Hrvatski politički i društveni prostor prepun je krupnih riječi bez pravog smisla. Danima se raspravlja o beznačajnim temama, primjerice, o tome što je rekao Pupovac, a što Komšić, svako malo frcnu iskre sa Srbijom, Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom. Hrvatska se ponaša kao uvrijeđena stara frajla, a iza tog prenemaganja se krije činjenica da velika većina stanovnika kuburi i jedva sastavlja kraj s krajem. Siromaštvo je glavni hrvatski problem, a kojekakve samohvale vladajuće garniture o silnim uspjesima koji su postignuti, mlaćenje je prazne slame. Hrvatska jedva da je dostigla prijeratni bruto društveni proizvod, a tek ove godine je bruto društveni proizvod izjednačen s onim iz prijekrizne 2008. godine.
Raspodjela je nepravedna
Hrvatska je siromašna zemlja, prije svega zato što je tranzicijski proces uništio gospodarstvo. Dodatni problem predstavlja činjenica da je taj malen kolač nepravedno raspoređen. S jedne strane imamo povlašteni sloj novih bogataša koji čine oni na vlasti i oni koji su s njima umreženi. Svako malo na površinu isplivaju podaci o novcu na bankovnim računima, nekretninama i jahtama tog sloja s time da je porijeklo te imovine prilično mutno. Kada se postavi pitanje od kuda sve to, tada se javlja prilična nervoza. Umjesto da se, što bi bilo najjednostavnije, odgovori na postavljeno pitanje, smišljaju se teorije o kojekakvim zavjerama. Zna se što se krije iza svega toga. Korupcija i zloupotreba vlasti.
Jasno, nakon te otimačine, onima koji žive od svoga rada, dakle radnicima, ostaje jedva dovoljno za preživljavanje. Istina je da je prosječna plaća u Hrvatskoj blizu 6.500 kuna, ali medijalna plaća iznosi 5.595 kuna. To znači da polovica zaposlenih prima taj ili manji iznos, s time da svaki deseti radnik prima 3.300 kuna ili manje mjesečno. Naravno da je u takvoj situaciji i opremanje djeteta za školu veliki problem jer taj trošak doseže 30 posto primanja radničke obitelji u tom mjesecu. O satovima engleskog, glasovira ili violine ili o nekoj drugoj izvanškolskoj aktivnosti, radničke obitelji mogu samo sanjati.
U još gorem položaju su umirovljenici. Kratkovidna politika tjeranja ljudi u prijevremenu mirovinu dovela je do toga da je gotovo svaki treći stanovnik Hrvatske umirovljenik. Samo po sebi milijun i dvije stotine tisuća umirovljenika su za slabo razvijenu Hrvatsku problem. Položaj većine umirovljenika je još teži jer se iz mirovinskog fonda isplaćuju povlaštene mirovine, dakle, one koje nisu zarađene. Ne radi se o sitnici, već o 25 posto mirovinskog fonda.
Dakle, krajnje je vrijeme da se u Hrvatskoj prestane mlatiti prazna slama, već da se snage usmjere u rješavanje problema siromaštva.
