Redovni kongres našeg sindikata održava se svake četiri godine. Prvi kongres ovakvog tipa održan je 1995. godine, nakon promjene države, društvenog sustava i temeljne prirode radnih odnosa, a 12. i 13. lipnja ove godine održan je naš sada već šesti kongres po redu. Označile su ga tri vrlo važne cjeline koje će biti od utjecaja na naš daljnji rad.
Crna umjetnost se isprepliće s drugim djelatnostima
Panel-rasprava o budućim vještinama u grafičkoj djelatnosti vrlo dobro je oslikala stanje i trendove te otvorila poglede na budućnost rada i radnih mjesta u našoj djelatnosti.
Više ne možemo ignorirati da se s modernizacijom proizvodnje ukidaju mnoga klasična radna mjesta grafičke djelatnosti. Slovoslagari i mnogi drugi svoje mjesto sada nalaze samo u povijesti naše djelatnosti. Moramo biti svjesni da se potreba za ljudskim radom u grafičkoj djelatnosti znatno smanjuje i prolazi kroz stalne izmjene.
List papira i otisak na njemu već godinama nije jedini medij na kojem se informacije prenose. Telefon, radio, televizija, mobilne tehnologije, a posebice internet, sve su to nosioci koji preuzimaju dio naše uloge. Crna umjetnost neće nestati, ali će se nastaviti mijenjati i biti sve više u dodiru s drugim medijima i uslugama.
Izazovi pred nama su stoga veći nego u nekim drugim djelatnostima. Moramo pratiti sve ove promjene, pokušati koliko možemo biti dio njih, umanjiti njihove negativne učinke i tražiti moguće prilike.
Stvarajmo sindikat radnika svih medijskih djelatnosti
Mi smo kao organizacija prije svega sindikat, okupljamo radnike i zastupamo njihove interese. U pokušaju da zadržimo ekskluzivnost samo u grafičkoj djelatnosti, teško ćemo opstati. Moramo se prilagođavati i jačati sindikalnu organiziranost radnika u povezanim djelatnostima, a ujedno to činiti baš da bismo mogli nastaviti kvalitetno zastupati i interese radnika grafičke djelatnosti.
Pravi put tome, ali i svojevrsna nužnost, jest da se Sindikat grafičara otvori okupljanju radnika u svim medijskim djelatnostima, s dugoročnim ciljem stvaranja većeg i jačeg snažnog zajedničkog sindikata. Ne samo da bi se spajali postojeći sindikati, već i da se otvore druga područja u kojima možemo stjecati članove i okupljati radnike, koji zasad uopće nisu sindikalno organizirani.
Stoga su odluke s drugog dana Kongresa i Deklaracija o jačanju Sindikata grafičara i otvaranju prema sindikatima na području medijskih i komunikacijskih djelatnosti od velikog značaja za naš daljnji rad.
U našem sindikatu ne postoje “mladi” ni “stari”
Na ovom Kongresu izabrani su novi članovi organa našeg sindikata koji će upravljati njegovim radom iduće četiri godine; Predsjedništvo, Nadzorni odbor, Statutarna komisija i Predsjednik.
Dio dosadašnjih članova organa nastavlja pridonositi našoj organizaciji, a izabrani su i novi nosioci dužnosti, pa mnogi govore da se sastav organa sindikata dodatno “pomladio”. Nova energija koju donose mlađi svakako je dobra, no nećemo ignorirati iskustvo i smirenost koje nose oni zreliji.
U svakom slučaju, već u startu treba eliminirati bilo kakvu podjelu na “mlade” i “stare”, ne samo u radu, već i u samom nazivu. Jedan razlog je čisto činjenične naravi; oni koje se naziva “mladima”, uopće i nisu tako mladi, to su ljudi koji ulaze u svoje srednje godine i u napon svoje snage, a ovi drugi, pak, nisu “stari” jer su i dalje u tim srednjim i zrelim, odnosno radno aktivnim godinama. Jedino važno jest to da svi svojim radom i zalaganjem dajemo svoj maksimum za boljitak naše organizacije i članova. Takvu poruku nosimo i s prve konstituirajuće sjednice Predsjedništva, održane prije nekoliko dana.
Da bismo očuvali bogatu prošlost, gledajmo u budućnost
Najbolji dokaz potrebe našeg sindikata jest naša povijest. Kao najstariji sindikat na ovim područjima Europe, idućeg mjeseca slavimo 24. srpnja 1870. godine – 145 godina našeg postojanja i kontinuiranog rada.
Počeli smo djelovati još u vrijeme kad se Hrvatska izvlačila iz feudalizma. Radić, Tito, Tuđman… i svi drugi za koje se smatra da su obilježili našu noviju povijest, tada se još nisu ni rodili, a kamoli djelovali. Promijenili smo pet odnosno šest država, preživjeli svjetske ratove i radili u različitim društvenim sustavima. Stoga zaista možemo biti bez opterećenja da nas se poistovjećuje s bilo kime, osim s nama samima.
Sve to vrijeme nismo opstali samo sebe radi, već zato što su radnici naše djelatnosti imali potrebu udružiti se i štititi svoje interese. Treba li uopće boljeg dokaza naše budućnosti od kontinuiteta iz naše prošlosti? Svakako ne.
No, iako ni na koji način ne smijemo zanemariti našu povijest, ne smijemo niti pasti zamku da počnemo živjeti u njoj i hraniti se samo njome. Onaj tko samo gradi spomenike, nema prave budućnosti. Naš sindikat upravo se održao sve ove godine jer je uspio odgovarati izazovima svojeg vremena i nije ostao zarobljen u svojoj povijesti.
Budimo ponosni na našu prošlost, obilježavajmo naše jubileje, kao što ćemo to učiniti i u ovim brojevima našeg lista. No, budimo ipak prije svega orijentirani na našu sadašnjost i budućnost te savladavanje mnogobrojnih izazova koji svakodnevno dolaze pred nas. Samo okrenuti prema budućnosti možemo računati da ćemo i sačuvati našu bogatu prošlost.
Da odmah moramo nastaviti s kontinuiranim radom najbolje dokazuje i ovo ljeto, koje nije vruće samo klimatološki.
