Sud pravde Europske unije je u spojenim predmetima C-762/18 i C- 37/19, 25. lipnja 2020. godine presudio da u slučaju nezakonitog otkaza ugovora o radu, u razdoblju od otkaza ugovora do povratka radnika na rad, radnik ima pravo na godišnji odmor koji radnik nije koristio, odnosno radnik ima pravo na novčanu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u slučaju da mu je radni odnos prestao nakon što se radnik po sudskoj presudi vrati na rad.
Naime, u navedenom predmetu radnica, kojoj je nezakonito otkazan ugovor o radu i koja je sudskom odlukom vraćena na rad, zahtijevala je od poslodavca naknadu za neiskorišteni godišnji odmor koji nije koristila u razdoblju od nezakonitog otkaza do povratka radnice na rad.
Polazeći od ranije sudske prakse, u kojoj je Sud već zauzeo stav da se u slučajevima kada radnik nije radio zbog okolnosti koje nije mogao predvidjeti (kao što je, primjerice, bolest radnika), kao uvjet za stjecanje prava na godišnji odmor ne može zahtijevati faktičan rad radnika u tom razdoblju, Sud zaključuje da je otkaz ugovora o radu, koji je kasnije utvrđen kao nezakoniti, također okolnost koju radnik nije mogao predvidjeti, pa Sud smatra da se razdoblje od otkaza ugovora o radu, koji je naknadno utvrđen nezakonitim pa do povratka radnika na rad, treba smatrati da je u tom razdoblju radnik faktično radio, uslijed čega radnik za to razdoblje ostvaruje pravo na godišnji odmor. No, u slučaju ako nakon povratka na rad radniku ponovno bude otkazan ugovor o radu ili mu radni odnos prestane na neki drugi način, radnik ima pravo na novčanu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u tom razdoblju.
Hrvatski sudovi već presuđuju u korist radnika
Iako Zakon o radu u odredbama kojima se uređuje pravo radnika na godišnji odmor, posebno ne uređuje ovakvu situaciju, valja naglasiti da je važeća sudska praksa hrvatskih sudova na tragu presude Europskog suda pravde, pa su u takvim slučajevima hrvatski sudovi presuđivali u korist radnika.
