Stranputice gospodarske politike – Tko ima, dat će mu se
Europsko gospodarstvo ulazi već u pet godinu recesije i depresije, no do sada nije pronađen učinkovit način rješavanja tog problema. Mjere štednje su na početku izgledale kao izlaz, no vrijeme je pokazalo da su nuspojave tih zahvata teške, po onoj da je lijek gori od bolesti. Hrvatska se posebno teško nosi sa teškoćama. Sve što se poduzima, ima suprotni učinak od onoga očekivanog. Materijal za razmišljanje, između ostaloga, daje podatak o imovini 50 najbogatijih ljudi u Hrvatskoj u 2012. Dok sve veći broj građana Hrvatske živi sve bijednije, bogati su u toj godini postali još bogatiji. Kako to?
Daleko od oporavka
U prošloj godini bruto-društveni proizvod smanjen je za dodatna dva posto, tako da ukupno smanjenje gospodarskih aktivnosti, koje je sa sobom donijela kriza dostiže 10 posto. Broj nezaposlenih u 2012. povećan je za 53.105 nesretnika tako da je na kraju 2012. na zavodu za zapošljavnaje bilo 358.214 onih koji traže posao. Ta brojka je i ove godine rasla tako da sada iznosi 364.000 nezaposlenih. Broju nezaoslenih i sve većem broju umirovljenika treba dodati podatak da je realna plaća onih koji još rade zbog inflacije smanjena.
Nije u Hrvatskoj svima tako loše. Prema nedavno objavljenim podacima, 50 najbogatijih ljudi u Hrvatskoj svoje bogatstvo povećalo je u 2012. godini sa 11,57 na 12,84 milijarde kuna, odnosno za 1,27 milijrdi kuna. Todorić bogatiji je za 700 milijuna kuna, obitlej Lukšić za 446 milijuna kuna, Emil Tedechi za 267 milijuna kuna i tako redom.
Odgovor na pitanje kako je moguće da su siromašni sve siromašniji a bogatiji sve bogatiji treba tražiti, između ostaloga, u mjerama gospodarske politike koje se poduzimaju s namjerom da se kriza riješi. S jedne strane imamo dodatno porezno opterećenje i smanjenje plaća onih koji žive od svog rada, dok se u isto vrijeme provodi porezno rasterećenje poduzetništva smanjenjem doprinosa za zdravstvemno osiguranje i drugim mjerama. Intencija je da tako ostvareni višak sredstava poduzetnici ulože u investicije i novo zapošljavanje.
Jedno su namjere a drugo ono što se zaista dogodilo. Kao što vidimo iz podataka o broju zaposlenih i o padu bruto-društvenog proizvoda, porezno rasterećenje poduzetnika nije dovelo do otvaranja novih radnih mjesta ni povećanja gospodarskih aktivnosti. Jedini rezultat je povećanje bogatstva onih koji su već bogati. Ne treba biti dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, tek treba imati nešto malo zdravog razuma pa da se zaključi da poduzetnici svoja porezna rasterećenja nisu upotrijebili za otvaranje novih radnih mjesta već za svoje osobno bogaćenje.
Koban pad potrošnje
Najveći broj građana Hrvatske koji žive teško, neće utješiti podatak da je ubrzano socijalno raslojavanje zahvatilo manje ili više sve zemlje. Takav trend je nepravedan, ako se u tržišnom gospodarstvu uopće i može govoriti o pravednosti, no ne samo to. Osiromašnjenje najvećeg broja stanovnika dovodi do daljeg produbljivanja krize. Potrošnja je naime, kao što je svima poznato, jedan od najvažnijih čimbenika gospodarskog rasta. Siromašni građani troše sve manje, čak i manje nego što bi mogli, jer se boje što će im donijeti novi dan. U Hrvatskoj se upravo događa takav proces. Potrošnja kontinuirano pada, prošle godine smanjena je za više od 5 posto a ukupno u godinama krize za 20 posto. Na to se nadovezuju dalje posljedice. U ovoj godini došlo je do daljeg smanjenja industrijske proizvodnje a prihodi države od poreza manji su za 4 posto.
Kriza u Hrvatskoj dakle i dalje traje i to s nesmanjenom žestinom. Mjere koje će nas izvući iz te situacije, a ona već počinje izgledati bezizlazna, tek treba naći i provesti.
A do tada građanimam Hrvatske preostaje jedino dalje stezanje remena. Naravno, ako se ne nalaze među pedeset najbogatijih kojima je sve bolje.
