Najmanje jednom mjesečno zaposlenici AKD-a mogu razgovarati, podijeliti i pitati psihologinju Biljanu Delić o svemu što god požele i što ih „žulja“. Pitanja su različita: od osobnih problema, očekivanja na radnom mjestu, nejasnoj komunikaciji s drugim radnicima ili šefovima, odnosima u obitelji, a sve s ciljem da radnici budu zadovoljniji.
Gospođo Delić, nastavili ste poslovno surađivati s AKD-om i nakon što se proveli istraživanje „Procjena psihosocijalnih rizika i stresa na radnom mjestu“. U završnom dijelu istraživanja Upravi i sindikalnoj podružnici ste predložili konkretne aktivnosti. Ima li pozitivnih pomaka nakon vaših preporuka?
Ne znam jesam li, kao vanjski suradnik, mjerodavna dati taj odgovor. Sama sam uočila značajne pozitivne pomake, ali i činjenicu i da se nisu provele sve predložene korektivne mjere za otklanjanje stresa. U više razgovora sindikalni povjerenik, gospodin Zoran Kveder rekao mi je da se pozitivni pomaci osjećaju u smislu veće osjetljivosti Uprave za potrebe radnika. Vjerujem da je to rezultat niza pozitivnih procesa unutar tvrtke koji nisu nužno uvjetovani procjenom stresa. Dijelom, to je rezultat i mojih aktivnosti vezanih uz procjenu stresa, edukacije djelatnika kako prepoznati psihološki stres na radnom mjestu, veće svjesnosti o negativnim psihološkim i zdravstvenim posljedicama stresa i svijesti o neprihvatljivosti bilo koje vrste mobbinga.
Pozitivni pomak su novozaposleni u Odjelu Tiska i Grafičke dorade. Jedan od ključnih nalaza u provedenom istraživanju bio je prekomjerno opterećenje u navedenim odjelima. Dakle, Uprava je poštivala rezultate istraživanja.
Valjalo bi još poraditi na unapređenjima. Mislim pritom na vrlo opravdane potrebe i prava roditelja s maloljetnom djecom.
Svjesna sam da je to proces, treba vremena, ali najvažnije je to što postoji potpora Uprave i angažman sindikalne podružnice.
AKD je dobio certifikat da je „Tvrtka prijatelj zdravlja“. U međuvremenu je pokrenut projekt sindikalne podružnice „Sa psihologinjom na kavi“. Možete li ukratko opisati sadržaj tog projekta?
“Sa psihologinjom na kavi” ne bih nazvala projektom, jer ta aktivnost nema značajke projekta u smislu strogo definiranih željenih ishoda, kompleksnost, strukturu i unaprijed utvrđeni plan provedbe. “Sa psihologinjom na kavi” je dobro prihvaćena aktivnost. Jasno da u velikoj tvrtki postoje potrebe za stručnim psihološkim savjetovanjem. To je bila inicijativa glavnog sindikalnog povjerenika. Djelatnici znaju da je psiholog otprilike jedanput mjesečno u tvrtki i da mogu potražiti pomoć.
Uključiti vanjskog suradnika uvijek ima prednosti i nedostatke i dobro je kada smo kritični spram vlastitog rada. Nedostaci su, jasno, što vanjski suradnik ipak ne poznaje dovoljno i ljude i poslovne procese, ali je to istovremeno i prednost. Dojma sam da ova suradnja dobro funkcionira zato što sam se s tvrtkom i ljudima dobro upoznala prilikom procjene stresa. Ljudi su stekli povjerenje. Uz to, kao vanjski suradnik, neutralna sam osoba i za ovu aktivnost je to prednost.
Psihologa radnici doživljavaju kao profesionalca kojemu se mogu u potpunosti otvoriti i očekuju stručnu pomoć. Ljudi najčešće žele podijeliti osobne probleme, također probleme s radnog mjesta, ponekad jedno i drugo. Iskustva su doista dobra jer su djelatnici kojima je potrebno psihološko savjetovanje, uvidjeli da mogu sagledati neke svoje okolnosti i brige iz neke drugačije perspektive. Psihološko savjetovanje ima neka svoja pravila, zakonitosti. Iza naoko jednostavnog razgovora psihologa s osobom koja je potražila pomoć kriju se vještine koje se uče cijeli profesionalni vijek. Nužna su znanja iz niza preventivnih programa kao što je prevencija ovisnosti, znanja o razvoju životnih vještina i zdravom životnom stilu, znanja iz razvojne psihologije, znanja o roditeljstvu itd. Osim što pažljivo slušam probleme djelatnika, s obzirom na to da je ovo savjetovanje u tvrtki, provjeravam jesu li izloženi stresnim situacijama na radnom mjestu ili nekom obliku mobbinga.
Kakva su vaša iskustva s projektom i kako ocjenjujete prve ishode „Sa psihologinjom na kavi“?
Djelatnicima koji su potražili pomoć ukazala sam na njihove jake strane. Neke djelatnike s izrazitim problemima bilo je potrebno uputiti na kontinuirano psihološko savjetovanje izvan tvrtke. No pokazalo se da je poticaj psihologa u tvrtki da se uključe u trajnije psihološko savjetovanje dobrodošao tim djelatnicima i da ga prihvaćaju kao nešto normalno i korisno za njihovo psihofizičko zdravlje.
Jasno, svi razgovori na psihološkom savjetovanju su profesionalna tajna. No, ako netko želi da se o problemu o kojem smo razgovarali na savjetovanju „otvori“ u tvrtki, unaprijed s tom osobom dogovorim što i kako će se to izreći. Budući da je to aktivnost u organizaciji Sindikata, gospodin Zoran Kveder je spona između mene, vanjskog suradnika i Uprave.
Iskustva su dobra. Ljudima sam pomogla realnije se suočiti s nekim teškoćama u osobnom životu. Također bilo je niz razgovora vezanih uz međuljudske odnose u pojedinim odjelima. Još uvijek ima neprimjerene komunikacije unutar tvrtke, nekih tradicionalnih obrazaca komuniciranja. Ljude treba poučiti da su takvi obrasci psihološki štetni i zato neprihvatljivi. Doista su mi mnogi ljudi zahvalili na pruženoj pomoći.
Imate li planove i inicijative za nove projekte, edukacije i radionice u cilju poboljšanja međusobne komunikacije radnika i općenito smanjenja uzroka stresa radnika AKD-a?
Postoji potreba za jasnim prepoznavanjem neprihvatljivih ponašanja na poslu, ponovit ću, prije svega mislim na primjereniju komunikaciju te kako unapređivati suradnju unutar tima. Važno je kako osoba percipira zaduženja, kako razumije poslovne procese, postoji li kultura postavljanja pitanja, dijaloga, davanja povratnih informacija itd. Važno je promišljati o razvoju profesionalnih kompetencija i to na vrlo konkretan način. Postoje odjeli koji zahtijevaju ciljane intervencije. Dakle, potreba za stručnom poslovnom suradnjom i dalje postoji.