Sud Europske unije – Put od mjesta boravišta do posla može biti dio radnog vremena

Sud Europske unije – Put od mjesta boravišta do posla može biti dio radnog vremena

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, u hrvatsko zakonodavstvo su implementirane razne Direktive čije norme obvezuju hrvatske sudove u njihovoj primjeni. No, često sudovi nisu potpuno sigurni na koji način neka pravna pravila Direktive tumačiti i primijeniti. Stoga sada imaju mogućnost obratiti se Sudu Europske unije (dalje: Sud EU). Sud EU osigurava da se pravo Europske unije tumači i primjenjuje na jednak način u svim državama članicama EU. To u prvom redu čini kroz tzv. prethodni postupak. Međutim, važno je napomenuti da ne postoji hijerarhija između europskih i nacionalnih sudova. To znači da nacionalni sudovi imaju nadležnost na svom području i sami su odgovorni za primjenu prava EU na svom području, a europskim sudovima se obraćaju s ciljem rješavanja nesuglasnosti u tumačenju pojedinih pravnih pravila.

Interpretacija Suda EU postaje sastavni dio pravne norme koju objašnjava i postaje obvezujuća za sve buduće slučajeve, a i retroaktivno. Dakle, ako o tom istom pitanju o kojem je Sud EU donio odluku bude odlučivao nacionalni sud, strana kojoj je to u interesu može se pozvati na odluku Suda EU, i nacionalni sud bi je tada morao primijeniti, a ,naravno, morao bi je primijeniti i po službenoj dužnosti. Dalje u tekstu je obrađen pojam radnog vremena za određenu skupinu radnika i kako je o tom pitanju odlučio Sud EU.

Radnici bez uobičajenog ili stalnog mjesta rada

Zahtjev za prethodnu odluku nacionalni sud Španjolske uputio je Sudu EU u vezi s odbijanjem poslodavca Tyco, da vrijeme koje njihovi zaposlenici utroše na dnevno putovanje između mjesta njihova boravišta i mjesta gdje se nalaze klijenti koje odredi njihov poslodavac, predstavlja radno vrijeme. Poslodavac Tyco obavlja djelatnost ugradnje i održavanja sigurnosnih sustava, te se njihovi klijenti nalaze na različitim područjima. Radnici koji obavljaju intervenciju kod klijenata dnevno ponekada prijeđu i više od 100 kilometara. Večer prije svog radnog dana oni saznaju svoj dnevni raspored i na koja su područja raspoređeni, te na taj način oni više ne mogu prilagoditi svoj privatni život i mjesto boravišta prema udaljenosti radnog mjesta, jer se ono svaki dan mijenja. Poslodavac u radno vrijeme radnika ne računa vrijeme putovanja radnika između njihova boravišta i klijenta, smatrajući da je to riječ o vremenu odmora.

Stoga je Sud EU odlučivao da li se u radno vrijeme radnika koji nemaju stalno ili uobičajeno mjesto rada, podrazumijeva i vrijeme putovanja tih radnika između njihova boravišta i klijenta. Uzimajući u obzir definiciju radnog vremena, a to je vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke, sud EU je odlučio da su i putovanja radnika kako bi došli do klijenata koje je odredio poslodavac, neophodno sredstvo obavljanja tehničkih usluga tih radnika kod klijenata, što znači da radnici u tom vremenu putovanja rade.

Dakle, Sud EU je odlučio da okolnosti u kojima radnici koji nemaju stalno ili uobičajeno mjesto rada, radno vrijeme obuhvaća i vrijeme putovanja tih radnika između njihova boravišta i klijenta.

Tumačenje odluka Suda EU u Hrvatskoj

Važno je još jednom napomenuti kako ne postoji hijerarhija između nacionalnog suda i Suda EU. Sud EU nije iznad nacionalnog suda i on se ne može samoinicijativno uplitati u suverenost nacionalnog suda. Odluke koje Sud EU donosi su obvezujuće i one postaju dio pravnog poretka Republike Hrvatske i u budućnosti sudovi moraju uzimati u obzir te odluke. Što se tiče gore navedenog slučaja vezano uz radno vrijeme, navedeno treba shvatiti na način da je Sud EU donio odluku što se sve ubraja u radno vrijeme. Međutim, to ne znači da se ovo može preslikati na sve situacije kod nas jer valja uzeti u obzir sve specifičnosti konkretnih okolnosti vezanih uz predmetnu presudu. No, ako se pred nacionalnim sudom pojavi isto pitanje vezano uz uređenje radnog vremena, sud bi morao uzeti u obzir odluku Suda EU i presuditi u skladu s njom.