U sindikatima diljem članica Europske unije, ovih je dana snažno odjeknula izjava predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen kada je, govoreći o stanju sindikalnih prava i socijalne pravednosti u nekim članicama EU, prvi put, s tako važnog mjesta, stala u obranu sindikata i kolektivnih ugovora. To nisu bile tek tako izrečene riječi, nego su imale snažnu potporu u istraživanju koje je provela Europska konfederacija sindikata, a kojim je, prvi put dokazana neposredna veza između niskih plaća i obuhvata zaposlenih kolektivnim ugovorima. U 9 od 10 zemalja članica Europske unije (Bugarska, Rumunjska, Litva, Latvija, Mađarska, Poljska, Slovačka, Češka, Hrvatska i Estonija), s najnižim plaćama i minimalnim plaćama u EU, samo 7% do 30% zaposlenih ima koristi od visine nadnica o kojoj su pregovarali sindikati. U toj grupi od 9 zemalja koje pregovaraju sa sindikatima o plaćama i sklapaju kolektivne ugovore, najlošija je Litva (7%), a najbolja Češka (30%).
Hrvatska je također navedena kao 10. zemlja s niskim plaćama, ali je pokrivenost zaposlenih kolektivnim ugovorima 45%. No, još uvijek, 906.100 zaposlenih sa svojim pravima nije „pokriveno“ kolektivnim ugovorima. Pri tome je velika pokrivenost zaposlenih u javnom sektoru, a minimalna u privatnom. Za razliku od ove situacije, službeni pokazatelji potvrđuju da više od 70% zaposlenih ima nadnice ugovorene kolektivnim ugovorima u 7 od 10 zemalja članica Europske unije u kojima su plaće najviše. Time je čak 76 milijuna zaposlenih u članicama EU ili 39% svih radnika isključeno koristiti prava iz kolektivnih ugovora.
Riječi Ursule von der Leyen nisu išle za tim da se utvrdi stanje, nego da se otvori perspektiva i zamah kolektivnih ugovora diljem EU kao najbolji i najsigurniji način zaštite radnika od siromaštva. Bilo je i prijedloga o donošenju Direktive koja bi potpomogla kolektivno pregovaranje i zaustavljanje daljnjeg siromaštva radnika u 10 članica EU. Jedinstvo svih da se ustraje na tome sindikatima otvara prostor za realizaciju.
Sindikalna isključenost iz pregovora i sklapanja kolektivnih ugovora
Iako se u službenim podacima ne spominju razlozi ovako zabrinjavajućeg stanja, oni nisu nastali sada, nego su sustavno, godinama, proaktivni poslodavci na sve načine iz pregovaranja isključivali sindikate, bilo da su direktno utjecali na radnike da se ne učlanjuju u sindikate ili su s radnicima sklapali ugovore o radu na određeno vrijeme (nesiguran oblik rada), ili su pak direktno utjecali na sindikate kroz pojedine zakonske odredbe koje su izlobirali od vladajućih. Svakako, na primjeru pada broja sindikalno organiziranih članova u naprijed nabrojenih 10 država, članica EU, vidljivo je da je niska razina sindikalne organiziranosti direktno povezana s niskom razinom sklapanja kolektivnih ugovora, pa se siromašenje radnika javlja kao posljedica takvog stanja. Ove riječi podrške sindikatima predsjednice Europske komisije trebale bi konačno zaustaviti trend rada bez kolektivnih ugovora i otvoriti novo razdoblje za sindikate.
Sindikati su na potezu
Govor Ursule von der Leyen 14. rujna 2020. godine je bio vizionarski, okrenut budućnosti. Konačno je s najvišeg mjesta EU potvrđeno da socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje nemaju zamjenu, da su sindikati poželjna stvarnost u budućnosti EU na mjestu sukreatora materijalne i socijalne sigurnosti zaposlenih i da će se primjeni tih riječi ozbiljno pristupiti. Kao jedan od kriterija za dobivanje javnog novca iz EU bit će kriterij „priznavanja sindikata“ od strane poslodavaca i pregovaranje o plaćama kroz pregovore o kolektivnim ugovorima. Jednaka je vrijednost usmjerena na socijalni dijalog i demokraciju na radnom mjestu. To je drugačiji pristup koji na prvo mjesto u odnosu poslodavac-radnik, stavlja zaštitu radnika kroz sindikalno organiziranje i kolektivno pregovaranje, a ne profit poslodavca.
Stav Europske komisije ne može biti jasniji. Sada su na potezu sindikati. Više nema ni formalnih ni moralnih prepreka na putu do boljih plaća.
