Škola u raljama mega kompanija

Kapital ne može prihvatiti postojanje mislećih glava, obrazovanih subjekata, nositelja kulturnoga identiteta i kritičnog naboja, svjesnih svojih korijena i laži suvremenoga doba.

Poslije katastrofalne ”boljonizacije” škola u Europskoj uniji, s veoma niskim kriterijima ocjenjivanja znanja i gradivom na razini informacija, kojima se ne stječe temeljno znanje, pridodaje se još i obvezatan besplatan rad učenika, nešto slično praksi bivših škola učenika u privredi. Danas bi privatne firme mogle dobiti privremenu radnu snagu, npr. na kopanju kanala.

Direktori-menadžeri bit će jedini arbitri jer će škole postati tzv. ”škole kompanije” pa će oni zapošljavati profesore, rukovoditi njima i ocjenjivati ih. Oni će procjenjivati što treba učiti u okviru određene škole. Nastavničko vijeće gubi dosadašnju ulogu i imat će samo savjetodavna ovlaštenja, odnosno sve prelazi u ruke jednoga čovjeka, tj. direktora-menadžera. U ime slobode nastave ukidaju se državni univerzalni programi i svaka će škola imati koji hoće, odnosno ono što hoće korporacija. Novac kompanija će diktirati programe, što će obrazovanost svesti na puko zanatstvo. Univerzalnost škole nestaje. Ona više neće stvarati misleće ljude. Pošto će financiranje škola biti prepušteno tajkunima, bankarima, vlasnicima kompanija, normalno je da će oni određivati programe. Lako je pretpostaviti da neće biti temeljnog obrazovanja, niti opće kulture. Pitanje je kakva će uopće biti svrha ministarstva obrazovanja.

Mladi će biti iščupani iz korijena i bačeni u ralje mega kompanija. Neće više biti jedinstvene škole čije su usluge jamčile solidno opće obrazovanje i kulturu. Škole će biti podređene privatnim interesima onih koji ih financiraju. Naravno, pitanje je hoće li taj poslovni svijet uopće financirati obrazovanje ili će još zarađivati na školama preko obveznog plaćanja školarine.