Dubravko Deželić, dipl. graf. ing. – ravnatelj zagrebačke Škole za grafiku, dizajn i medijsku produkciju
Škola za grafiku, dizajn i medijsku produkciju pokušava izbalansirati zahtjeve tržišta rada i interesa učenika
Najveći interes je za zanimanja web dizajner, medijski tehničar i grafički urednik dizajner. Nažalost, znatno manji je interes za tzv. klasična grafička zanimanja kao što je grafički tehničar tiska i dorade
Škola za grafiku, dizajn i medijsku produkciju u Zagrebu je srednja strukovna škola. Pored redovnog četverogodišnjeg i trogodišnjeg obrazovanja učenika, obrazuje i polaznike uz rad – obrazovanje odraslih. Osim toga, pruža intelektualne usluge grafičkim poduzećima i usluge iz grafičke djelatnosti trećim osobama.
O tome za koja je zanimanja najveći interes učenika, kakva je usklađenost s tržištem rada te koji su planovi u daljnjem razvoju obrazovanja te na mnoga druga pitanja odgovorio nam je ravnatelj škole Dubravko Deželić, dipl. graf. ing.
Prema podacima o broju prijavljenih učenika, vaša je škola pri vrhu interesa mladih. Što mislite zašto je tome tako?
Odgovor je vrlo jednostavan. Zanimanja za koja školujemo vrlo su atraktivna za mlade jer se većim dijelom baziraju na korištenju IT tehnologije.
Za koji smjer su djeca najviše zainteresirana i koliko ste, prema vašem mišljenju, posljednjih godina unaprijedili i uskladili obrazovanje sa zahtjevima tržišta rada?
Najveći interes je za zanimanja web dizajner, medijski tehničar i grafički urednik dizajner. Nažalost, znatno manji je interes za tzv. klasična grafička zanimanja kao što je grafički tehničar tiska i dorade. Što se tiče usklađenosti s tržištem rada, škola pokušava izbalansirati zahtjeve tržišta rada i interesa učenika, no moram reći da kada čujem primjedbu zašto upisujemo recimo web dizajnera, ako postoje viškovi na tržištu rada, želim reći da smo mi škola koja je uz školu iz Splita, prva krenula sa školovanjem web dizajnera, a samo u 2022. godini u RH još su četiri škole dobile suglasnost osnivača za školovanje web dizajnera, i ako bi trebalo smanjiti upise, onda bi to prije svega trebala učiniti jedna od 11 škola koje danas školuju to zanimanje, a tek onda mi.
Kako biste ocijenili suradnju škole i poslodavaca, medijskih kuća, tiskara…?
Ukupno gledano, rekao bih ispodprosječno. Što se tiče medijskih kuća, tj. televizija, želim reći da u četrnaest godina nismo uspjeli postići neku ozbiljniju formalnu suradnju (donekle OTV). Suradnja se zasniva uglavnom na pojedinačnim kontaktima. Što se tiče tiskara, nažalost, nekoliko pokušaja za kontinuiranu suradnju nisu dali ozbiljnijeg efekta. Sada preko udruge FESPA pokušavamo oživjeti kontakte, prije svega zbog nedostatka radne snage koja postaje kronični problem našeg sektora.
Ulažete u obrazovanje profesora stručnih predmeta. Kako ih motivirate za daljnje obrazovanje?
Prije svega pokušali smo proteklih godina dići tzv. medijsku pismenost i korištenje novih medija u izvođenju nastave. Tu je naš Proljetni simpozij, koji organiziramo već jedanaest godina. Također su tu i Međužupanijska vijeća. Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih potiče nastavnike struke da za vrijeme proljetnih praznika mogu zatražiti odlazak na stručnu praksu i na licu mjesta uputiti se u novosti grafičke struke.
Kako ocjenjujete suradnju škole i Sindikata grafičara i medija? Kakve su vaše želje u ostvarivanju što bolje zajedničke suradnje?
Rekao bih da su u uzlaznoj putanji, ali uvijek mogu biti bolji. Žao nam je da se učlanjenje nastavnika u ovaj Sindikat od strane MZO-a ne smatra relevantnim pa se kolege odlučuju za članstvo u nastavničke sindikate, što mi je osobno žao.
Vaši su učenici dizajnirali plakat za popularne Grafičke igre. Surađujete li i s drugima na taj način?
Da, svih četrnaest godina, koliko sam na čelu škole, potičem suradnju s realnim sektorom, tj. da učenici rade za poznatog naručitelja. Puno je primjera za ovakvu ili slične suradnje.
Pokrenuli ste projekt „Iskoristi priliku“. Možete li nam reći nešto o njemu i o tome kakav je bio odaziv učenika te koje projekte imate u najavi?
Naveli ste samo jedan od projekata koje je ova škola provodila ili provodi. Doista vodimo računa o provođenju raznih oblika prevencije bilo kojeg oblika nasilja, netolerancije i doista moram pohvaliti našu pedagošku službu koja puno radi s učenicima naše škole.
Imate li u planu spajanje s nekim drugim školama sličnih smjerova? Nešto se nagađa o spajanju s Tehničkom školom Ruđera Boškovića?
Škola nema namjeru i ne može samostalno odlučivati o ovakvim i sličnim potezima. Spajanje nema smisla ako školski programi nisu kompatibilni i ako samo spajanje ne donosi nešto pozitivno u smislu unapređenja nastave.
Pored redovnog četverogodišnjeg i trogodišnjeg obrazovanja učenika, Škola za grafiku, dizajn i medijsku produkciju obrazuje i polaznike uz rad – obrazovanje odraslih. Kakav je odaziv zaposlenih na doškolovanje/prekvalifikaciju i za koji smjer se naviše obrazuju?
Obrazovanje odraslih je u padu. Interes opada. Svijetle točke su „akcije“ pojedinih poduzeća koja vode brigu o stjecanju kvalifikacija svojih zaposlenika. S obzirom na nedostatak kadrova u grafičkoj struci, mišljenja sam da bi ta zanimanja trebalo proglasiti deficitarnima, ne samo zbog njihova nedostatka, već i zbog manjkavosti stečenih kvalifikacija. Naši učenici sa stečenom kvalifikaciju ne mogu kao, recimo, stolari ili kovinotokari raditi u brodogradnji, avioindustriji, automobilskoj industriji ili biti domar u školi. Naš grafičar tiska može raditi samo u odjelu tiska, a grafičar dorade samo u odjelu dorade. Mislim da je to problem s kojim bi se i država trebala pozabaviti ako želi imati grafičku industriju.
U svom uvodniku na web stranici škole ste napisali …” ja kažem da sanjam školu koja će kod vas učenika izazvati samo pozitivne kemijske reakcije u glavi”… Što bi najviše obilježilo vaš dosadašnji rad, na što ste najviše ponosni?
Možda bi bilo bolje da o tome govori netko drugi. Osobno sam zadovoljan koliko je učinjeno s obzirom na mogućnosti, ali sam siguran da se moglo napraviti puno više da u RH imamo u obrazovni sustav s većom slobodom odlučivanja i vođenja obrazovne ustanove.
- godine Grafička škola u Zagrebu promijenila je ime u Škola za grafiku, dizajn i medijsku produkciju. Ova promjena bila je nužnost radi boljeg prepoznavanja škole na tržištu obrazovanja.
Povijest škole
Godine 1886. u Zagrebu završila su zanat dva grafičara. Osam godina kasnije, 1894. godine završila je grupa od 19 knjigotiskarskih strojara grafičku školu, jer pojam škola ne znači zgradu, već organizirani oblik obrazovanja. Odlukom Nastavničkog vijeća Grafičke škole u Zagrebu ta je godina uzeta za godinu utemeljenja škole. Tri smo godine skupljali građu o povijesti školovanja grafičara na 14 lokacija i našli podatke, čije preslike posjedujemo. To znači da imamo imena skoro svih grafičara obrazovanih u Zagrebu.
Do 1945. godine školovalo se oko 1.500 grafičara. Početkom 1946. godine započela je s radom velikih škola za izobrazbu kvalificiranih radnika svih tadašnjih grafičkih zanimanja. Prve školske prostorije nalazile su se u Gundulićevoj 10., a krajem 1946. godine ustupljen je dio prostorija Obrtne škole na Trgu maršala Tita (danas Muzej za umjetnost i obrt). Godine 1947. škola dobiva i dio radioničkog prostora u istoj zgradi. Sve grafičke strojeve, uređaje i namještaj školi je na raspolaganje stavila Glavna direkcija grafičke industrije NR Hrvatske iz likvidacijske mase nacionaliziranih tiskarskih poduzeća i radionica.
Škola postaje Savezna grafička industrijska škola 1947. godine, a 1951. godine Grafička škola s praktičnom obukom. Godine 1962. škola postaje Grafički školski centar, te krajem iste godine seli na novu lokaciju u Getaldićevu 2, u novu zgradu zajedno s tadašnjom Višom grafičkom školom u kojoj je i danas zajedno s Grafičkim fakultetom. Godine 1972. škola mijenja naziv u Grafički srednjoškolski centar, a 1981. godine Grafički obrazovni centar „Bratstvo i jedinstvo“. Od 1991. godine škola uzima svoje izvorno ime Grafička škola u Zagrebu. (Razgovor vodila Gordana Vukres).
