Nezavisni hrvatski sindikati i Savez samostalnih sindikata Hrvatske, u povodu Svjetskog dana dostojanstvenog rada, koji se održava 7. listopada, uputili su dopis političkim elitama koje će obnašati vlast ili će biti u oporbi, kao i poslodavcima, u kojem poručuju da promijene svoj pristup prema gospodarstvu i sustavu rada te radnicima. Formiranje nove vlasti idealno je vrijeme da se pokaže koliko se cijeni radnika i njegov rad.
Radnici su dosad uvijek bili na marginama
U Hrvatskoj je radnik sa svojim pravima, u odnosu na kapital, tijekom godina izguran na margine važnosti. Čak je i Zakon o radu mijenjan kako bi se smanjio indeks zakonske zaštite radnika, i time zemlju učinilo privlačnijom ulagačima. Radničke plaće uglavnom su nedovoljne za dostojan život, na radnike se u pravilu gleda kao na trošak koji treba smanjiti gdje god i kada je to moguće, radno vrijeme u pravilu je podređeno potrebama poslodavca, na zaštitu na radu u pravilu se gleda kao na trošak. Radnici tjedno rade prosječno dva sata duže od prosjeka EU, a godišnje čak 116,8 sati duže od europskog prosjeka, dok je istovremeno poslodavčev “trošak” po satu radnikova rada na samom dnu među zemljama EU.
Dosta je obećanja – vrijeme je za konkretne mjere!
Tijekom predizbornih aktivnosti mnogi su svašta obećavali, no uz sve izrečeno, radnicima i njihovim pravima nisu se baš mnogo bavili. Stoga NHS i SSSH poručuju političkim elitama sljedeće:
Oni koji svojim predanim radom, u koji ulažu i dio sebe i tako stvaraju nove vrijednosti, imaju pravo na dostojan posao i siguran rad, a ne nesiguran bilo kakav, imaju pravo na dostojno radno vrijeme koje će im u danu ostaviti dovoljno slobodnog vremena za njihove obitelji, za odmor i razonodu, imaju pravo na dostojne i sigurne uvjete rada, imaju pravo na posao bez stresa i straha od opuštanja, imaju pravo na svoje dostojanstvo na poslu i dostojanstvo vlastitog rada, imaju pravo suodlučivati pri stvaranju poslovnih politika, imaju pravo i slobodu udruživanja u sindikate i kolektivno pregovaranje, imaju pravo biti sukreatorima zakona i propisa, imaju jednakopravnost pri pristupu zdravstvenim uslugama i zdravstvenoj zaštiti te obrazovanju, imaju pravo na dostojnu plaću od koje oni i njihove obitelji mogu dostojno živjeti, a ne tek preživljavati.
