Izvještaj objavljen u Melbourne Institute Worker Paper pokazao je da su stariji od 40 godina najproduktivniji kada rade tri dana ili manje. Istraživanje je provedeno na 3000 muškaraca i 3500 žena koji su odgovarali na pitanja o svojim radnim navikama, rješavali kognitivne testove i donosili zaključke. To znači da su morali čitati unatrag, čitati naglas i spajati brojke sa slovima u ograničenom vremenu. To im je išlo dosta jednostavno do 25. radnog sata, no kasnije je išlo sve slabije i slabije.
Jedan od najviše iznenađujućih rezultata je podatak da oni u mirovini ili nezaposleni postižu bolje rezultate na kognitivnim testovima inteligencije od onih koji rade više od 55 sati tjedno (klasično radno vrijeme je 40 sati tjedno).
Mnoge države dižu granicu za odlazak u mirovinu, a shodno tome ljudi rade gotovo cijeli svoj životni vijek. Stupanj intelektualne stimulacije mogao bi ovisiti o broju radnih sati. Posao je zapravo mač s dvije oštrice, s jedne strane može stimulirati moždane vijuge, ali s druge strane dugo radno vrijeme može uzrokovati stres i potencijalno oslabiti kognitivne funkcije. Razlike u duljini radnog vremena posebno su bitne kod očuvanja kognitivnih funkcija osoba srednje dobi, te bi za njih bilo idealno nepuno radno vrijeme, od najviše tri dana.
