Načelno, socijaldemokracija je stalan pokušaj da se, po njoj, nepravednosti i negativne posljedice kapitalizma kao jedinstvenog političkog, ekonomskog i socijalnog sustava otklone bez revolucija, dakle evolucijom i demokracijom i na takav način uspostavi socijalističko društvo. Skandinavski tip socijalnog partnerstva i socijalne atmosfere u skandinavskim zemljama razvijao se od samih početaka u socijalnoj atmosferi znatno povoljnijoj od ostalih europskih zemalja poglavito onih anglo-saksonskog tipa.
Socijalna atmosfera i struktura
Kao što je opće poznato, socijaldemokracija kao relevantan politički svjetonazor ili opcija, pripada lijevim političkim orijentacijama, s naglaskom na društvene odnose koji se temelje na radu, a ne kapitalu.
Načelno, socijaldemokracija je stalan pokušaj da se, po njoj, nepravednosti i negativne posljedice kapitalizma kao jedinstvenog političkog, ekonomskog i socijalnog sustava otklone bez revolucija, dakle evolucijom i demokracijom i na takav način uspostavi socijalističko društvo. Temeljna nepravednost kapitalističkog društva, po socijaldemokratima nedostatak je “sluha” za obične, radne ljude, a pogotovu siromašne i radno ovisne, što je posljedica tobožnje nesavršenosti slobodnog tržišta, individualizma i zakona profita.
Socijaldemokracija zagovara slobode koje su veće od čisto individualnih, što znači protiv je svake diskriminacije i eksploatacije od strane kapitalista, jednakost i socijalnu pravdu ne samo pred zakonom, nego i u ekonomiji i kulturi i solidarnost, odnosno suosjećanje sa žrtvama nepravde i nejednakosti socijalnih partnera i aktera.
Skandinavski tip socijalnog partnerstva i socijalne atmosfere u skandinavskim zemljama članicama Europske unije i u onima koje to još uvijek nisu razvijao se od samih početaka u socijalnoj atmosferi znatno povoljnijoj od ostalih europskih zemalja poglavito onih anglo-saksonskog tipa. Stoga je to zemljopisno područje kod brojnih analitičara socijalnih zbivanja i teoretičara uzimano kao primjer područja s vladajućim socijalno odgovornim kapitalizmom. U tom kontekstu su se i konstituirali socijalni partneri s podjednakom odgovornošću za odgovornost za sudbinu društva kao socijalne zajednice svih koji ga sačinjavaju. Otuda i činjenica više desetljetne vladavine socijaldemokratskih partija u skandinavskim društvima. Otuda i visoka sindikaliziranost skandinavskog radništva i druga činjenica vrlo niska participacija skandinavskih sindikata u ukupnom broju svjetskih industrijskih akcija.
Socijaldemokrati u srednjoj i sjevernoj Europi uspješno su izbjegavali zamke totalitarne i kolektivističke svijesti. U raznim koalicijskim vladama socijaldemokrati su pokazali dobre učinke, posebice šezdesetih i sedamdesetih godina ovog stoljeća i to iz dva razloga: Prvo zbog relativno visoke obrazovanosti političke klase i drugo sve više smanjivanje zakonske regulative u uređenju svijeta rada i prepuštanje istoga pregovaranju socijalnih partnera i njegovo uređenje kolektivnim ugovorima i sporazumima. To sve zajedno dovelo je do toga da skandinavski radnik ima relativno visoku socijalnu sigurnost u odnosu na ostale europske radnike poglavito na one iz tranzicijskih država od kojih su znatan broj članice Europske unije. Naime to dokazuje činjenica o veoma velikoj razlici u sindikalnoj organiziranosti, povjerenju u sindikalne organizacije i učinkovitosti socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja.
No u suvremenom dobu globalnog tržišta, što je u biti eufemizam za današnji ultra-kapitalizam ili neoliberalni kapitalizam, u kojem je socijalna odgovornost do krajnjih granica destruirana, socijaldemokrati će imati velikih problema da zadrže bitnu ulogu u rješavanju rastućih gospodarskih i društvenih problema. Pojam nacionalne države i pojam suverenosti, izgubili su svoje prvobitno značenje, stoga ni socijaldemokratski programi ne mogu biti isti kao prije. U tom kontekstu, unatoč velikom opiranju socijalnih partnera skandinavski kapitalizam kao dio globalnog liberalno kapitaliziranog tržišta čini stanovite uzmake pred neoliberalizmom. No unutar tog kapitalizma postoji još uvijek kritična masa kapitalističke socijalne odgovornosti. Što se tiče radničkih interesnih organizacija stanje je slijedeće:
Danska
Visoka sindikaliziranost radništva je osnovni element partnerskih odnosa i sustava kolektivnog pregovaranja u Danskoj kao i u drugim nordijskim zemljama. Blizu 80% zaposlenih u Danskoj su članovi sindikata. Tržište rada u Danskoj je u većoj mjeri nego u drugim članicama EU regulirano ugovorima socijalnih partnera. To znači da tržište rada uređeno i regulirano uglavnom kolektivnim ugovorima i sa malo zakona koji se odnose na tržište rada. Nekoliko danskih zakona koji uređuju odnose između zaposlenih i poslodavaca usvojeno je kako bi se primijenilo zakonodavstvo EU.
Sindikalna struktura:
• Danski savez sindikata (LO): Pet glavnih sindikata koji predstavljaju 1,3 milijuna zaposlenih.
• Konfederacija plaćenih radnika i državnih službenika organizacija (FTF): Sindikati koji predstavljaju 363,000 članova u oba sektora, javnom i privatnom.
• Danska Konfederacija profesionalnih udruga (AC): 22 Organizacije koje zastupaju 256.000 visoko kvalificiranih djelatnika u osnovnim zanimanjima.
Sustav radnog zakonodavstva je u velikoj mjeri zasnovan na kolektivnim ugovorima između poslodavaca i zaposlenih. Godinu dana uoči u to doba najvećeg industrijskog spora 1898. godine utemeljen je Savez danskih sindikata / LO / . Veliki industrijski spor 1899. završio je kompromisnim sporazumom zaključenim između ove dvije organizacije na tržištu rada: takozvanim «Rujanskim sporazumom». Ovaj sporazum je bio jedinstven zato što je značio da su dvije strane, u stvari, priznale jedna drugoj pravo na postojanje. Sporazum je ustanovio i utvrdio, odnosno uredio osnovna uzajamna prava i obaveze, koji također čine osnovu funkcioniranja današnjeg sustava radnog zakonodavstva, što su:
– pravo na organiziranje,
– pravo poslodavaca da upravljaju i kontroliraju rad,
– pravo na poduzimanje industrijskih akcija, npr. štrajkova, lokauta i drugih oblika industrijskih akcija i jedan veoma važan element „obaveza mira“.
Obaveza mira znači da je svaka obustava rada, kada se jednom potpiše kolektivni ugovor, za vrijeme njegovog važenja nezakonita. Ova osnovna pravila koja reguliraju odnose između dvije industrijske strane, ugrađena su u Opći kolektivni ugovor između LO i DA. Sporazum sadrži i pravila o:
– sindikalnim predstavnicima tj. posebnu zaštitu sindikalnih predstavnika i pravila kojima se utvrđuje da pojedinačni kolektivni ugovor, tamo gdje je moguće, treba sadržavati odredbe o sindikalnim predstavnicima,
– otpuštanju zaposlenih i sindikalnih predstavnika,
– trajanju i prestanku važenja kolektivnih ugovora ,
– kršenju kolektivnih ugovora koje se moraju iznijeti pred Industrijski sud.
Već 1908. LO i DA zaključili su jedan sporazum kojim je regulirano rješavanje industrijskih sporova. Ako se spor tiče tumačenja postojećeg pravila, primjenjuju se pravila iz «Standardnih pravila za vođenje industrijskih sporova«. Donošenje Standardnih pravila obilježilo je početak jedinstvenog razvoja koji je od tada bio znak raspoznavanja danskih industrijskih odnosa: činjenica da je reguliranje tržišta rada u najvećoj mogućoj mjeri prepušteno svim socijalnim partnerima.
LO i DA su 1947.g. zaključili tzv. Sporazum o suradnji i odborima za suradnju. Ovaj sporazum je učinio da se široko prihvati da je razmjena informacija i dobro funkcioniranje suradnje između poslodavaca i zaposlenih poboljšalo produktivnost i konkurentnost poduzeća i povećalo zadovoljstvo zaposlenih poslom i sigurnost njihovih radnih mjesta. Sporazum osigurava da zaposleni imaju izvjestan utjecaj i saznanja o načinu na koji poslodavac upravlja poduzećem. Prema Sporazumu o suradnji,u svim poduzećima sa više od 35 zaposlenih, mora se osnovati Odbor za suradnju ako to zahtijevaju bilo poslodavac, bilo zaposlenici. Odbor dobiva informacije o poslovanju poduzeća, članovi razmjenjuju informacije o mnogim drugim pitanjima koja se tiču radnog mjesta. Svi drugi sporazumi o suradnji na danskom tržištu rada, zasnovani su na istim principima. Zbog toga je i danski Zakon o radu u velikoj mjeri zasnovan na samo-reguliranju. Jedan od razloga zbog kojih je Zakon donijet, je želja da se za socijalne partnere uspostavi okvir u formi institucija koje će osigurati mirno i na taj način efikasnije tržište rada. Pravo na organiziranje je drugi osnovni element organizacije na danskom tržištu rada. Strukturu tržišta rada karakterizira organizacija prema kvalifikacijama u nacionalnim sindikatima. Pojedinačni sindikati se pridružuju velikim krovnim organizacijama / centralnim organizacijama / na različitim nivoima. Najveće organizacije zaposlenih su Danska konfederacija sindikata / LO /, Savez sindikata državnih službenika i službenika / FTF / i Danski savez profesionalnih udruženja / AC / U najkraćim crtama tipično za danski , a time i skandinavski, model tržišta rada tijekom 90-tih godina u odnosu na ostale europske zemlje je sljedeće:
• visoke stope aktivnosti oba spola (muškarci oko 88%, a žene oko 79%);
• visok udio zaposlenih osoba u uslugama, posebno u javnom sektoru, a što je posljedica skandinavskog modela socijalne države;
• visoki stupanj organiziranosti radnika i poslodavaca;
• plaće i uvjeti rada dogovaraju se na središnjoj ili sektorskoj razini;
• relativno visoke plaće, te relativno male razlike u plaćama različitih skupina na tržištu rada (što je djelomično uvjetovano svjesnom strategijom jednakih plaća koju provode sindikati);
• relativno visok stupanj obrazovanja kako muške tako i ženske radne snage;
• u politici tržišta rada prioritet se daje aktivnim mjerama;
• nizak udio dugotrajne nezaposlenosti;
• bliska suradnja između organizacija tržišta rada te političkih i administrativnih sustava.
Finska
Najveća sindikalna organizacija u Finskoj je Središnja Organizacija finskih sindikata (SAK): 21 udruženi sindikat s ukupnim članstvom od jednog milijuna utemeljena je 1969 godine. Slijednica je Finske sindikalne federacije (SAJ) utemeljene 1907. godine. Na čelu organizacije je učinkovito predstavničko tijelo, koje pregovara i ugovara periodične politike plaća s poslodavcima. Sindikat tvrdi da se njezino članstvo se sastoji od 46 posto žena, s 25 posto svih članova mlađih od 30 godina.
Druga po veličini je Konfederacija plaćenih službenika (STTK) utemeljena 1946. godine koja broji oko 608.000 članova, a treća i najnovija je Konfederacija sindikata akademskih profesija (AKAVA) s oko 556.000 članova uključujući i određeni broj studenata. Najveći i najpoznatiji sindikat udružen u ovu konfederaciju je Sindikat učitelja.
Švedska
Konfederacija sindikata Švedske (LO) je centralna organizacija sa 18 filijala koja organizira radnike iz privatnog i javnog sektora. Ovih 18 filijala ima oko 2.066.500 članova, od kojih su 954.000 žene. Oko 1.260.500 članova filijala LO rade u privatnom sektoru, dok ih je 806.000 zaposleno u državnim službama, okruzima i općinama. Tih 18 filijala LO imaju nezavisan status, a LO predstavlja prvenstveno organizaciju za koordiniranje, istraživanje i kreiranje javnog mnijenja na centralnoj i regionalnoj razini.
Pregovori oko plaća, planovi osiguranja tržišta rada, međunarodne aktivnosti, sindikalno obrazovanje, obrazovanje djece i odraslih, jednakost spolova i socijalno osiguranje, predstavljaju neka od područja odgovornosti LO kada je u pitanju koordinacija. Svaka filijala pojedinačno ima punu odgovornost u okviru svog sektora, na centralnom, regionalnom i lokalnom nivou. Njihova dužnost je i upravljanje sredstvima iz fondova za nezaposlenost. Važan zadatak LO je zaštita interesa sindikalnog pokreta u odnosu na Riksdag (Parlament Švedske), organe vlasti i druge organizacije. Zbog toga je LO tijelo kojem se dostavlja na razmatranje prijedlog zakonskih mjera koje utiču na društvo kao cjelinu. Ono također ima svoje predstavnike u rukovodnim tijelima raznih organa vlasti. LO je jasno i zainteresirana strana po pitanjima koja se odnose na tržište rada Švedske ili politički razvoj u cjelini. Preko okružnih i sekcijskih LO-a, LO efikasno koordinira rad sindikata i djelotvorno formira javno mnijenje na lokalnoj razini. Kontakti sa Socijaldemokratskom partijom su česti, a LO ima svog predstavnika u izvršnom odboru Partije. LO i Socijaldemokratska partija su dvije samostalne organizacije sa zajedničkim ciljevima i gledištima po mnogim pitanjima. S druge strane, ponekad se mišljenja razilaze u pogledu najboljeg načina realizacije tih ciljeva.
Konfederacija stručnih radnika Švedske (TCO) objedinjuje 1,3 milijuna Švedskih uredskih radnika iz svih slojeva društva. Članovi TCO rade, na primjer, kao inženjeri, nastavnici, policijski službenici, sekretari, bankarski činovnici i medicinske sestre, a mogu se naći i u privatnom i javnom sektoru.
TCO se sastoji od 18 sindikalnih filijala, od kojih je jedna Financijski sektor sindikata Švedske, Profesionalna uloga članova varira u velikoj mjeri, ali ima mnogo toga što ih povezuje. Upravo su ta zajednička pitanja ono na čemu TCO radi i u Švedskoj i na međunarodnom planu. Primjeri takvih pitanja su radna mjesta za sve, zadovoljstva koja proizlaze iz posla i mogućnosti stručnog usavršavanja i obuke, dobar radni okoliš, na primjer uz kompjutere koji zadovoljavaju stroge ergonomske zahtjeve, i sigurnost prihoda za sve koji se razbole ili imaju djecu. Zadaci su opisani u Statutu organizacije kao: “TCO je udruženje sindikalnih organizacija švedskih uredskih uposlenika čija je centralna uloga vođenje radničkog pokreta uredskih uposlenika, čime se štite i unapređuju zajednički ekonomski i društveni interesi uredskih uposlenika”.
Konfederacija stručnih udruženja Švedske (SACO) je osnovan 1947. godine kao politička federacija nezavisnih sindikata i profesionalnih organizacija bez filijala. SACO je u postojanom usponu – najbrže se razvija u privatnom sektoru – i sada se sastoji od 26 udruženja sa ukupno 479.000 članova, čineći oko 10 posto ukupne radne snage Švedske. Njeni članovi su ljudi sa univerzitetskim diplomama i drugim visokoškolskim kvalifikacijama, a oni koji su zasnovali radni odnos mogu se naći u sektorima lokalnih vlada (40%), privatnom (31%) i centralne vlade (26%). U svim tim sektorima SACO i njeni sindikati članice su priznati od Vlade i poslodavaca kao partneri u pregovorima, ovlašteni za stupanje u kolektivne ugovore u ime svog članstva. Imaju pravo na štrajk i potpadaju pod mjere “lockouta”. Organizacije članice SACO su i sindikati i profesionalna udruženja, te su zbog toga oduvijek uključivali određeni broj članova koji su samozaposleni, kao na primjer arhitekti, konsultanti, ljekari, zubari. Slično tome, neki članovi su i samouposlenici koji paralelno vode neki biznis ili se tokom svoje karijere nekoliko puta prebacuju iz zaposlenja u samozaposlenje. Kao rezultat trenutnog restrukturiranja tržišta rada, razmjerno se povećava broj ljudi u samozaposlenju, kako u SACO tako i u dvije druge priznate centralne sindikalne organizacije u Švedskoj – Konfederacija sindikata Švedske (LO) i Konfederacija profesionalnih uposlenika (TCO). 4% članova SACO su samozaposleni sa punim radnim vremenom, a 5% sa skraćenim radnim vremenom. Oko 70-80% sveučilišnih diplomaca u zemlji je organizirano u Sindikate SACO, a visoke obrazovne ustanove predstavljaju važne regrutne centre za nove članove. Studenti čine 15 procenata članstva Konfederacije.
Pored tri zemlje članice Europske unije, Norveška i Island kao nečlanice se nalaze pod istim vladajućim konceptom vlasti te istoj socijalnoj atmosferi te im je struktura socijalnih partnera sa strane radništva gotovo identična sa onom u zemljama članicama koje karakterizira visoka razina socijalnog dijaloga, te je kao kuriozitet zabilježen štrajk državnih i javnih službenika prvi nakon 28 godina
Norveška
Norveška konfederacija sindikata (LO): Okuplja 28 sindikata s 830,000 članova. Uglavnom plavi okovratnik sindikati.
Konfederacija strukovnih sindikata (YS): politički neovisna krovna organizacija. Utemeljena je u 1977, a sastoji se od 21 sindikata.
Federacija norveških strukovnih udruga: Okuplja15 sindikata s 133,000 članova.
Island
Konfederacija rada (ASI): Šest nacionalnih saveza i pet glavnih sindikata s ukupno 89.000 članstva. 88% od islandske privatne radne snage se sindikalno organiziralo!
