Organiziranje, učlanjivanje, rad s članstvom, organizing te stotinu drugih prijevoda, sve su to isti nazivi za temeljnu aktivnost Sindikata. Mnogi će reći da je kolektivno pregovaranje najvažnija aktivnost Sindikata. U krivu smo kad tako mislimo. Organiziranje je temelj postojanja Sindikata i temelj njegove svake aktivnosti.
Članovi su temelj koji treba obnavljati
Učlanjivanje, odnosno organiziranje, donedavno je bilo u mnogim našim sindikatima gotovo zaboravljeno, vjerojatno zbog dugogodišnje zalihe visokog članstva iz ranijeg sustava. Bio dobar ili loš, bio je to sustav koji je vodio računa o organiziranju. Ostavio je organizacije s velikim brojem članova. Kakve god bile, imale su snažne temelje za daljnji rad.
Temelji kuće postavljeni su zauvijek, ali temelji Sindikata, kao i svake organizacije koju čine ljudi, moraju se stalno obnavljati. U protivnom, ti temelji nestanu. Odlazak članova u mirovinu, kod drugog poslodavca, u drugu djelatnost, u inozemstvo, faktori su vremena koji konstantno nagrizaju temelje Sindikata. Iščlanjenje pojedinaca je možda i najmanja opasnost. Dok su se proteklih godina mnogi sindikati bavili prilagodbom novim vremenima, mijenjajući i namještajući prostorije vlastite kuće, dosta kasno pri kraju renovacije shvaćaju da su temelji kuće oslabjeli.
Sindikat mora obnavljati svoju bazu. U protivnom, Sindikat nema budućnost, jer ona tada traje samo kao sadašnjost s generacijom koja ga trenutno nosi.
Odmah otvorimo vrata mladima
„Mladi neće u Sindikat“ – najčešća je izjava starijih kolega.
I ja sam mlad i zelen došao raditi u Sindikat. Čak sam iz prvog koraka i odbio posao u Sindikatu, sve iz jednostavnog razloga. Nisam ništa znao o Sindikatu. Ubrzo sam promijenio svoju pogrešnu sliku i spoznao da je Sindikat organizacija čiji su ciljevi daleko ispred mnogih drugih organizacija, da se tu radi jednako i više nego u nekim drugim pa i vičnijim organizacijama, da Sindikat otvara vidike, više no mnogi, da je u Sindikatu doprinos za druge i opće dobro daleko ispred profita. Sve sam to spoznao tek kad sam postao dio organizacije. Ništa nisam znao ranije, čak sam vjerovao u suprotno.
Svi koji govore da mladi ne žele u Sindikat, često ističu kako su oni dugi niz godina članovi Sindikata, od prvog zaposlenja. I oni su bili mladi kad su postali članovi. I oni su bili zeleni, ni oni nisu znali ništa o Sindikatu.
Prvi razlog zašto netko nije član Sindikata, zašto mladi nisu članovi: „Nitko me nije pitao“. To je najčešći odgovor. Nemojmo zaboraviti da i mnogi mladi žele biti članovi kolektiva, da je svatko prestravljen na prvom danu posla, da smo kao početnici ranjivi, da trebamo pomoć. Stoga, upravo Sindikat treba biti taj koji će prvi pružiti ruku, koji će baš prvog dana pomoći mladim kolegama da se uklope u kolektiv. Naravno, ne treba zaboraviti starije kolege. Treba pokušati graditi organizaciju u cijelom kolektivu. No, mlade se ne smije ignorirati samo zato što su mladi, samo zato što su drugačiji, samo zato što u rukama imaju mobitel, a u ušima slušalice. Samo zato što su oni mladi, a mi stari.
Na mladima svijet ostaje
„Poslije mene potop.” – bahato je izjavio francuski kralj Luj XV., iako je petnaest godina poslije njegove smrti njegov unuk zaista izgubio glavu u Francuskoj revoluciji. No, Luj XV. vjerojatno nije mislio na to, već je njegova bahatost bila tolika da je htio reći da poslije njega može doći i potop, da poslije njega može i svijet stati, jer bez njega više ništa nema smisla, sve će nestati nakon njega. Ne smijemo si nikada u životu, pa ni u životu Sindikata dozvoliti takvu bahatost. Ne smijemo razmišljati niti dozvoliti da nakon nas bilo što iz naših života gubi smisao. Moramo nakon sebe ostavljati i nastavak. Moramo stvarati nasljednike, ne nakon nas, već za života, dok smo još i sami u naponu snage.
„Na mladima svijet ostaje“ – bila je izreka od koje mi se dizala kosa na glavi, dok sam je imao više i dok je tako stajala. Nestrpljiv, kakav sam bio, cinično bih odgovorio: „Da, kada ostare“.
I zaista, oboje je točno. To je jednostavno proces u kojem u sve dijelove naših života trebamo uključivati mlade, od obitelji, sporta, radnih sredina, politike, pa i svakako, Sindikata. Preko noći dođe vrijeme kad oni postanu ti koji su zreli, oni na kojima je svijet ostao, s ponovnim zadatkom da uključe nove mlade u preuzimanje te uloge. Ovaj krug iznenađujuće je kratak, on traje dvadeset godina i manje. Još jučer bio sam onaj koji je nestrpljivo čekao na svijet, a danas sve više razmišljam kome da ga ostavim!
To ne znači da trebamo dići ruke od onog što radimo. To samo znači da trebamo pravovremeno otvoriti vrata svima koji dolaze iza nas i držati ta vrata cijelo vrijeme širom otvorena. Svaku djevojku, svakog mladića, svakog novog kolegu, već prvog dana trebamo pitati da se učlani u Sindikat. Ne nakon mjesec dana, ne nakon godinu dana. Prvog dana treba im otvoriti vrata.
Novo lišće čini drvo zelenim
Organiziranje, organiziranje i organiziranje – tako je glasila jedna od najvažnijih smjernica s posljednjeg Kongresa našeg Sindikata održanog u jesen 2019. godine.
Početne korake smo napravili. Dobro je da smo priznali sebi da je organiziranje novih članova, ali i rad na učinkovitijoj organizaciji naš najvažniji zadatak u budućnosti. Otvorili smo našu organizaciju prema svim medijima i povezanim uslugama. Postavili smo novu bazu podataka članova, izradili nove pristupnice, članske iskaznice, organizirali početne seminare, vodili računa o početnim rezultatima, dali priznanje najaktivnijima, u pripremi je novi web portal. Pomaci su vidljivi, ali nije to dosta! Ni korona kriza ne smije nas zaustaviti u najvećem i presudnom koraku.
Iako su postavljeni svi programski i tehnički okviri, najveći izazov je zaista sadržajno promijeniti cijelu organizaciju kako bi se provodilo ono što je proklamacijom izjavljeno i zacrtano na papiru. To je izazov da organiziranje zaista postane sastavni dio našeg rada svakog dana, na svakoj razini, i najvažnije, da zaživi u onim temeljima koje treba obnavljati, u svakoj podružnici, kod svakog povjerenika, kod svakog aktivnog člana.
Sindikat u travnju ove godine namjerava započeti novu edukaciju o organiziranju, koja će s obzirom na okolnosti biti provedena kroz 8 tjednih dvosatnih webinara namijenjenih za sve sindikalne povjerenike, ali i za sve aktivne članove i one koji to žele postati. To će biti prilika da obnovimo abecedu sindikalnog rada koju smo možda pomalo i zaboravili, da ispravimo krive pokrete i udarce, te da naučimo nove aktualne načine i pojmove. Ovaj zajednički skup bit će početna točka razrade konkretnih aktivnosti u organiziranju i učlanjivanju novih članova u svim podružnicama.
Svako drvo u proljeće lista iznova. I naš 150-godišnji hrast mora privlačiti nove članove kako bi i dalje ostao zelen.
