šačice“ huligana (kao što se nastoji prikazati u režimskim medijima), da je to namjerni i pomno isplanirani sukob dvije međusobno suprotstavljene političke ideologije koje su svaka na svoj način branile interese svojih pripadnika. Sve što je viđeno sličilo je na rat koji je završio summitom, bez pobjednika, a najveći gubitnici su građani Hamburga koji su svjedočili neredima koje nisu mogle spriječiti ni najjače policijske snage. I dok je Hamburg polako ali sigurno, dva dana potonuo u kaos, mnogi koji su vidjeli demonstrante odjevene u crno i prekrivenih lica, počeli su se pitati, tko su zapravo oni?
Demonstranti u crnom strateški ujedinjeni u „Crni blok“
Crni blok nije naziv za grupu demonstranata koja je prepoznatljiva po vanjskim obilježjima, fantomkama, maramama, naočalama i crnoj odjeći. Kada bi se mogli identificirati kao grupa demonstranata, tada bi im se zakonom mogle zabraniti demonstracije. No, oni to nisu. Oni dolaze kao obični, normalni, građani, iz nepoznatih sredina, ujedinjeni idejom otpora i anarhizma. Crni blok predstavlja naziv za taktičke poteze i pomno isplanirane vještine koje ljudi povezani i ujedinjeni u crnom poduzimaju s ciljem da što više osujete užitak okupljenih bogatih kapitalista koji se temelji na financijskoj moći.
U Hamburgu je počelo dan prije summita G20, u samo predvečerje. Iako nisu sami izazvali sukobe s policijom na ulicama Hamburga, rado su se u njih uključili. Borba s policijom nadišla je poznate metode i iznenadila i same snage jake sigurnosti. Grupa ljudi, koja kroz anarhizam izražava protivljenje kapitalizmu kao vladaru svijeta, nije sama sebe nazvala „crni blok“. Taj naziv dodijelilo im je u jednom sudskom procesu još 1981. godine njemačko Državno tužilaštvo i on se rabi do danas.
Strategija djelovanja
Tko su ljudi ujedinjeni taktikom Crnog bloka bilo je vidljivo u dva dana summita G20. Crni blok nije organizacija, nego strategija, to je grupa afiniteta koja se okuplja za proteste, antiglobalističke i antikapitalističke demonstracije, marševe ili druge oblike klasne borbe. Ujedinjeni u strategiji Crnog bloka su uglavnom mladi ljudi koji su najčešće ljevičari, antikapitalističkog ili anarhističkih uvjerenja. Iako se strategije Crnog bloka javljaju na svim većim antiglobalističkim demonstracijama, ne postoji stalna organizacija Crnog bloka koja bi se mogla identificirati. Takav način strateško-taktičkog djelovanja predstavlja uvijek novo iznenađenje za snage sigurnosti kada su u pitanju ovako značajni skupovi svjetskih moćnika. Iako je kao strategija nastala u Njemačkoj (kada su maskirani u crno pripadnici Crnog bloka branili turske emigrante od neonacističkih napada), danas je ova strategija primijenjena sve više u SAD-u i u cijelom svijetu. Za ovu je skupinu crna boja važna iz više razloga: crno je boja anarhizma, ali i anonimnosti i osjećaj pripadnosti ideji kroz koju se potvrđuje pripadnost grupi, a smanjuje vlastiti identitet.
Taktike
Taktike Crnog bloka predstavljene su kao suprotnosti svemu onome što je nedopušteno i nezakonito. Najčešća taktika koju koriste je namjerno uništavanje imovine multinacionalnih korporacija, zauzimanje ulica, podizanje barikada, napadanje i razoružavanje policajaca, oslobađanje demonstranata od hapšenja, ujedinjenje u lance i blokove, uništavanje kamera, a sve s ciljem da se što više osujete snage koje su zadužene za sigurnost i red. Česta taktika je uništavanje imovine. Najčešće mete napada su simboli ekonomske moći i političke kontrole, odnosno, simboli „crnog kapitalizma“. Stoga su se i u Hamburgu mogli vidjeti transparenti s natpisom: „Dobro došli u pakao“, jer je kaos stvoren na ulicama prerastao u eskalaciju. Iako po njemačkim zakonima nije zakonito na prosvjednim skupovima nositi masku, pripadnici Crnog bloka se ne obaziru na zakone. Osnovno čemu se oni danas protive je objedinjeno u pojmu “ružno lice kapitalizma“. Bilanca ovih sukoba je mnogo uništene imovine, više od 230 ozlijeđenih policajaca i nekoliko stotina uhapšenih pripadnika Crnog bloka. Njihova je anonimnost zajamčena i u svakodnevnom životu žive kao obični građani. Upravo to ih čini drugačijima, nepredvidivima i opasnima. Pustoš koja ostaje za njima samo je simbol jedne ideje koja je suprotstavljena kapitalističkom svijetu i načinu života.
Crni kapitalizam je glavna meta
Da je kapitalizam doista crn, svake godine potvrđuje izvještaj o raspoređivanju svjetskog bogatstva. Procjenjuje se da u klubu superbogatih, onih koji imaju više od 50 milijuna dolara, ima samo oko 149.900 ljudi, od čega najviše superbogataša živi u SAD-u (70.400), u Kini (cca 11.000), a Njemačka je treća.
Procjenjuje se također da 20% svjetskog stanovništva (približno milijardu) nema ni najosnovnijih sredstava za život. Siromaštvo i glad, uz sva velika bogatstva, haraju svijetom. Trećina najsiromašnijih živi u azijskim i afričkim državama, čiju jeftinu radnu snagu koriste globalni kapitalisti. Iako nitko u svijetu ne odobrava militantnu strategiju Crnog bloka, pa ni demonstranti koji protestiraju mirno, ne slažu se sa strategijama Crnog bloka, kapitalisti i simboli kapitalizma koji su njihova meta, doživljavaju militantne strategije kao demokraciju na njemački način. Što su njihovi napadi žešći, to su snage sigurnosti jače i okrutnije. Na kraju, iza takvih uličnih ratova ostaje pustoš koja se vječno pamti. Zbog čega je onda tako? Što ih i dalje potiče na uništavanje? Razlog za to može se pročitati u pitanju koje je postavio jedan anonimni pripadnik Crnog bloka: „Što je užasnije, petominutno nasilje nad simboličkim objektima kapitala, ili ono koje kapital svakodnevno čini nad milijunima anonimnih žrtvi?“ Očito, radi se o manifestaciji novog oblika klasne borbe, u kojoj još uvijek glavnu riječ i pobjedu ima crni kapitalizam.
