Europska komisija je objavila svoje prvo izvješće o mjerama koje je Hrvatska od srpnja poduzela na ispravljanju makroekonomskih neravnoteža, u kojem je dosadašnji napredak ocijenila djelomičnim, ograničenim te nejednakim po različitim područjima. U ožujku je, nakon dubinske analize makroekonomske situacije, zaključila da u Hrvatskoj postoje prekomjerne makroekonomske neravnoteže zbog velikih vanjskih obveza, slabljenja izvoza i brzo rastućeg duga opće države.
Hrvatska se trudi. No, taj trud nije dovoljno učinkovit. Nije to nikakva novina, tako se godinama radi. Odluke se, nerijetko nepromišljene, nedorađene i loše, donose kada se dođe do zida. Preko noći pojavi se neko zakonsko rješenje od kojeg boli glava i one koji predlažu i donose propis, a naročito one koji trebaju propis provoditi. Vremena za propitkivanje i testiranje novina nema, ali će se odraditi rokovi za njegovo donošenje. I svi će, osim onih na koje će se propis odnositi, sretno trljati dlan o dlan jer su u prolaznom vremenu odradili posao.
Oporavak
U posljednjih nekoliko mjeseci gotovo je nemoguće pročitati neki tekst koji govori o ekonomiji, a da se u njemu ne provuče pitanje plaća. Kada ćemo u svojim novčanicima osjetiti oporavak gospodarstva, kada će plaće konačno početi rasti, pitaju se gotovo svi američki, britanski ili europski mediji. Kada se postavi to jednostavno i zdravorazumsko pitanje uvaženim ekonomskim i financijskim stručnjacima, dobijemo zamuckivanje i uopćene fraze o potrebi snažnijeg ekonomskog rasta. Iz hrvatske žablje perspektive oporavak najvećih svjetskih gospodarstava izgleda kao iz bajke.
Pitanje plaća nije tako jednostavno razriješiti i ovisi o cijelom nizu faktora, posebno u današnjem globaliziranom svijetu. Spomenimo samo neke. Međunarodna trgovina s državama koje tečajnom politikom čine svoje proizvode jeftinijima, zanemarivanje politike zaštite okoliša, što kompanijama donosi više profite, niske plaće radnicima u zemljama trećeg svijeta – tek su dio razloga za pritisak na politiku plaća i u dijelu svijeta koji se voli nazivati razvijenim. Kako sada stvari stoje, i taj razvijeni svijet morat će se suočiti sa sve manjim plaćama.
Sindikati upozoravaju!
I Philip Jennings, generalni tajnik UNI-ja, govorio je u Australiji tijekom sjednice L20 o obnovi ekonomije i radnim mjestima, na kojoj su prisustvovati čelnici MMF-a, Svjetske banke, OECD-a, ILO-a i predstavnici australske vlade, uključujući i premijera Tonyja Abbotta. Ključne poruke predstavnika radničkog pokreta – iz UNI-ja, Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC), sindikata Savjetodavnog odbora u OECD-u i australskog Vijeća sindikata – doći će i na samit svjetskih lidera G20, sastanku u Brisbaneu kasnije u tijeku istog tjedna.
Radnici svijeta – od Brisbanea do Bentonville u Bangladešu – trebaju plaće i to veće plaće. Nejednakost je prijetnja globalnoj ekonomiji, a ako želimo gospodarski rast kroz više plaće generirano potrošnju, a povećana potrošnja generiranu potražnju. Čelnici sindikata pozvali su australskog premijera, Tonyja Abbotta, da iskoristi svoju ulogu predsjedavajućeg samita G20 kako bi se energičnije založili protiv nezaposlenosti i sporog rasta plaća.
Dio pravosuđa i financija u neboder Vjesnika
Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) u Planu upravljanja imovinom za iduću godinu očekuje da će ukupno 3,4 milijarde kuna ubrati od imovine, a od toga se najviše odnosi na prihode od nekretnina.
Državna bi blagajna trebala profitirati i objedinjavanjem poslovnih prostora kojima će se koristiti državna uprava, posebice ako se preseljava iz privatnih prostora. Takav je slučaj s Vjesnikovim neboderom u Zagrebu, koji je država stekla u predstečajnom postupku. Ondje će se, najavljuje predstojnik DUUDI-ja, dogodine preseliti dio Ministarstva financija i pravosuđa te Hamag-Bricro i Fond za oduzetu imovinu.
