Kada primijete uznemiravanje na radnom mjestu, radnici najčešće smatraju da takvo uznemiravanje ima karakteristike mobbinga. U zakonodavstvu Republike Hrvatske postoji više izvora koji reguliraju zabranu diskriminacije, uznemiravanja, spolnog uznemiravanja i zaštitu dostojanstva na radnom mjestu, ali termin “mobbing” nije prihvaćen u tim izvorima, iako je ta materija na više ili manje opsežan način uređena odredbama Zakona o radu, Zakonom o suzbijanju diskriminacije, Zakonom o ravnopravnosti spolova i Kaznenim zakonom.
Mobbing je često upotrebljavan izraz među radnicima i oni nerijetko svaki neodgovarajući odnos nadređenog prema njima karakteriziraju kao mobbing. Stoga u nastavku teksta dajemo prikaz ponašanja koja se mogu podvesti pod mobbing.
Karakteristike mobbinga
Mobbing je engleski izraz za zlostavljanje na radnom mjestu. Mobbing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina osoba sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta.
Mobbing mogu karakterizirati sljedeći oblici ponašanja: verbalno obezvređivanje, kritiziranje bez jasnog objašnjenja, uskraćivanje informacija, pritisci i ucjenjivanje, zbijanje uvredljivih šala na račun izgleda, govora, držanja, odijevanja, nacionalne ili regionalne pripadnosti, zlonamjerne glasine, miješanje u privatan život, neprimjerena kontrola, neprimjerene kazne, omalovažavanje onoga što osoba radi, mišljenja i stavova, izbjegavanje dodjeljivanja složenijih poslova bez opravdanih razloga, stalno mijenjanje uputa za rad, postavljanje rokova koje je nemoguće ostvariti, davanje zaduženja koje jedna osoba ne može obaviti i sl. Utjecaj mobbinga na život žrtve je višestruk, njegove posljedice joj otežavaju svakodnevno funkcioniranje te se odražavaju na njeno psihofizičko zdravlje (osjećaj bespomoćnosti i beznađa, različiti anksiozno-depresivni poremećaji, ubrzan rad srca, nesanica, različita oboljenja), obiteljski život, materijalno stanje i društveni položaj.
Što učiniti u situacijama mobbinga?
Treba prvo shvatiti da ostvarivanje nekog od gore opisanih ponašanja ne treba nužno značiti da se radi o mobbingu. Ne bi bio mobbing ako bi vam, primjerice, nadređeni jednom dao zadatak koji nadilazi opis vašeg radnog mjesta ili vaše kvalifikacije. Niti bi se radilo o mobbingu ako nadređeni u razgovoru jednom ili dva puta povisi ton na vas, a osim toga se uvijek ponaša korektno prema vama. Pri tome ne smatramo da se takvo ponašanje nadređenog treba zanemariti ili da je ono prihvatljivo, no to ne bi bio mobbing.
Mobbing se uglavnom očituje verbalnim radnjama te rijetko pisanom komunikacijom. Kako bi radnik mogao dokazati da je žrtva mobbinga, mora voditi bilješke o događajima i okolnostima koje smatra neprihvatljivim ponašanjem prema njemu, o mjestu i vremenu tih događaja te o svjedocima koji mogu potvrditi njegove navode. Savjet radniku je da uključi i razgovara s osobama od povjerenja, obitelji, liječnicima, kolegama na poslu. Kako bi bio siguran da se radi o mobbingu, radnik prije svega treba pokušati razumjeti okolnosti i poziciju druge strane te uvidjeti je li problem možda u njemu ili je neke okolnosti pogrešno shvatio. Tek kada je uzeo sve objektivne i subjektivne okolnosti u obzir te je nesumnjivo uvjeren da je žrtva neprihvatljivog ponašanja na poslu, radnik će koristiti okvir koji mu stoji na raspolaganju, odnosno može pokrenuti postupak zaštite njegova dostojanstva.
Obveze poslodavca
Zakon o radu u članku 7. st. 3. navodi da je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Stavkom 5. istog članka je nadalje određeno da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno.
Zaštita dostojanstva radnika
Ako poslodavac radniku ne osigura sigurne i zdrave uvjete rada, odnosno ako radnik sumnja da se nad njim provodi mobbing ili smatra da je uznemiravan, može pokrenuti postupak zaštite svog dostojanstva.
Poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. Poslodavac ili ovlaštena osoba je dužna najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji.
Ako poslodavac u navedenom roku ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita. Radnik koji prekine rad dužan je u roku od osam dana od dana kad je prekinuo rad zatražiti sudsku zaštitu pred nadležnim sudom. Ako radnik opravdano smatra da poslodavac neće zaštititi njegovo dostojanstvo, nije dužan podnositi pritužbu poslodavcu, no mora u roku od osam dana prekida rada podnijeti tužbu pred nadležnim sudom i o tome obavijestiti poslodavca.
Za vrijeme prekida rada, radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu plaće koju bi ostvario da je radio. Pri odluci da prekine rad, radnik mora biti vrlo oprezan i gotovo sto posto siguran da je uznemiravan, jer u slučaju da je pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika, poslodavac može zahtijevati povrat isplaćene naknade plaće, a koja ovisno o trajanju spora, može biti iznimno visoka.
Kaznene sankcije u slučaju mobbinga (uznemiravanja)
Članak 133. Kaznenog zakona propisuje i kaznenu odgovornost za onog tko povrijedi dostojanstvo radnika.
Stavkom 1. propisano je da tko na radu ili u vezi s radom drugog vrijeđa, ponižava, zlostavlja ili na drugi način uznemirava i time naruši njegovo zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine. Kazneno djelo iz stavka 1. ovog članka progoni se po prijedlogu.
