Na ročištu u stečajnom postupku nad Stroj d.o.o. iz Zagreba, održanom 13. ožujka 2013. godine na Trgovačkom sudu u Zagrebu, čini se da je napokon došlo do pomaka u postupku koji ulazi u svoju osmu godinu. Radi se o kompromisnom rješenju u odnosu načina prodaje nekretnine dužnika, prema sadašnjem neuređenom zemljišnoknjižnom stanju.
Stečajni postupak nad Strojem d.o.o., otvoren je još 22. ožujka 2006. prema prijedlogu deset radnika koje je zastupao Sindikat grafičara. Radnici Stroja su krajem 2004. godine prestali primati plaću, pa su zastupani od Sindikata, ovrhama blokirali račun društva za više od 500 tisuća kuna. Direktor društva Vlado Petković prijavljen je prekršajno i kazneno, a po prijedlogu radnika otvoren je stečaj. U prvi viši isplatni red priznata su potraživanja radnika u iznosu oko 571 tisuće kuna, a u opći viši isplatni red radnicima je priznato još 330 tisuća kuna. Sveukupna priznata potraživanja iznose 2,046.270,00 kuna.
Radnici su kao vjerovnici polagali najviše nade u prodaju dijela zgrade u vlasništvu društva od tisuću metara kvadratnih metara u centru Zagreba, a koju je trebalo etažirati i upisati u zemljišne knjige. U međuvremenu imenovan je novi stečajni upravitelj, Nikola Klaić.
Nikako do prodaje nekretnine
Dugo nije bilo kompletnih informacija o tijeku stečajnog postupka, posebice o upisu i prodaji najvrjednije nekretnine, za koju su postojale određene teškoće kod upisa u zemljišne knjige i etažiranja zbog nesuglasnosti nekih suvlasnika. Stečajni upravitelj je u siječnju 2009. godine došao do spisa i dokumentacije za upis u zemljišne knjige i očekivalo se da će taj postupak krenuti normalnim tijekom. No, protekle su dvije godine, a vjerovnici, pa čak ni Odbor vjerovnika, u kojem je predstavnik radnika bio Marinko Jadrijević nisu imali jasnu informaciju o ostvarenom napretku. Informacije do kojih se neformalno dolazilo bile su zbunjujuće.
Oznaka državne tajne
Još na ročištu održanom 7. ožujka 2012. godine, stečaj je došao do nove prepreke u postupku sređivanja vlasničkih odnosa i prodaje, s obzirom na informaciju da su nekretnine stečajnog dužnika na popisu objekata od značaja za Republike Hrvatske, a što je vjerojatno zaostatak iz vremena Domovinskog rata, kada je Stroj u djelatnosti servisa alata i strojeva mogao imati određene doticaje s Hrvatskom vojskom. No, poduzeće već sedam godina nema zaposlenih, ne vrši nikakvu djelatnost, a bivši prostori su u tako lošem stanju da ne mogu biti od nikakvog višeg interesa, samo na brigu. Stoga je tada odlučeno kako se zadužuje stečajni upravitelj da od nadležnih tijela zatraži brisanje društva s određenih popisa odnosno ukidanje oznake Državne tajne ili drugih oznaka nad dužnikom, a kako bi ovaj postupak mogao nastaviti sa svojim tijekom.
Prodaja prema sadašnjem stanju
S obzirom na ponovno nije bilo povratnih informacija, na insistiranje dijela vjerovnika i našeg sindikata, posebna sjednica skupštine vjerovnika održana je 13. ožujka 2013.g. na kojoj je stečajni upravitelj podnio svoje izvješće. U posljednjih godinu dana nisu ostvareni značajniji pomaci.
Nakon rasprava i pojašnjenja, na prijedlog stečajnog upravitelja, odlučeno je da uz dosadašnje preduge postupke sređivanja zemljišnoknjižnog stanja, stečajni upravitelj po ovlaštenim sudskim vještacima izvrši procjenu sadašnje tržišne vrijednosti nekretnina stečajnog dužnika i to prema sadašnjem nesređenom zemljišnoknjižnom stanju, kako bi se što prije moglo pristupiti prodaji nekretnine.
Prije sedam godina činilo da se radi o jednostavnijem stečajnom postupku u kojem će radnici biti potpuno namireni. Čak su mnogi radnici očekivali da će ostati novaca za naknade s osnova njihovih vlasničkih udjela. No, postupak stalno nailazi na teškoće, od kojih su neke čak i bizarne. Što vrijeme više prolazi šanse za cjelokupno namirenje vjerovnika se umanjuju. Unatoč tome što se prije par godina uspjelo eliminirati obvezu plaćanja visoke spomeničke rente, mjesečna davanja za zgradu i dalje nisu mala, pa danas nepodmireni troškovi samog stečajnog postupka iznose oko 550 tisuća kuna.
Kako troškovi postupka samo rastu, a zgrada dužnika doslovce propada, radnici su se kao vjerovnici složili da je bolje “vrabac u ruci nego golub na grani”, te su prihvatili prijedlog stečajnog upravitelja da se nekretnine dužnika pokušaju prodati i prema sadašnjem nesređenom zemljišnoknjižnom stanju. To znači postizanje manje cijene, ali opet veću mogućnost prodaje u dogledno vrijeme, te nadu u namirenje većine potraživanja radnika koja su pretežito u redoslijedu naplate odmah iza troškova samog postupka.
