U poplavi kojekakvih ideja o tome kako spasiti Agrokor ponovno su se javili neoliberalni mudraci koji smatraju da su radnici niža bića. Tvrde da se griješi time što se ide na spašavanje radnih mjesta već bi, vjerojatno, trebalo spasiti uboge bankare koji su ulupali silne novce u tu posrnulu tvrtku. Ti stavovi su dio šireg spektra prema kojem su radnici ne ljudske sudbine koje imaju obitelj i djecu koju treba školovati, već trošak rada koji treba nesmiljeno rezati i slabo platiti.
Hvala na pitanju, u Hrvatskoj se u tome dobrim dijelom uspjelo. Stalno se barata s kojekakvim prosječnim plaćama u koje su uključene plaće menadžera i sličnih, a time se ne daje potpuna slika. Tako je u prvom ovogodišnjem tromjesečju prosječna plaća iznosila 5.408 kuna, s bonusima 5.627 kuna, ali je prosječna plaća srednje stručne spreme, dakle one najvećeg dijela radnika, bila 18 posto manja, dakle nekih 4.500 kuna. Prosječna plaća radnica Konzuma iznosila je od 3.000 do 3.500 kuna, a da se pritom ogroman prekovremeni rad uopće nije plaćao.
To ne smeta zagovornicima kapitala da tvrde kako su hrvatski proizvodi nekonkurentni zbog visokih radničkih primanja! Visokih? Vjerojatno pri tome imaju u vidu plaće u Bangladešu. Najniža nadnica u Njemačkoj je četiri puta veća nego u Hrvatskoj, no to ne smeta toj zemlji da ostvaruje godišnji suficit u trgovinskoj razmjeni od 150 milijardi eura. Na kraju krajeva, mi iz te zemlje s preplaćenim radnicima uvozimo ne samo automobile, već i sijeno, zobene pahuljice i što sve ne.
U svim tim raspravama zaboravlja se da je jedan od uzroka naše nekonkurentnosti porez na dodanu vrijednost, koji kod nas iznosi 25 posto, a u Njemačkoj 18,5 posto. Tako veliki porez je potreban kako bi se financirala golema državna uprava i kojekakvi povlašteni slojevi koji podržavaju vladajuću garnituru. Ako je tko preplaćen u Hrvatskoj, to su onda političari i poduzetnici. Na kraju krajeva, svaki naš radnik će lako naći posao u inozemstvu, a to se svakodnevno događa, no do sada se nije mogla pročitati vijest da je bar jedan autobus poduzetnika krenuo preko granice kako bi u inozemstvu pokazali svoje nadnaravne sposobnosti.
Male radničke plaće krive su jedino za nizak radnički standard, a sve ostalo su floskule kojima se žele opravdati socijalne razlike u Hrvatskoj. Bijedne plaće radnika u Konzumu nisu spasile tu tvrtku. One nisu bile dovoljno mizerne da pokriju nesposobnost vlasnika.
Prilikom donošenja porezne reforme kontroverzni ministar Marić je govorio kako treba stimulirati dobre stručnjake. Hrvatska se nakon tog zakona nije makla s mjesta. Zato izgleda razuman prijedlog da se nastavi s tim stimuliranjem, ali ovaj put sa stimuliranjem dobrih radnika. Ma koliko to neoliberalnim ideolozima izgleda čudno, bez radnika se ipak ne može. (MH)
