S 1. siječnja ove godine stupio je na snagu novi Zakon o tržištu rada. Riječ je o Zakonu koji do sada nije postojao, a tekst Zakona objedinjuje Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, Zakon o poticanju zapošljavanja te provedbu Zaključka Vlade od 2. kolovoza 2018. godine u cilju prebacivanja nadležnosti s Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih na Hrvatski zavod za zapošljavanje. Navedeni Zakon, uz Zakon o doprinosima, predstavlja korak unatrag u uređivanju prava nezaposlenih osoba i politike poticanja zapošljavanja i politike prema nezaposlenima.
Naime, novim se Zakonom o doprinosima, koji prati i novi Zakon o tržištu rada, ukinuo doprinos za zapošljavanje pa će se ubuduće naknada za nezaposlene financirati ne više iz sredstava doprinosa koji su na plaću do sada plaćali poslodavci, već iz sredstava državnoga proračuna. Naš dosadašnji sustav prava za vrijeme nezaposlenosti temeljio se na sustavu osiguranja od rizika nezaposlenosti, pa je poslodavac za radnika (osiguranika) uplaćivao doprinos za zapošljavanje te je radnik na temelju tog sustava osiguranja od rizika nezaposlenosti ostvarivao prava za vrijeme nezaposlenosti (uključujući i naknadu za nezaposlene). S obzirom na to da se visina doprinosa određivala u postotku od plaće radnika, logično je bilo da se i visina naknade za nezaposlene osobe određuje u odnosu na osnovicu koja je ovisila o plaći radnika, uz propisani najniži i najviši iznos naknade na koju nezaposlena osoba ima pravo.
Novim Zakonom o doprinosima i novim Zakonom o tržištu rada Hrvatska se odmiče od sustava osiguranja za rizik nezaposlenosti jer poslodavac više nije u obvezi uplaćivati doprinos za osiguranje od rizika nezaposlenosti za radnika, već će se naknada za nezaposlene osobe osiguravati u državnom proračunu. Time je postavljen temelj za promjenu sustava utvrđivanja visine naknade za nezaposlene, jer je samo pitanje vremena kada će i koja vlada, na ovim temeljima izmijeniti sustav da se svima isplaćuju iste naknade, da one možda ovise o imovinskom cenzusu i sl. (jer to više nije osiguranje).
Samo 17% nezaposlenih ostvaruje naknadu za nezaposlene!
Osim toga, u svijetu rada se događaju značajne promjene u korist fleksibilnosti radnih odnosa, kako u odnosu načina rada tako i u odnosu na oblike zapošljavanja. Fleksibilnost radnih odnosa mora se odražavati i na fleksibilnost sustava socijalne sigurnosti (posebice u slučaju nezaposlenosti). Ovaj Zakon ne akceptira okolnost da u Hrvatskoj postoji raširena pojava fleksibilnih oblika zapošljavanja od rada na određeno vrijeme, sezonskog rada, agencijskog rada. Mnogi koji rade u fleksibilnim uvjetima (zbog uvjeta od 9 mjeseci rada u 24 mjeseca) ne ostvaruju pravo na naknadu za nezaposlene. Zbog nefleksibilnih kriterija za ostvarivanje prava na novčanu naknadu mali je obuhvat radnika koji ostvaruju to pravo i to samo njih 17% (među najmanjim postocima u EU). Dakle, uvjeti za ostvarivanje prava na novčanu naknadu moraju biti fleksibilniji kako bi obuhvat nezaposlenih osoba bio veći jer su time uvelike na šteti mladi radnici koji prvi put ulaze na tržište rada pa možda niti ne mogu ostvariti tražene kriterije i zato mnoge države imaju posebne uvjete za mlade radnike.
Nužne su promjene u mjerama aktivne politike zapošljavanja!
Prema podacima HZZ-a od siječnja do listopada 2018. godine: – stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa − 3.969 osoba (16,1%), potpore za zapošljavanje za stjecanje prvog radnog iskustva/pripravništvo − 440 osoba (1,8%), osposobljavanje na radnom mjestu − 417 osoba (1,7%), potpore za usavršavanje − 152 osobe (0,6%), osposobljavanje za stjecanje odgovarajućeg radnog iskustva (30+) − 71 osoba (0,3%). Mjere aktivne politike zapošljavanja, koje bi primarno trebale biti usmjerene na unapređenje znanja i vještina radnika, nisu poslodavcima atraktivne – posebice je to loše u kontekstu promjena koje se zbivaju u pojedinim sektorima u kontaktu IV. industrijske revolucije.
