Prošla je godina dana od ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske unije. Euforija koja je tom prilikom vladala osjećajima građana Hrvatske ne samo da se istopila, nego se danas o članstvu Hrvatske u EU kao eventualnoj dobiti za građane gotovo i ne govori. Neumoljivi tvrdi skeptici čak javno izjavljuju da Republici Hrvatskoj članstvo nije donijelo ništa dobro i smatraju da bi prosperitet bio veći da je Hrvatska ostala izvan Europske unije. Ovakva razmišljanja su dijelom i odraz ekonomske krize koju građani podnose sve teže već punih šest godina. Danas, nakon nešto više od godinu dana članstva Republike Hrvatske u EU, čak se i od političara mogu čuti teze kako je za ekonomsku stagnaciju u Hrvatskoj dijelom kriva recesija koja je zahvatila „zemlje u okruženju“, članice u Europskoj uniji.
U svemu tome ekonomsku krizu najteže podnose radnici koji dnevno ostaju bez posla te su najčešće prisiljeni sigurno radno mjesto zamijeniti drugim, netipičnim oblikom rada kako bi kako-tako prehranili obitelj. Drugi opet, ne vidjevši izlaza, napuštaju zemlju u potrazi za egzistencijom, ponekad sami, ponekad s obitelji te prihvaćaju bilo kakvo radno mjesto u zemljama EU, neovisno o stečenom hrvatskom obrazovanju. I u jednom i u drugom slučaju tim građanima se u sindikalnom članstvu gubi trag. To posredno i neposredno utječe na sindikalnu snagu i percepciju sindikata kao zaštitnika radnika i radnog mjesta.
Otvaraju se i mnoga druga pitanja: Kako su interesi radnika zastupljeni u Europi? Kako djeluju sindikati na razini Europe? Kako Europa razvija socijalni model gospodarstva? Kako se interesi radnika promoviraju u Europskoj uniji? Što priprema Europska konfederacija sindikata za nadolazeći Kongres? Jesu li postojeće sindikalne strategije dovoljno dobre da se odupru napadima na zaposlenost i sigurnost radnog mjesta? Kakav je Program i koje su jake strane ETUC-a u borbi za socijalnu Europu? Kakvo je mjesto socijalnog dijaloga u borbi za socijalnu Europu? Što sindikati, koji djeluju na području Europske unije, mogu i trebaju učiniti za sigurno radno mjesto i veću zaposlenost? Trebaju li sindikati nove sindikalne strategije u borbi za socijalnu Europu? Odgovore na ova i mnoga druga pitanja čitatelji Grafičara saznat će iz analize ključnih dokumenata na području Europske unije kroz nekoliko sljedećih brojeva Grafičara. U ovom broju tema Grafičara su događanja u Europskoj konfederaciji sindikata (ETUC-u) uoči 12. kongresa ETUC-a od 16. do 19. svibnja 2015. g. u Ateni.
Što je ETUC
Europska konfederacija sindikata je utemeljena 1973. godine u svrhu predstavljanja i promocije radničkih interesa na razini Europe. Danas je u ETUC učlanjeno 85 nacionalnih sindikalnih organizacija koje djeluju u 36 zemalja i deset Europskih sindikalnih federacija. Europska unija, Vijeće Europe i Europske slobodne sindikalne asocijacije uvažavaju ETUC kao organizaciju koja predstavlja radničke interese, odnosno, kao GLAS EUROPSKIH RADNIKA. Sjedište ETUC-a je u Bruxellesu, gdje je i sjedište Europske komisije i Europskog parlamenta. Stoga ne začuđuje da je u dokumentima ETUC-a navedeno kako je prioritet ETUC-a interes radnika, da govori jedinstvenim glasom u korist radničkih prava, da sudjeluje u procesu donošenja odluka na razini Europske unije. Isto tako, ETUC ostvaruje zajedništvo svih radnika koji rade i žive na području EU, kako bi zajedno prebrodili ekonomsku i socijalnu krizu koja je zahvatila Europsku uniju 2008. g.
Ciljevi: visoka zaposlenost, radna mjesta i Europski socijalni model
U dokumentima ETUC-a se naglašava glavni cilj, izgradnja socijalne Europe, kao glavni prioritet Europske politike. ETUC radi za Europu koristeći jaku socijalnu dimenziju koja je usredotočena na radničke interese. U promociji Europskog socijalnog modela, ETUC prepoznaje Europu kao značajnu i prosperitetnu regiju u kojoj se teži jednakosti i blagostanju za sve njezine građane. Stoga ne začuđuje da su prioritetni ciljevi ETUC-a postizanje visoke zaposlenosti i što više kvalitetnih radnih mjesta te ojačanje Europskog socijalnog modela. Pri tome se naglašava da ETUC visoko vrednuje fundamentalne socijalne vrijednosti, jednakost, solidarnost i koheziju. Socijalne vrijednosti se prepoznaju kroz: pravo na visoko kvalitetan posao, pravo na visoku razinu socijalne zaštite, rodnu jednakost, jednake mogućnosti za sve, socijalnu koheziju i uključenost, pravo na zdravlje i zaštitu na radu, pravo na slobodno kretanje europskih radnika s jednakim tretmanom i socijalnom zaštitom, pravo na javne servise od općeg interesa koji su dostupni svima, europski standardi za harmonizaciju nacionalnog socijalnog zakonodavstva, te promocija principa Europskog socijalnog modela na druge partnere u svijetu.
Manifest
Posljednji Kongres ETUC-a održan je u Ateni 2011. godine te je za budućnost ETUC-a predstavljao svojevrsnu prekretnicu. Na tom Kongresu je usvojen Manifest sa setom prioriteta koji su Europi pomogli u rješavanju ekonomske i socijalne krize i pomogli joj da ojača i umanji posljedice krize. Manifest je bio jedan od dokumenata usvojenih na Kongresu kojim je Europa pozvana na promjenu svojih odluka, a sve u svrhu očuvanja dostojanstva ljudi i zemalja. Atenskim Manifestom je prepoznato u kakvom stanju se nalaze radnici i sindikati na području Europe te su prema tim spoznajama usvojeni jedinstveni principi, od kojih se naglašavaju neki najvažniji za radnike i sindikate:
• plaće nisu pokazatelji ekonomije, ali su one motor promptnog rasta i zapošljavanja;
• autonomija socijalnih partnera u kolektivnom pregovaranju i pregovorima o plaćama mora biti poštivana kako bi sindikati mogli što bolje koordinirati kolektivno pregovaranje;
• plaće radnika moraju biti usklađene s produktivnošću i inflacijom kako se ne bi narušila njihova vrijednost i podcijenio rad radnika;
• potrebno je svugdje poštivati princip: „jednaka plaća za jednaki rad“;
• mobilizacija svih resursa treba biti usmjerena na rast i razvoj.
Principi iz Manifesta razrađeni su kroz dvadeset točaka koje predstavljaju nabrojene aktivnosti koje će ETUC poduzimati u razdoblju od 2011. do 2014. godine sa svrhom ostvarenja zadanih ciljeva.
Novi Statut
Drugi važan dokument, usvojen na Kongresu u Ateni, bio je novi Statut ETUC-a, koji je prihvaćen i na Izvršnom komitetu ETUC-a. Novim Statutom ETUC je ojačao svoju demokratsku strukturu, ciljeve prilagodio interesima radnika, a organizaciju sindikalnim asocijacijama, članicama. Uspostavom jasnih ovlaštenja i nadležnosti tijela ETUC-a, utemeljena je i operativna razina i uloga svih članica te su stvoreni uvjeti da ETUC govori i zastupa interese radnika i sindikata kroz jedan, jedinstveni glas. Istovremeno, novi Statut je otvorio prostor za jaču integraciju ETUC-a u izradi i donošenju odluka na razini Europske unije kada su te odluke od ključnog interesa za radnike i sindikate, članove ETUC-a. Novim Statutom također je omogućena zastupljenost interesa svih struktura i grupa koje djeluju unutar ETUC-a (mladih, žena i starijih radnika), a da se istovremeno ne naruši jedinstveni glas ETUC-a u zastupanju radničkih interesa.
Strateški plan 2011. – 2015.
Treći važan dokument, ako ne i najvažniji, koji je usvojen na Kongresu ETUC-a u Ateni 2011. g. je: „ETUC STRATEGY AND ACTION PLAN 2011.-2015.“
Generalno, uvodno se naglašavaju opasnosti koje su pogodile svijet (tsunami u Japanu, tisuće osiromašenih građana zbog propasti banaka diljem svijeta, visoka cijena energije te zatečeno stanje u zemljama srednje i istočne Europe nakon pada komunizma), a dalje se strateški pristupa rješavanju problema izazvanih ekonomskom krizom 2008. g., te njezinim utjecajem na rad, plaće i mirovine. Mjesto održavanja Kongresa nije slučajno odabrano. U to vrijeme Grčku je pogodila kriza te je odabir Atene za mjesto Kongresa ETUC-a predstavljao simboličnu podršku grčkim radnicima u borbi za svoja prava.
Strateški ciljevi ETUC-a u dokumentu predstavljaju mobilizaciju za socijalnu Europu, a podijeljeni su u 11 poglavlja – vrsta aktivnosti kojima će se ostvariti cilj: Socijalna Europa.
Neke najvažnije aktivnosti iz dokumenta su:
1. Poštena europska ekonomska politika;
2. Dobra i sigurna radna mjesta;
3. Efektivne financije i prevencija „casino kapitalizma“
4. Jačanje Europskog socijalnog modela;
5. Pošteni proizvodni i razvojni model;
6. Jačanje jednakosti i socijalne kohezije;
7. Mobilizacija za poboljšanje zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu;
8. Mobilizacija za jačanje pozicije europskih radnika za poštenu globalizaciju;
9. Mobilizacija za razvoj socijalnog dijaloga na svim razinama.
Strategija je pisana tako da ju je moguće maksimalno provoditi na operativnoj razini, a u sve su aktivnosti za mobilizaciju ugrađene sindikalne preporuke.
Važno je naglasiti da su strateški ciljevi prepoznati na razini ETUC-a ključni dokument za donošenje strateških ciljeva i planova aktivnosti sindikalnih organizacija članica ETUC-a. Strateški ciljevi ETUC-a mogu se realizirati tek onda kada se s njima upozna svaki član sindikata u zemlji iz koje je sindikalna organizacija u članstvu ETUC-a. Princip djelovanja je i ovdje solidarnost, odnosno, masovnost u solidarnosti kako bi se ostvarili strateški ciljevi.
Kako je Strategija ETUC-a prepoznata u Republici Hrvatskoj i što je učinjeno na mobilizaciji sindikalnog članstva, čitajte u sljedećem broju Grafičara.
