Radni odnos zasniva se ugovorom o radu, koji predstavlja iskaz slobodne volje ugovornih stranaka i temelj je svakog radnog odnosa jer za činidbu ima rad. No, osim ugovora o radu još neki ugovori za činidbu imaju rad, ali s njima ne nastaje radni odnos te za njih u pravilu ne vrijede odredbe radnog prava. To su: ugovor o volonterstvu, ugovor o radu učenika i studenata, menadžerski ugovor, ugovor o djelu i ugovor o stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa. Međutim, ako poslodavac s radnikom nije sklopio ugovor o radu, ali je sklopio ugovor za obavljanje onih poslova koji imaju obilježja rada za koja se zasniva radni odnos, smatrat će se da je zasnovan radni odnos iako poslodavac nije s radnikom sklopio ugovor o radu. U tom slučaju se smatra da je ugovor o radu sklopljen, pa postojanje pisanog ugovora o radu nije obvezujući uvjet za zasnivanje i postojanje radnog odnosa. Da se u tom slučaju ne radi o ugovoru o radu, već o nekom drugom ugovoru, npr. ugovoru o djelu, ugovoru o autorskom djelu i sl., u slučaju spora mora dokazati poslodavac.
Ugovorom o radu radnik se obvezuje poslodavcu obavljati rad, a poslodavac mu za obavljeni rad mora isplatiti ugovorenu plaću. Radnik mora osobno izvršavati rad, s jasno utvrđenim aktivnostima i načinom obavljanja posla, mora poštovati radnu disciplinu i druga utvrđena načela rada kod poslodavca. S druge strane, poslodavac je dužan radniku za izvršeni rad isplatiti plaću, osigurati mu mjere zaštite na radu i poštovati druge obveze utvrđene Zakonom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom.
Ugovor o radu u pravilu se sklapa na neodređeno vrijeme, a može se pod određenim uvjetima sklopiti i na određeno vrijeme. Ugovor o radu mora imati ZOR-om propisanu formu i sadržaj.
