Sloboda je mogućnost samostalnog, nezavisnog djelovanja, mogućnost samoodređenja čovjeka. Sloboda se odnosi, u općenitom smislu, na tvrdnju biti „slobodan“ (neograničen, nezarobljen). Francuzi su ustanovili da je stanje slobode prirođeno čovjeku radi činjenice da posjeduje dušu i svijest, s dodatkom da svaki odnos s društvom podrazumijeva donekle gubitak slobode. No, ideal slobode pokretač je ljudske aktivnosti, dok društveno ograničavanje slobode pojedinca mora i može biti jedino dopušteno na sprječavanju gubitka sloboda drugih jedinki.
Prevencija (od lat. praevenire = sprječavanje) označava skup mjera kako bi se spriječilo bilo kakve neželjene pojave, kao što su bolesti, nesreće, zločini, socijalni sukobi, nasilje, ekološke katastrofe, pa i ovisnost, neuspjeh u školi i slično. Primarna prevencija ispituje pretpostavke, uvjete i uzroke fenomena, te traži načine kako ih izbjeći. Sekundarna prevencija nastoji spriječiti produbljivanje, širenje i slično. Tercijarna prevencija nastoji spriječiti ponavljanje takvih neželjenih pojava.
Obje definicije preuzete su s Wikipedije i dopuštaju različite stavove, no poslužiti će nam u čitanju naslova ovog teksta – Sloboda prevencije. Je li moguće spojiti oba pojma? Može li se ostvariti prevencija u okvirima nedodirljivosti individualnih izbora i sloboda? Narušava li prevencija slobode? Narušavaju li slobode prevenciju? Što je važnije prevencija ili sloboda? Dobrobit kolektiva ili individue? Staje li sloboda kada ugrožavamo nečiji život? Jesmo li obvezni na prevenciju, ako ne zbog sebe onda zbog drugih?
Malo brinemo o prevenciji
Što svi svakodnevno sigurno preventivno radimo za svoje zdravlje? Peremo zube. Peri zube! – toliko smo puta čuli od roditelja, baka i djedova, pa to isto ponavljamo i svojoj djeci. U redu, jednako tako peremo ruke i redovito se tuširamo. Dakle, u prošlom stoljeću svi smo usvojili higijenu, nadam se. Što još radimo za svoje zdravlje? Tu će već mnogi zastati. Bavimo se sportom. Redovito? Pazimo što jedemo. Svaki obrok? Zelena lista prevencije za vlastito zdravlje može biti vrlo kratka. Ta sloboda da ne učinimo ništa za sebe, puno je privlačnija od dosadne prevencije. Još je slađa sloboda da ne učinimo ništa za druge.
Crvena lista štetnih radnji za zdravlje vjerojatno je duža od zelene. Jedemo slatko i masno (zato se valjda i kaže „sla-sno“). Prežderavamo se, pijemo, pušimo, sjedimo, ležimo, buljimo u ekrane, velike i male… Koliko nas (ni)je briga za druge najbolje pokazuje kako se odnosimo prema ovom planetu, kojeg ostavljamo vlastitoj djeci. „Bolje spriječiti nego liječiti“, ne vlada ni u vlastitoj kući, a kamo li izvan nje. Mi većinom samo gasimo požare, rijetko ih sprječavamo, a mnoge i sami potpirujemo.
Mora li turizam na respirator?
Sezona požara samo što nije počela. Drugu sezonu za redom mogao bi nas opožariti i COVID. Za prošlu godinu možemo reći da nismo bili krivi, a dogodili se ponovno, ne možemo. Imali smo vremena za prevenciju, ali previše kaže: Neću i briga me! Mnogi jednostavno moraju zakuriti pod COVID-om. Dok se ne opeku, ne vjeruju. Da budem pošten, nisam ni ja.
Možemo razglabati ovako ili onako, ali bez opće prevencije sredinom ljeta ponovno bi mogao buknuti požar COVID-a, a njegov gusti dim otpuhnuti ono malo gostiju što se potrudilo doći na našu obalu. Ne dugujemo li im više?
Slušam o nekima što žive od turizma i nisu se cijepili. Na druženjima obolijevaju cijele obitelji. Nerazumni su toliko da čak i zaraženi primaju goste, „jer se ne osjećaju jako loše“, a na kraju završe u bolnici s ozbiljnim komplikacijama plešući danima po ivici smrti. Otkazuju, ne primaju rezervacije pa će u jeku sezone biti poluprazni. Jedan ugostitelj kategorički kaže: Neću se cijepiti, makar morao sve zatvoriti! Imamo li pravo tako riskirati? Može li naše krhko gospodarstvo podnijeti da nam turizam ponovno završi na respiratoru?
Cijepiti se li ne? –pitanje je sad
Znate li protiv koliko ste bolesti već cijepljeni? Zaključujem desetak i više (ne garantiram u točnost podataka). A znate li protiv kojih ste bolesti cijepljeni? COVID bi mnogima mogao biti prva bolest za koju zaista znaju da su protiv nje i cijepljeni. Za ove druge, bez pogleda u vlastiti zdravstveni karton, većinom ne znamo. Ni prigovor vrsti cjepiva, više ne stoji s obzirom da se može birati.
„Svatko ima pravo – ne cijepiti se“ – često se čuje. Rekli smo sloboda seže samo do granice u kojoj ne ugrožavamo druge. Naša sloboda može biti da ne preveniramo vlastito zdravlje. No, prelazi li ona prihvatljive granice ako širimo opasnu bolest prema drugima? Na to pitanje mogli bismo uskoro dobiti jasniji odgovor. Sloboda i individualizam su poželjni, ali ne kada u društvu stvaraju kaos i koče ga da ide naprijed.
Nedostatak prevencije, sigurno neće još dugo opstati u mnogim djelatnostima. Ako netko radi u zdravstvu, njezi i skrbi, ili turizmu i ugostiteljstvu, u kojem je svakodnevno pojačani kontakt s ljudima a temeljna pretpostavka će biti jamčiti korisnicima usluge sigurnost, tada on/a vjerojatno neće imati puno izbora. Ili će se cijepiti ili će prestati raditi taj posao. Hoće li zaista biti održiv posao s upitnikom ima li konobar ili kuhar COVID? Već postoje iskustva iz zemalja koje su rano stvorile uvijete za cijepljenje, a radnici koji se ne žele cijepiti protiv COVID-a svakih nekoliko dana moraju donijeti na posao negativan test, u vlastitom trošku. Pa ti biraj i pozivaj se na savjest. Ovaj smjer dade se očitati i iz posljednjih najava o uvjetovanju državne pomoći za COVID s procijepljenošću radnika koji je koriste. Suludo i nelogično, ili možda sasvim opravdano i pošteno?
Nemojmo se uzdati ni da će sindikati osigurati slobodu izbora. Zalažući se prethodno za prevenciju, sigurnost i zdravlje radnika, te priznanje COVID-a kao profesionalne bolesti, sindikati jednostavno nemaju puno argumenta protiv cijepljenja.
Tko smatra da je bolje ponovno uzgajati ovce, masline i vinovu lozu te se dovikivati s jednog brda na drugo, taj se zaista neće nikad morati cijepiti. Svaka čast onima koji su tako odlučili. Ipak ne može: „I ovce i novce“ (eure). Ostali će vjerojatno na ovaj ili onaj način doći na red. Radi putovanja, sigurnosti, zdravlja, posla, obitelji… Tko sanja pune hotele, apartmane, kafiće i restorane u kojima će poslužiti i svoju janjetinu, maslinovo ulje i vino, bolje da prizna kako stvari stoje. Ako tako želi Hrvatska, bolje da i ona shvati na čemu smo.
Uživajte u ljetu i odmorite se koliko god možete. Čuvajte se sunca, ne ulazite naglo u more i ne zaboravite prati zube! Prevencija prije svega.:)
